Bible

 

Sudije 13

Studie

   

1 A sinovi Izrailjevi opet činiše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Filistejima za četrdeset godina.

2 A beše jedan čovek od Saraje od plemena sinova Danovih, po imenu Manoje, i žena mu beše nerotkinja, i ne rađaše.

3 Toj ženi javi se anđeo Gospodnji i reče joj: Gle, ti si sad nerotkinja, i nisi rađala; ali ćeš zatrudneti i rodićeš sina.

4 Nego sada čuvaj se da ne piješ vino ni silovito piće, i da ne jedeš ništa nečisto.

5 Jer gle, zatrudnećeš, i rodićeš sina, i britva da ne pređe po njegovoj glavi, jer će dete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on će početi izbavljati Izrailja iz ruku filistejskih.

6 I žena dođe i reče mužu svom govoreći: Čovek Božji dođe k meni, i lice mu beše kao lice anđela Božjeg, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svoje ime.

7 Nego mi reče: Gle, ti ćeš zatrudneti, i rodićeš sina; zato sada ne pij vino ni silovito piće i ne jedi ništa nečisto; jer će dete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti.

8 Tada se Manoje pomoli Gospodu i reče: O Gospode! Neka opet dođe k nama čovek Božji, kog si slao, da nas nauči šta ćemo činiti sa detetom, kad se rodi.

9 I usliši Gospod glas Manojev; i dođe opet anđeo Gospodnji k ženi kad seđaše u polju; a Manoje muž njen ne beše kod nje.

10 Tada žena brže otrča i javi mužu svom govoreći mu: Evo, javi mi se onaj čovek, koji mi je pre dolazio.

11 A Manoje ustavši pođe sa ženom svojom; i kad dođe k čoveku, reče mu: Jesi li ti onaj čovek što je govorio ovoj ženi? On odgovori: Jesam.

12 A Manoje reče: Kad bude šta si kazao, kako će biti pravilo za dete i šta će činiti s njim?

13 A anđeo Gospodnji reče Manoju: Žena neka se čuva od svega što sam joj kazao.

14 Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, i vino ni silovito piće neka ne pije, i ništa nečisto neka ne jede. Šta sam joj zapovedio sve neka drži.

15 Tada reče Manoje anđelu Gospodnjem: Radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare,

16 A anđeo Gospodnji odgovori Manoju: Da me i ustaviš, neću jesti tvoje jelo; nego ako hoćeš zgotovi žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu. Jer Manoje nije znao da je anđeo Gospodnji.

17 Opet reče Manoje anđelu Gospodnjem: Kako ti je ime? Da ti zahvalimo kad se zbude šta si rekao.

18 A anđeo Gospodnji odgovori mu: Što pitaš za ime moje? Čudno je.

19 Tada Manoje uze jare i dar, i prinese Gospodu na steni; a anđeo učini čudo pred Manom i ženom njegovom;

20 Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videći to padoše ničice na zemlju;

21 A anđeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razume da je anđeo Gospodnji.

22 I reče Manoje ženi svojoj: Zacelo ćemo umreti, jer videsmo Boga.

23 A žena mu reče: Kad bi hteo Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtvu paljenicu ni dar, niti bi nam pokazao sve ovo, niti bi nam sad objavio takve stvari.

24 I tako ta žena rodi sina, i nade mu ime Samson; i dete odraste, i Gospod ga blagoslovi.

25 I duh Gospodnji poče hoditi s njim po logoru Danovom, između Saraje i Estaola.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 54

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

54. And when I saw Him, I fell at His feet as though dead. (1:17) This symbolically means that he experienced a failure of his own life owing to such a presence of the Lord.

A person's own life cannot endure the presence of the Lord such as the Lord is in Himself, indeed such as He is in the inmost constituents of His Word. For His Divine love is altogether like the sun, which no one can endure as it is in itself, because it would consume him.

This is the meaning of the declaration that no one can see God and live (Exodus 33:20, Judges 13:22).

This being the case, the Lord therefore appears to angels in heaven as the sun, at a distance from them, like the world's sun from people. That is because the Lord in that sun is present as He is in Himself.

But still the Lord moderates and tempers His Divinity so as to make it possible for a person to endure His presence. This He does by veilings. It was what He did when He revealed Himself to many people in the Word. Indeed, it is by veilings that He is present in everyone who worships Him. As He says in John,

He who... keeps (My commandments)..., in him (I) will make (My) abode. (John 14:21, 23)

And He says that He must be in them and they in Him (John 15:4-5).

It is apparent from this why, when John saw the Lord in such glory, he fell at His feet as though dead. And why, too, when three of the disciples saw the Lord in His glory, they were "heavy with sleep," and a cloud covered them (Luke 9:32, 34).

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.