Bible

 

Isus Navin 9

Studie

   

1 A kad to čuše svi carevi koji behu s ove strane Jordana po brdima i po dolinama i po svom bregu velikog mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin,

2 Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem.

3 A koji življahu u Gavaonu čuvši šta učini Isus od Jerihona i od Gaja,

4 Učiniše i oni prevaru; jer odoše i načiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mehove vinske, poderane i iskrpljene,

5 I obuću staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hleb što ponesoše na put beše suv i plesnjiv.

6 I odoše k Isusu u logor u Galgal, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: Dođosmo iz daleke zemlje; hajde uhvatite veru s nama.

7 A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: Može biti da sedite usred nas, pa kako ćemo uhvatiti veru s vama?

8 Ali oni rekoše Isusu: Mi smo sluge tvoje. A Isus im reče: Ko ste i otkuda idete?

9 A oni mu rekoše: Iz zemlje vrlo daleke dođoše sluge tvoje u ime Gospoda, Boga tvog; jer čusmo slavu Njegovu i sve što je učinio u Misiru,

10 I sve što je učinio dvojici careva amorejskih, koji behu s one strane Jordana, Sionu caru esevonskom i Ogu caru vasanskom koji beše u Astarotu.

11 I rekoše nam starešine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreći: Uzmite pogače na put, i idite im na susret i recite im: Mi smo sluge vaše, hajde uhvatite veru s nama.

12 Ovo je hleb naš: vrućsmo poneli na put od kuća svojih kad smo pošli pred vas, a sad eto osušio se i uplesnjivio.

13 A ovo su mehovi vinski: nalismo nove, i eto su se većpoderali; i haljine naše i obuća naša pohaba se od dalekog puta.

14 I poverovaše ljudi po pogači, a ne upitaše Gospoda šta će reći.

15 I Isus učini s njima mir, i zadade im veru da će ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora.

16 Ali posle tri dana kad uhvatiše veru s njima, čuše da su im susedi i da žive usred njih.

17 Jer pođoše sinovi Izrailjevi i dođoše u gradove njihove treći dan; a gradovi im behu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim.

18 I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevim. Ali sav zbor vikaše na knezove.

19 Tada svi knezovi rekoše svom zboru: Mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevim; zato sada ne možemo dirati u njih.

20 Učinimo im to, i ostavimo ih u životu, da ne dođe gnev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo.

21 Još im rekoše knezovi: Neka ostanu u životu, pa neka seku drva i nose vodu svom zboru kako im knezovi kazaše.

22 Potom ih dozva Isus i reče im govoreći: Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas?

23 Zato sada da ste prokleti i da ste doveka robovi i da sečete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mog.

24 A oni odgovoriše Isusu i rekoše: Doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovedio Gospod Bog tvoj Mojsiju sluzi svom da vam da svu ovu zemlju i da istrebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo za život svoj od vas i učinismo tako.

25 A sada eto smo ti u rukama; čini šta misliš da je dobro i pravo da s nama učiniš.

26 I učini im tako i sačuva ih od ruku sinova Izrailjevih, te ih ne pobiše.

27 I odredi ih Isus u taj dan da seku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjeg dana na mestu koje izabere.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1110

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1110. People who have assumed that righteousness and merit lay in their good works and so have attributed the power of achieving salvation to themselves, not to the Lord and to His righteousness and merit, and who in thought and life have confirmed themselves in this idea, have their assumptions converted in the next life into delusions in which they seem to themselves to be cutting wood. This is exactly how it appears to them. I have spoken to them. When they are doing their work and are asked whether they are not tired out, they reply that they have not yet done enough work to be able to merit heaven. While they are cutting pieces of wood it seems as though something of the Lord is underneath the wood, so that the wood appears as merit. And the more something of the Lord seems to be in the pieces of wood the longer they remain in that condition. But when this delusion starts to fade they are getting nearer the end of vastation. At length they become such that they too are able to be admitted into good communities, though they still waver for a long time between truth and falsity. Because they have led a conscientious life the Lord takes great care of them, and is sending angels to them time and again. These are the people who in the Jewish Church were represented by 'hewers of wood', Joshua 9:23, 27.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.