Bible

 

Isus Navin 22

Studie

   

1 Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijinog,

2 I reče im: Vi držaste sve što vam je zapovedio Mojsije sluga Gospodnji, i slušaste glas moj u svemu što sam vam zapovedao.

3 Ne ostaviste braću svoju dugo vremena, do ovog dana, i dobro čuvaste zapovest Gospoda Boga svog.

4 A sada Gospod je Bog vaš smirio braću vašu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u šatore svoje u zemlju nasledstva svog, koju vam je dao Mojsije, sluga Gospodnji, s one strane Jordana.

5 Samo pazite dobro da vršite zapovest i zakon, što vam je zapovedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svog i da hodite svim putevima Njegovim, i čuvate zapovesti Njegove i držite ih se, i da Mu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.

6 I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje šatore.

7 A polovini plemena Manasijinog beše dao Mojsije nasledstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s braćom njihovom, s ove strane Jordana, k zapadu. I otpuštajući ih Isus u šatore njihove blagoslovi ih,

8 I reče im govoreći: S velikim blagom vraćate se u šatore svoje, sa stokom vrlo brojnom; sa srebrom i zlatom i među i gvožđem i odelom vrlo mnogim; podelite plen od neprijatelja svojih s braćom svojom.

9 I vrativši se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog odoše od sinova Izrailjevih iz Siloma, koji je u zemlji hananskoj, idući u zemlju galadsku, u zemlju nasledstva svog, koju naslediše, kako beše Gospod zapovedio preko Mojsija.

10 A kad dođoše na među jordansku u zemlji hananskoj, načiniše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog oltar onde na Jordanu, oltar velik i naočit.

11 I čuše sinovi Izrailjevi gde se govori: Gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog načiniše oltar prema zemlji hananskoj na međi jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevih.

12 A kad čuše sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevih u Silom da idu da se biju s njima.

13 I poslaše sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim polovini plemena Manasijinog u zemlju galadsku Finesa sina Eleazara sveštenika,

14 I s njim deset knezova, po jednog kneza od doma otačkog od svih plemena Izrailjevih, a svaki ih beše poglavar u domu otaca svojih u hiljadama Izrailjevim.

15 A oni dođoše k sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim i polovini plemena Manasijinog u zemlju galadsku, i rekoše im govoreći:

16 Ovako veli sav zbor Gospodnji, kakav je to greh kojim se ogrešiste Bogu Izrailjevom odvrativši se danas od Gospoda, načinivši oltar da se odmetnete danas od Gospoda?

17 Malo li nam je greha Fegorova, od kog se još nismo očistili do danas i s kog dođe pogibao na zbor Gospodnji,

18 Te se danas odvraćate od Gospoda, i odmećete se danas od Gospoda, da se sutra razgnevi na sav zbor Izrailjev?

19 Ako je zemlja nasledstva vašeg nečista, pređite u zemlju nasledstva Gospodnjeg, u kojoj stoji šator Gospodnji, i uzmite nasledstvo među nama; samo se ne odmećite od Gospoda i ne odmećite se od nas gradeći sebi oltar mimo oltara Gospoda Boga našeg.

20 Nije li se Ahan sin Zarin ogrešio o stvari proklete, te dođe gnev na sav zbor Izrailjev? I on ne pogibe sam za greh svoj.

21 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog odgovoriše i rekoše poglavarima hiljada Izrailjevih:

22 Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, On zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i grešiti Gospodu, neka nas ne sačuva danas.

23 Ako smo načinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu žrtve paljenice ili darove ili da prinosimo na njemu žrtve zahvalne, Gospod neka traži.

24 Nego to učinismo bojeći se ovog: rekosmo: sutra će reći sinovi vaši sinovima našim govoreći: Šta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim?

25 Među je postavio Gospod između nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate deo u Gospodu. sinovi vaši će odbiti sinove naše da se ne boje Gospoda.

26 Zato rekosmo: Učinimo tako, i načinimo oltar, ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu,

27 Nego da bude svedok među nama i vama, i među nasleđem našim nakon nas, da bismo služili Gospodu pred Njim žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i žrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vaši sinovima našim: Vi nemate deo u Gospodu.

28 Jer rekosmo: Ako kad kažu tako nama ili natražju našem, tada ćemo im kazati: Vidite sliku od oltara Gospodnjeg koju načiniše oci naši ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, nego da je svedočanstvo među nama i vama.

29 Ne daj Bože da se odmećemo Gospodu i da se danas odvraćamo od Gospoda načinivši oltar za žrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltara Gospoda Boga našeg, koji je pred šatorom Njegovim.

30 A kad ču Fines sveštenik i knezovi od zbora, poglavari od hiljada Izrailjevih koji behu s njim, reči koje im rekoše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji.

31 I reče Fines sin Eleazara sveštenika sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim i sinovima Manasijinim: Danas poznasmo da je među nama Gospod kad se ne ogrešiste Gospodu tim grehom, i sačuvaste sinove Izrailjeve od gneva Gospodnjeg.

32 I Fines sin Eleazara sveštenika i oni knezovi vratiše se od sinova Ruvimovih i od sinova Gadovih iz zemlje galadske u zemlju hanansku k sinovima Izrailjevim, i javiše im stvar.

33 I bi po volji sinovima Izrailjevim; i hvališe Boga sinovi Izrailjevi, i ne govoriše više da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj žive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi.

34 I prozvaše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreći: Svedok je među nama da je Gospod Bog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8301

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8301. (Stih 11). Ko je kao Ti među bogovima ( silnima), o Jehova?, Da ovo označava da svaka istine od dobra proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, vidi se iz značenja bogova (silnih), što su istine (vidi br. 4402, 7268, 7873), ovde istine od dobra, jer se pravi upoređenje s Jehovom, pošto se kaže, Ko je među bogovima kao Ti, o Jehova? (Da Jehova u Reči označava Gospoda, vidi br. 1343, 1736, 6945, 6956).

Da se ovde misli pod Jehovom na Božansko Ljudsko, je stoga što ova pesma govori o izbavljenju onih koji su bili u duhovnoj crkvi, Gospodovim dolaskom u svet, i Njegovim Božanskim Ljudskim tada (br. 2661, 2716, 8018, 8054.) Da se ovim rečima označava da svaka istinaod dobr roizilazi od Božanskog Ljudskog Gospodovog, je stoga što istine mogu da potiču od bilo koga; ali istine od dobra samo od Gospoda, stoga i od onih koji su u u dobru od Gospoda. Oni koji su u veri umišljenoj (persuazivnoj) a u zlom životu, oni misle i govore istine odvojene od dobra, kao što čine mnogi unutar crkve; ali ove istine nisu od dobra, stoga ne potiču od Gospoda, nego od njih samih. Da istine od dobra proizilaze od Gospoda, može se videtiiz toga što je Gospod Dobro samo, jer On je Ljubav sama; od ovoga proizilazi istina kao svetlost u vreme proleća i leta, koje nosi toplinu u grudima, i čini da sve stvari na zemlji kao da primaju žovot: dok je istina koja nije od dobra, kao svetlost u vreme zime, kada sve stvari na zemlji zamiru. Da bogovi označavaju istine od dobra, je stoga što se bogovima (silnima) u dobrom smislu misli na anđele, koji se nazivaju bogovima, jer oni su prijemni oblici istine u kojoj je dobro od Gospoda. Anđeli, a stoga istine od dobra koje su od Gospoda, i one se označavaju bogovima u sledećim odlomcima kod Davida: Bog stade u saboru Božijem, usred bogova izreče sud; Rehoh: bogovi ste, i sinovi Višnjega svi Psalam 82:1, 6).

Da su istine koje potiču od Gospoda ono što se ovde naziva bogovima, vidi se iz toga što se prvo kaže Sabor Božiji, u jednini; a kasnije , usred bogova (Da se Bog pominje u Reči tamo gde se govori o istini, vidi br. 2769, 2807, 2822, 3921, 4402, 7010; i da se Bogom u najvišem smislu označava Božanska Istina koja proizilazi od Gospoda, br. 7268.) Kod istoga: Slavim Te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam Tebi (Psalam 138:1). Nema među bogovima takvoga kakav si Ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su Tvoja (Psalam 87:8). Jer je Gospod velik Bog i velik je car nad svijem bogovima Psalam 95:3. jer Ti si , Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove (Psalam 97:9). Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova (Psalam 135:5). Otuda to da se Jehova naziva Gospodar nad gospodarima i Bog nad bogovima (Zak. Ponovljeni 10:17; Jošua 22:22; Psalam 136:2, 3).

Da se tako često kaže da je Jehova iznad svih bogova i da je On Bog nad bogovima, i da su se narodi razlikovali prema bogovima kojima su se klanjali; svaki narod je verovao da je njihov bog najviši među bogovima, i da se tako usadila u umove ideja o množini bogova, i da se raspravljalo koji je među njima najveći, što se jasno vidi iz istorijskih delova Reči na mnogim mestima; ovo mišljenje se bilo usadilo osobitou umove Jevreja, pa se stoga tako često kaže u Reči da je Jehova viši od svih bogova, i da je On Car, i Bog bogova. Da je ov išljenje o množini bogova bilo usađeno u umove Jevreja više nego bilo kod drugih nacija, vidi se po njihovoj čestoj apostaziji (otpadništvu), kada su bogoštovali druge bogove, o čemu se tako često govori u Reči (vidi Judije 2:10-13, 17, 19; 3:5-7; 8:3, 4; 8:8; 1 o Caracima 14:23, 24; 14:31-33; 2 o Carevima 16:1, 10; 17:7, 15-17; 21:3-7, 21; i na drugim mestima.) Ta nacija bila je tako suluda da su ustima ispovedali Jehovu samo, ali su uprkos toga u srcu priznavali mnogo bogova, kao što se jasno može videti iz toga što su videli toliko mnogo čuda u Egiptu, i toliko kasnije; more koje se raspolovilo pred njima, i vojsku Faraonovu koja se utopila; stup od oblaka i od ognja koji se stalno pokazivao; manu koja je padala kao kiša iz neba; i samo prisustvo Jehove s takvom slavom i strahom na Brdu Sinajskom; i posle toga kad su priznali Jehovu za jedinog Boga – nekilko sedmica kasnije - naparavili su rezane (klesane) bogove da bi im se klanjali, samo zato što je Moses bio odložio svoj povratak; i kada je Aron načinio ove bogove, oni su iz gozbom slavili, žrtvama paljenicama i ponudama, i igrom. Otuda se vidi da je bogoštovanje mnogih bogova njma bilo prionulo za srce. Da je ta nacija bila takva više nego bilo koja druga, vidi se kod Jeremije: Je li koji narod promijenio bogove iako nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. Čudite se tome, nebesa, izgrozite se i upropastite se! veli Jehova. A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji; jer imaš, Juda, bogova koliko gradova Jeremija 2:11, 12, 28). Osim toga, takav je karakter te nacije, da više nego druge nacije vole spoljašnje stvari, naime idole, i nisu radi da znalu bilo šta o unutrašnjim stvarima. Jer oni su najveće tvrdice među svim nacijama; i pošto vole zlato i srebro radi njih samih , a ne radi njihove koristi, tvrdičluk kao što je njihov, je jedno osećanje kod njih u najvećem stepenu zemaljsko, i ono vuče na dole um sasvim u telu, i utapa ga u njega, i tako sasvim zatvara unutrašnje, tako da ništa od vere i ljubavi iz neba ne može da uđe. Otuda se jasno vidi koliko greše oni koji veruju da će ta nacija opet biti izabrana, ili da će Gospodova crkva opet preći njima, a sve druge da će biti odbačene; a lakše ćete obratiti kamen u veru u Gospoda, nego njih. Veruje se da će crkva njima biti vraćena stoga što proročke knjige Reči kažu u mnogim odlomcima da će se vratiti. Ali ne zna se da se u tim odlomcimaJudom i Jakovom, kao i Izrailjem ne označava ta nacija, nego oni kod kojih je crkva.

  
/ 10837