Bible

 

Sudije 9

Studie

   

1 I Avimeleh sin Jerovalov otide u Sihem k braći matere svoje i reče njima i svemu rodu otačkoga doma matere svoje govoreći:

2 Kažite svim Sihemljanima: Šta vam je bolje, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerovalovi, ili da vam je gospodar jedan čovek? I opominjite se da sam ja kost vaša i telo vaše.

3 Tada rekoše braća matere njegove za nj svim Sihemljanima sve te reči, i srce njihovo privi se k Avimelehu, jer rekoše: Naš je brat.

4 I dadoše mu sedamdeset sikala srebra iz doma Val-Veritovog, za koje najmi Avimeleh ljudi praznova i skitnica, te iđahu za njim.

5 I dođe u kuću oca svog u Ofru, i pobi braću svoju, sinove Jerovalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu; ali osta Jotam najmlađi sin Jerovalov, jer se sakri.

6 Tada se skupiše svi Sihemljani i sav dom Milov, i otidoše i postaviše Avimeleha carem kod hrasta koji stoji u Sihemu.

7 A kad to javiše Jotamu, otide i stade navrh gore Garizina, i podigavši glas svoj povika i reče im: Čujte me, Sihemljani, tako vas Bog čuo!

8 Išla drveta da pomažu sebi cara, pa rekoše maslini: Budi nam car.

9 A maslina im reče: Zar ja da ostavim pretilinu svoju, kojom se čast čini Bogu i ljudima, pa da idem da tumaram za druga drveta?

10 Potom rekoše drveta smokvi: Hodi ti, budi nam car.

11 A smokva im reče: Zar ja da ostavim slast svoju i krasni rod svoj, pa da idem da tumaram za druga drveta?

12 Tada rekoše drveta vinovoj lozi: Hodi ti, budi nam car.

13 A loza im reče: Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da idem da tumaram za druga drveta?

14 Tada sva drveta rekoše trnu: Hodi ti, budi nam car.

15 A trn odgovori drvetima: Ako doista hoćete mene da pomažete sebi za cara, hodite sklonite se u hlad moj; ako li nećete, neka iziđe oganj iz trna i spali kedre livanske.

16 Tako sada, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Avimeleha carem? I jeste li dobro učinili Jerovalu i domu njegovom? I jeste li mu učinili kako vas je zadužio?

17 Jer je otac moj vojevao za vas i nije mario za život svoj, i izbavio vas je iz ruku madijanskih.

18 A vi danas ustaste na dom oca mog, i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i postaviste carem Avimeleha, sina sluškinje njegove, nad Sihemljanima zato što je brat vaš.

19 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerovalu i njegovom domu, veselite se s Avimeleha i on neka se veseli s vas.

20 Ako li niste, neka iziđe oganj od Avimeleha i spali Sihemljane i dom Milov, i neka iziđe oganj od Sihemljana i od doma Milovog i spali Avimeleha.

21 Tada pobeže Jotam, i pobegav dođe u Vir, i onde osta bojeći se Avimeleha brata svog.

22 I vlada Avimeleh Izrailjem tri godine.

23 Ali Bog pusti zlu volju među Avimeleha i među Sihemljane; i Sihemljani izneveriše Avimeleha.

24 Da bi se osvetila nepravda učinjena na sedamdeset sinova Jerovalovih, i krv njihova da bi došla na Avimeleha brata njihovog, koji ih ubi, i na Sihemljane, koji ukrepiše ruku njegovu da ubije braću svoju.

25 I Sihemljani pometaše mu zasede po vrhovima gorskim, pa plenjahu sve koji prolažahu mimo njih onim putem. I bi javljeno Avimelehu.

26 Potom dođe Gal sin Evedov sa svojom braćom, i uđoše u Sihem, i Sihemljani se pouzdaše u nj.

27 I izišavši u polje braše vinograde svoje i gaziše grožđe, i veseliše se; i uđoše u kuću boga svog; i jedoše i piše, i psovaše Avimeleha.

28 I Gal sin Evedov reče: Ko je Avimeleh i šta je Sihem, da mu služimo? Nije li sin Jerovalov? A Zevul nije li njegov pristav? Služite sinovima Emora oca Sihemovog. A što bismo služili tome?

29 O kad bi taj narod bio pod mojom rukom, da smetnem Avimeleha! I reče Avimelehu: Prikupi vojsku svoju, i iziđi.

30 A kad ču Zevul, upravitelj gradski, reči Gala sina Evedovog, razgnevi se vrlo.

31 I posla tajno poslanike k Avimelehu i poruči mu: Evo Gal sin Evedov i braća mu dođoše u Sihem, i evo pobuniše grad na te.

32 Nego ustani noću ti i narod što je s tobom, i zasedi u polju.

33 A ujutro kad sunce ograne, digni se i udari na grad; i evo on i narod koji je s njim izići će preda te, pa učini s njim šta ti može ruka.

34 I Avimeleh usta noću i sav narod što beše sa njim; i zasedoše Sihemu u četiri čete.

35 A Gal sin Evedov iziđe i stade pred vratima gradskim; a Avimeleh i narod što beše sa njim iziđe iz zasede.

36 A Gal videvši narod reče Zevulu: Eno narod silazi svrh gore. A Zevul mu odgovori: Od sena gorskog čine ti se ljudi.

37 Opet progovori Gal i reče: Eno narod silazi s visa, i četa jedna ide putem k šumi meonenimskoj.

38 A Zevul mu reče: Gde su ti sada usta, kojima si govorio: Ko je Avimeleh da mu služimo? Nije li to onaj narod koji si prezirao? Iziđi sada, i bij se s njim.

39 I iziđe Gal pred Sihemljanima, i pobi se s Avimelehom.

40 Ali Avimeleh ga potera, i on pobeže od njega; i padoše mnogi pobijeni do samih vrata gradskih.

41 I Avimeleh osta u Arumi; a Zevul istera Gala i braću njegovu, te ne mogahu sedeti u Sihemu.

42 A sutradan iziđe narod u polje i bi javljeno Avimelehu.

43 A on uze narod svoj i razdeli ga u tri čete, i namesti ih u zasedu u polju; i kad vide gde narod izlazi iz grada, skoči na nj ih i pobi ih.

44 Jer Avimeleh i četa koja beše s njim udariše i stadoše kod vrata gradskih; a druge dve čete udariše na sve one koji behu u polju, i pobiše ih.

45 I Avimeleh bijaše grad ceo onaj dan, i uze ga, i pobi narod koji beše u njemu, i raskopa grad, i poseja so po njemu.

46 A kad to čuše koji behu u kuli sihemskoj, uđoše u kulu kuće boga Verita.

47 I bi javljeno Avimelehu da su se onde skupili svi koji behu u kuli sihemskoj.

48 Tada Avimeleh iziđe na goru Salmon, on i sav narod što behu sa njim; i uzevši Avimeleh sekiru u ruku odseče granu od drveta i metnu je na rame, i reče narodu koji beše s njim: Šta videste da sam ja učinio, brzo činite kao ja.

49 I svaki iz naroda odseče sebi granu, i pođoše za Avimelehom i pometaše grane oko kule, i zapališe njima grad; i izgiboše svi koji behu u kuli sihemskoj, oko hiljadu ljudi i žena.

50 Potom otide Avimeleh na Teves, i stade u logor kod Tevesa, i uze ga.

51 A beše tvrda kula usred grada, i u nju pobegoše svi ljudi i žene i svi građani, i zatvorivši se popeše se na krov od kule.

52 A Avimeleh dođe do kule i udari na nju, i dođe do vrata od kule da je zapali ognjem.

53 Ali jedna žena baci komad žrvnja na glavu Avimelehu i razbi mu glavu.

54 A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje, i reče mu: Izvadi mač svoj i ubi me, da ne kažu za me: Žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umre.

55 A kad videše Izrailjci gde pogibe Avimeleh, otidoše svaki u svoje mesto.

56 Tako plati Bog Avimelehu za zlo koje je učinio ocu svom ubivši sedamdeset braće svoje.

57 I sve zlo ljudi Sihemljana povrati Bog na njihove glave, i steče im se kletva Jotama sina Jerovalovog.

   

Komentář

 

City

  
The Siege and Destruction of Jerusalem by the Romans Under the Command of Titus, by David Roberts

In the ancient world cities were nearly nations unto themselves – they existed within walls, with their own laws and customs, generally centered on the common purpose of trade. This is not as much the case in the modern world, but we still tend to divide ourselves city by city in terms of sports teams, accents, music and culture, and still tend to generalize the character of people from other cities. It follows, then, that in the Bible cities represent various doctrines – collections of inter-related ideas about spiritual reality. Such doctrines can be based on anything from the Lord’s true teachings – the New Jerusalem seen by John in Revelation – to the falsity and heresy of Sodom and various cities obliterated by the people of Israel at God’s command. On the most personal level, a city can also represent the natural mind of one person – which makes sense since we each to some extent have our own doctrine and our own set of ideas and beliefs.