Bible

 

Isus Navin 24

Studie

   

1 Potom sabra Isus sva plemena Izrailjeva u Sihem, i sazva starešine Izrailjeve i poglavare njegove i sudije njegove i upravitelje njegove, i staše pred Bogom.

2 I reče Isus svom narodu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: S one strane reke živeše nekada oci vaši, Tara otac Avramov i otac Nahorov, i služiše drugim bogovima.

3 Ali uzeh oca vašeg Avrama ispreko reke i provedoh ga kroz svu zemlju hanansku i umnožih seme njegovo davši mu Isaka.

4 A Isaku dadoh Jakova i Isava, i dadoh Isavu goru Sir da je njegova; a Jakov i sinovi njegovi siđoše u Misir.

5 I poslah Mojsija i Arona, i mučih Misir, kako učinih usred njega, potom vas izvedoh.

6 A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci goniše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenog mora.

7 Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše videše šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena.

8 Iza toga dovedoh vas u zemlju Amoreja koji življahu s one strane Jordana; i oni se pobiše s vama, ali ih dadoh vama u ruke, te naslediste zemlju njihovu, i istrebih ih ispred vas.

9 A Valak sin Seforov, car moavski, podiže se da se bije s Izrailjem, i posla te dozva Valama sina Veorovog da vas prokune.

10 Ali ne hteh poslušati Valama, te vas on još blagoslovi, i izbavih vas iz ruke njegove.

11 Potom pređoste preko Jordana, i dođoste pod Jerihon, i biše se s vama Jerihonjani, Amoreji i Ferezeji i Hananeji i Heteji i Gergeseji i Jeveji i Jevuseji; i dadoh ih vama u ruke.

12 I poslah pred vama stršljenove, koji ih izagnaše ispred vas, dva cara amorejska; ne mačem tvojim ni lukom tvojim.

13 I dadoh vam zemlju, koju ne radiste, i gradove, koje ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih niste sadili, jedete.

14 Zato sada bojte se Gospoda i služite Mu verno i istinito; i povrzite bogove, kojima su služili oci vaši s one strane reke i u Misiru, pa služite Gospodu.

15 Ako li vam nije drago služiti Gospodu, izaberite sebi danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s one strane reke, ili bogove Amoreja u čijoj zemlji živite; a ja i dom moj služićemo Gospodu.

16 A narod odgovori i reče: Ne daj Bože da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima.

17 Jer Gospod Bog naš, On je izveo nas i oce naše iz zemlje misirske, iz doma ropskog, i On je učinio pred našim očima one znake velike, i čuvao nas celim putem kojim idosmo, i po svim narodima kroz koje prođosmo.

18 I Gospod je isterao ispred nas sve narode i Amoreje, koji življahu u ovoj zemlji; i mi ćemo služiti Gospodu, jer je Bog naš.

19 A Isus reče narodu: Ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neće podnositi vaše nevere i vaše grehe.

20 Kad ostavite Gospoda i stanete služiti tuđim bogovima, okrenuće se i zlo će vam učiniti, i istrebiće vas, pošto vam je dobro činio.

21 A narod reče Isusu: Ne, nego ćemo Gospodu služiti.

22 A Isus reče narodu: Sami ste sebi svedoci da ste izabrali sebi Gospoda da Mu služite. I oni rekoše: svedoci smo.

23 Povrzite dakle bogove tuđe što su među vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevom.

24 A narod reče Isusu: Gospodu Bogu svom služićemo i glas Njegov slušaćemo.

25 Tako učini Isus zavet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu.

26 I zapisa Isus ove reči u knjigu zakona Božjeg; i uzevši kamen velik podiže ga onde pod hrastom koji beše kod svetinje Gospodnje.

27 I reče Isus svom narodu: Evo, kamen ovaj neka vam bude svedočanstvo; jer je čuo sve reči Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svedočanstvo da ne biste slagali Bogu svom.

28 Potom raspusti Isus narod, svakog na njegovo nasledstvo.

29 A posle ovih stvari umre Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu beše sto i deset godina.

30 I pogreboše ga u međama nasledstva njegovog u Tamnat-Sarahu, koji je u gori Jefremovoj, sa severa gori Gasu.

31 I služi Izrailj Gospodu svega veka Isusovog i svega veka starešina, koje dugo živeše iza Isusa i koji su znali sva dela Gospodnja, koja učini Izrailju.

32 I kosti Josifove, koje donesoše sinovi Izrailjevi iz Misira, pogreboše u Sihemu, u delu polja koje je kupio Jakov od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca; i biše u sinova Josifovih u nasledstvu njihovom.

33 I Eleazar sin Aronov umre, i pogreboše ga na brdu Finesa sina njegovog, koje mu beše dano u gori Jefremovoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4447

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4447. Stih 8. Tada im reče Hemor govoreći. Da ovo označava dobro Crkve kod Drevnih, vidi se iz reprezentacije Hemora, a to je ono što je pripada Drevnima (vidi br. 431), naime, dobro crkve od njih. jer dobro crkve je otac, a istina od toga dobra, koja je Sihem, je sin; pa se stogaocem u Reči oznčava dobro, a sinom istina. Ovde se kaže, dobro Crkve kod Drevnih, jer se pod Crkvom kod Drevnih misli na crkvu koja potiče od Pradrevne Crkve, koja je postojala pre potopa, a pod Drevnom Crkvom se misli na crkvu koja je postojala posle potopa. O ovim dvema crkvama bilo je reči više puta na prethodnim stranicama; a pokazano je da je Pradrevna Crkva, koja je bila pre potopa, bila nebeska, a Drevna crkva, koja je bila posle potopa, da je bila duhovna; a bilo je i reči o razlici među njima.

2. Ostaci Pradrevne Crkve, koji su bili nebeski, još su postojali u Zemlji Hananskoj, posebno među Hetitima i Hevitima. Razlog zašto nije bilo ostataka nigde drugo. bio je taj što je Pradrevna Crkva nazvana Čovek ili Adam (br. 478{ign95} 479= bila u zemlji Hananu, pa je stogaEdenski vrt, kojim je označena inteligencija i mudrost ljudi te crkve (br. 100, 1588), a drvećem njihovo opažanje (br. 103, 2163, 2722. (2972) , bila u toj zemlji. Pa stogašto su inteligencija i mudrost bili označeni vrtom ili rajem, time je bila označena i sama crkva; a pošto je bila označena crkva, bilo je time označeno i nebo pa stoga Gospod jer je On nebo u najvišem smislu. Stoga u ovome smislu, zemlja Hananska označava Gospoda, u reletivnom smislu, nebo i crkvu, a u posebnom smislu, čoveka crkve (br. 1413, 1437, 1607, 3038, 3481, 3705); pa stoga izraz zemljakad se jednostavno pomeneu Reči, ima slično značenja (br. 556, 662, 1066, 1067, 1413, 1607, 3355): novo nebo i nova zemlja su nova crkva u pogledu njenog unutrašnjeg i njenog spoljašnjeg (br. 1733, 1850, 2117, 2118, 3355).

Da je Pradrevna Crkva bila u zemlji Hananu, može se videti u br. 567. Rezultat je bio da su mesta tamo postala reprezentativi (predstave), pa je stoga Avramu naloženi da tamo ode, a zemlja je data njegovim potomcima, Jakovljevim sinovima, kako bi se reprezentativi tih mesta u skladu sa kojima je Rč bila napisana, mogli zadržati (sačuvati). (vidi br. 3686; iz istog razloga sva su mesta, brda i reke, i granice, postali reprezentativi, br. 1585, 1866, 4240).

3. Sve ovo pokazuje da se sa Crkva među Drevnima oznčavaju ostaci Pradrevne Crkve. A pošosu ovi ostaci postojali među Hetitima i Hevitima, stoga su Abraham, Isak, i Jakov, zajedno sa njihovim ženama, pribavili mesto za pogreb kodHetita u njihovoj zemlji (Postanje XXIII. do kraja; 49:29-32; 50:13); a Josip kod Hivita (Jošua

24:32). Hemor otac Sihemov predstavljao je ostatke ove Crkve, pa se stoga njima označavalo dobro Crkve među Drevnima, pa stoga i poreklo unutarnje istine od Božanskoga korena (br. 4399). (Kakva je razlika između Pradrevne Crkve koja je bila pre potopa, i Drevne crkve, koja je bila posle potopa, može se videti gore, br. 597, 607, 608, 640, 641, 765, 784, 895, 920, 1114-1128, 1327, 2896, 2897).

  
/ 10837