8581. (Stih 6.) A ja ću stajati ondje pred tobom na gori Horivu. Da ovo označavaGospoda u pogledu istine vere, ovde vere od Gospoda, ili Gospoda u pogledu vere; jer Jehova, to jest, Gospod, kaže, ja ću stajatina stijeni; I iz značenja Horiva, što je Božanski Zakon; stoga se ovim rečima označava Gospod u pogledu istine vere, koja je iz Njegovog zakona, ili Reči. Da stena označava Gospoda u pogledu vere, a u odnosu na čoveka, označava veru koju daje Gospod, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, kao kod Mojsija: Veličajte Boga našega. Djelo je te stijene savršeno, jer su svi potovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde, pravedan je I istinit…. . Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, I davaše mu da sisa med iz stijene I ulje iz tvrdoga kamena. Maslo od krava I mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca I ovnova Bazanskih I jaraca, sa srcem zrna pšeničnih; pio si vino, krv od grožđa…. . Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; I utio si, udebljao I zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, I prezre stijenu spasenja svojega. Stijenu koja te je rodila zaboavio si; kako bi jedan gonio tisuću, a dvojica tjerali deset tisuća, da ih nije stijena njihova prodala I Jehova ih predao? jer stijena njihova nije kao naša stijena; …. . neprijatelji naši neka budu sudije. I reći će: gdje su bogovi njihovi? stijena u koju se uzdaju? (Zak. Ponovljeni 32:3, 4, 13, 15, 18, 30, 31, 37).
Iz ovih je reči jasno da je Jehova, to jest, Gospod, onaj koji se naziva Stijenom; da je to Jehova ili Gospod u pogledu vere, jasno je iz pojedinosti u unutrašnjem smislu.
Kod Danila: Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, I udari lik u stopala mjedena I zemljana, I satr ih. Tada se str I gvožđe I zemlja I mjed I srebro I zlato, I postakao pljeva na gumnu u ljeto, te odnese vjetar, I ne nađe mu se mjesto; a kamen koji udari lik, posta gora velika I ispuni svu zemlju. A u to vrijeme careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka ne će raspasti, I to carstvo ne će ostaviti drugom narodu…Kako si vidio gdje se od gore odvali kamen bez ruku I satr gvožđe, mjed, kal, srebrao I zlato…. . (Danijel 2:34, 35, 44, 45). Ovde se govori o Gospodu I o Njegovom carstvu; kamenom se označava vera; a stenom Gospod u pogledu vere. Da su ove stvari označene kamenom I stenom, jasno je svakome ko razmisli.
I u Reči kamenoznačava istinu vere (vidi br. 643, 1298, 3720, 3769, 3798, 6426); otuda se Gospod u pogledu Božanske istine naziva kamenom (stenom) Izrailjevim (br. 6426).
Da stena označava Gospoda u pogledu istine vere, je stoga što je stena bedem (zaklon) protivu obmana, sam bedem je istina vere, jer se vodi borba kako protivu obmana tako I protivu zala. Iz svega ovoga se sada može videtida se stenom označava Gospod u pogledu vere, a I vera od Gospoda, kao u rečima koje je Gospod rekao Petru, kod Mateje: A ja ti kažem, Ti si Petar (Petrus), I na toj steni (Petra) sazidaću Svoju crkvu; ni vrata paklena ne će joj odoljeti. I daću ti ključeve carstva nebeskoga; I sve što svežeš na zemlji, biće svezano u nebima; I štogod odriješiš na zemlji, biće odriješeno I u nebima Mateju 16:18, 19); da stena ovde označava Gospoda u pogledu vere, I veru koja je od Gospoda, I da Petar pretstavlja tu veru, vidi predgovor Postanju XXII, kao I br. 3750, 4738, 6000{ign95} 6344kraj). Isto tako, svakome može da bude jasno, po zdravom razumu, da moć otvaranja neba I zatvaranja pakla za dobre, a otvaranja pakla I zatvaranja neba za zle, pripada samo Gospodu; I da ta [moć] pripada veri, zato što je vera od Gospoda, to jest, sam Gospod je u njoj. Osim toga, sva moć u drugom životu ostvaruje se preko istine vere od dobra (vidi br. 4931, 6344, 6428, 8200, 8304). Onaj ko misli razumno, može da zaključi da Gospodova crkva nije zasnovana ni na jednom čoveku, stoga ne ni na Petru, nego na Samom Gospodu, stoga na veri u Njega. Iz svega ovoga se može videti u kakvu veliku zabludu padaju oni koji se uporno drže smisla slova Reči; I kako su spremni vođe crkve da se uhvate za tu ideju koja takvu moć daje Petru, pa sledstveno I onima koji se nazivaju njegovim naslednicima, zato što to povlađuje njihovoj ljubavi; I kako ih je teško ubediti da je nešto drugo tu označeno, jer svaki od njih hoće da stekne preko toga najveću moć. Iz svega ovoga se vidi koliko je nužno da se zna šta je označeno stenom, šta ključevima, šta vratima pakla, I mnogim drugim stvarima. Da se Jehova naziva Stenom, I da se tada označava Gospod u pogledu vere, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči, kao iz sledećih koji se mogu navesti bez daljeg objašnjavanja.
Kod Isaije: Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom, od Stijene (od Sele) do pustinje, ka gori kćeri Sionske (Isaija 16:1. I Asirac će pasti od mača ne čovječijega, I bježaće ispred mača…. . Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, I nije si se sjećaio Stijene sile svoje; I Stijena će njegova proći od straha, I knezovi njegovi se prepasti od zastave (Isaija 31:8, 9). Pustinja I gradovi njezini, sela gdje stanuje Cedar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive p tijenama, neka klikuju sa vrh gora (Isaija 42:11 Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte Stijenu iz koje ste isječeni, I duboku jamu iz koje ste iskopani (Isaija 51:1).
Kod Jeremije: Ostavuite gradove, stojte na Stijeni, stanovnici Moapski (XLCIII. 28). Zamahnućurukom svojom na tebe I svaliću te sa Stijene, I načiniću od tebe goru izgorjelu. I ne će uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš vječna (51:325, 26); govoreći o Babelu (Babilonu). I kod Davida: Izvadi me iz jame , koja buči, I iz gliba, I postavi na kamen noge moje, I utvrdi stope moje Psalam 40:2. Jer si ti utočište. Od kraja zemlje vičm k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na Stijenu (goru), gdje se ne mogu popeti Psalam 61:2. Najboljom bih pšenicom hranio njih, I medom iz kamena (stijene) sitio ih Psalam 81:16. Stoga što stena označava Gospoda u pogledu vere, I veru od Gospoda, stoga su se izvanredne stvari dešavale na steni; o čemu je napisano u Knjizi Sudija: A anđeo Božiji reče mu: uzmi to meso I hljebove prijesne, I metni na onu Stijenu, a juhu prolij, I on učini tako. Tada anđeo Jehovin pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci, I dotače se mesa I hljebova prijesnih; I podiže se oganj sa Stijene Sudije 6:20, 21). I na drugome mestu u istoj Knjizi: Tada Manuje uze jare I dar, I prinese Jehovi na Stijeni, I anđeo učini čudo pred Manojem I ženom njegovom; jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anđeo Jehovin podiže se u plamenu s oltara, a Manuje I žena njegova videći to padoše ničice na emlju Sudije 13:19, 20). Šta ove stvari označavaju može se videti, ako se otkrije iz unutrašnjeg smisla šta pretstavljaju Gideon I Manuje, otac Samsonov; isto tako, šta je označeno mesom, prijesnim hljebovima, kao I jaretom, I juhom, a šta ognjem; jer svaka I sve ove stvari pretstavljaju I označavaju [nešto]. Iz značenja stene, što je vera, može se znati šta je oznčenoMojsijem kada je bio postavljen u raselinu u steni, kada je video Jehovu (Izlazak 33:20-23); jer se raselinm u steni označava zatamnjenje vere. Poznato je u crkvama da stena na Horebu, iz koje je izbila voda, označava Gospoda; ali da ona označava Gospoda u pogledu vere. I da označava veru od Gospoda, sada se pokazuje. Slično onome što je označeno stenom na Horebu, označenio je I ovim rečima kod isaije: Recite: izbavi Jehova slugu svojega Jakova. Ne će ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen I poteći će voda (Isaija 48:20, 21). a voda nije bila data narodu ni iz jedne druge stene nego iz one na Horebu, je stoga što Horeb označava Božanski Zakon; a da je Božanski Zakon označen Horebom, je stoga što sa njega proglašen Zakon; I vera koja je od
Gospoda je od Božanskog Zakona, to jest, iz Reči; jer preko nje Gospod uči šta je vera, a isto tako I daje veru .
