Bible

 

Isus Navin 18

Studie

   

1 I sabra se sav zbor sinova Izrailjevih u Silom i onde namestiše šator od sastanka, pošto pokoriše zemlju.

2 Ali još beše sinova Izrailjevih sedam plemena, kojima ne bi dato nasledstvo.

3 I Isus reče sinovima Izrailjevim: Dokle ćete oklevati, te ne idete i uzmete zemlju koju vam je dao Gospod Bog otaca vaših?

4 Izaberite između sebe po tri čoveka iz svakog plemena, pa neka se dignu i prođu zemlju, i neka je prepišu na nasledstva svoja, pa onda neka dođu k meni.

5 I neka je razdele na sedam delova; Juda će ostati u svojim međama s juga, i dom će Josifov ostati u međama svojim sa severa.

6 A vi prepišite zemlju na sedam delova, i donesite amo k meni, da bacim žreb za plemena vaša ovde pred Gospodom Bogom našim.

7 Jer Leviti nemaju dela među vama, jer je sveštenstvo Gospodnje njihovo nasledstvo; a Gad i Ruvim i polovina plemena Manasijinog primiše nasledstvo svoje s one strane Jordana na istoku, koje im dade Mojsije, sluga Gospodnji.

8 Tada ustaše ljudi i pođoše; a Isus zapovedi ljudima koji odoše da prepišu zemlju govoreći: Idite i prođite zemlju i prepišite je, pa onda dođite k meni, te ću baciti žreb za vas ovde pred Gospodom u Silomu.

9 I odoše ljudi i prođoše zemlju i prepisaše je u knjigu, selo po selo, na sedam delova; potom se vratiše k Isusu u logor, u Silom.

10 I Isus baci žreb za njih u Silomu pred Gospodom, i onde podeli Isus zemlju među sinove Izrailjeve po delovima njihovim.

11 I izađe žreb za pleme sinova Venijaminovih po porodicama njihovim, i dođe međa dela njihovog među sinove Judine i sinove Josifove.

12 I bi im međa sa severa do Jordana, i ona ide pokraj Jerihona sa severa i pruža se na goru k zapadu, i izlazi u pustinju Vet-Aven;

13 A odatle ide ta međa do Luza, s južne strane Luzu, a to je Vetilj, i silazi do Atarot-Adara pokraj gore koja je s juga Vet-Oronu donjem.

14 Otuda izlazi međa i savija se pokraj mora k jugu od gore, koja je prema Vet-Oronu na jug, i izlazi na Kirijat-Val, a to je Kirijat-Jarim, grad sinova Judinih. To je zapadna strana.

15 A južna strana od kraja Kirijat-Jarima, i izlazi ta međa k zapadu, pa ide na izvor vode Neftoje,

16 I silazi ta međa nakraj gore koja je prema dolini sina Enomovog, a u dolini rafajskoj k zapadu, i ide preko doline Enomove pokraj Jevuseja k jugu, i silazi na izvor Rogil;

17 Potom se obrće od severa i ide na En-Semes, a otuda ide na Galilot, koji je prema gori adumimskoj, i silazi na kamen Voana sina Ruvimovog;

18 Otuda ide stranom koja je prema Aravi k severu i silazi u Aravu;

19 Potom ide pokraj Vet-Ogle k severu i udara u zaliv slanog mora sa severne strane do kraja Jordana na jugu. To je južna međa.

20 A Jordan je međa s istočne strane. To je nasledstvo sinova Venijaminovih s međama njihovim unaokolo po porodicama njihovim.

21 A gradovi plemena sinova Venijaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon i Vet-Ogla i Emek-Kesis,

22 I Vet-Arava i Semarajim i Vetilj,

23 I Avin i Fara i Ofra,

24 I Hefar-Amona i Ofnija i Gava; dvanaest gradova sa selima svojim;

25 Gavaon i Rama i Virot,

26 I Mispa i Hefira i Mosa,

27 I Rekem i Jerfail i Tarala,

28 I Sila, Elef i Jevus, a to je Jerusalim, Gavat, Kirijat; četrnaest gradova sa selima svojim. To je nasledstvo sinova Venijaminovih po porodicama njihovim.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.