Bible

 

Isus Navin 15

Studie

   

1 A ovo beše deo sinova Judinih po porodicama njihovim: uz među edomsku, pustinja Sin k jugu na kraju južne strane;

2 I beše im južna međa od kraja slanog mora, od zaliva koji ide k jugu.

3 A otuda ide na jug na brdo Akravim, prelazi preko Sina, i pruža se od juga na Kadis-Varniju, i dopire do Esrona, a otuda ide na Adar i savija se na Karku;

4 Otuda, idući do Aselmona, izlazi na potok misirski i kraj toj međi udara u more. To vam je južna međa.

5 A međa k istoku: slano more do kraja Jordana; a međa sa severne strane: od zaliva morskog, do kraja Jordana;

6 Odatle ide ta međa na Vet-Oglu, i pruža se od severa do Vet-Arave; i odatle ide ta međa na kamen Voana sina Ruvimovog;

7 Odatle ide ta međa do Davira od doline Ahora, i na sever ide na Galgal, prema brdu adumimskom na južnoj strani potoka; potom ide ta međa do vode En-Semesa, i udara u studenac Rogil;

8 Odatle ide ta međa preko doline sinova Enomovih pokraj Jevuseja s juga, a to je Jerusalim; otuda ide međa na vrh gore koja je prema dolini Enom k zapadu i koja je nakraj doline rafajske k severu;

9 Potom se savija međa s vrha te gore k izvoru vode Neftoje i izlazi na gradove u gori Efronu; a odatle se pruža međa do Vala, a to je Kirijat-Jarim;

10 Potom ide međa do Vala na zapad ka gori Siru, i ide pokraj gore Jarima sa severa, a to je Hasalon, i spušta se na Vet-Semes, i dolazi do Tamne;

11 I ide međa pokraj Akarona k severu, i dopire do Sikrona, i ide preko gore Vala i pruža se do Javnila, i izlazi ta međa na more.

12 A međa je zapadna pokraj velikog mora i njegovih međa. To su međe sinova Judinih unaokolo po porodicama njihovim.

13 A Halevu sinu Jefonijinom dade Isus deo među sinovima Judinim, kao što mu zapovedi Gospod: Kirijat-Arvu; a Arva je bio otac Enakov, i to je Hevron;

14 I odatle izagna Halev tri sina Enakova: Sesaja i Ahimana i Talmaja sinove Enakove.

15 I odatle ode na Davirane; a Davir se pre zvaše Kirijat-Sefer.

16 I reče Halev: Ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daću mu za ženu Ahsu kćer svoju.

17 I uze ga Gotonilo sin Kenezov, brat Halevov; i dade mu Ahsu, kćer svoju, za ženu.

18 I kad polažaše, nagovaraše ga da ište polje u oca njenog; pa skoči s magarca. A Halev joj reče: Šta ti je?

19 A ona reče: Daj mi dar; kad si mi dao suvu zemlju, daj mi i izvore vodene. I dade joj izvore gornje i izvore donje.

20 Ovo je nasledstvo plemena sinova Judinih po porodicama njihovim;

21 Ovo su gradovi po krajevima plemena sinova Judinih, duž međe edomske k jugu: Kavseil i Eder i Jagur,

22 I Kina i Dimona i Adada,

23 I Kades i Asor i Itnan,

24 Zif i Telem i Valot,

25 I Asor-Adata i Kiriot; Esron je Asor;

26 Amam i Sama i Molada,

27 I Asar-Gada i Esemon i Vet-Falet,

28 I Asar-Sual i Virsaveja i Viziotija,

29 Vala i Im i Asem,

30 I Eltolad i Hesil i Orma,

31 I Siklag i Madmana i Sansana,

32 I Levaot i Sileim i Ajin i Rimon; svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim.

33 U ravni Estol i Saraja i Asna.

34 I Zanoja i En-Ganim, Tafuja i Inam,

35 Jarmut i Odolam, Sohot i Azika.

36 I Sagarim i Aditajim i Gedira i Gedirotajim; četrnaest gradova sa selima svojim.

37 Sevan i Adasa i Magdal-Gad,

38 I Dilan i Mispa i Jokteil,

39 Lahis i Vaskat i Jeglon,

40 I Havon i Lamas i Hitlis,

41 I Gedirot, Vet-Dagon, i Nama i Makida; šesnaest gradova sa selima svojim.

42 Livna i Eter i Asan,

43 I Jefta i Asna i Nesiv,

44 I Keila i Ahziv i Marisa devet gradova sa selima svojim.

45 Akaron sa selima i zaseocima;

46 Od Akarona do mora sve što je pokraj Azota sa selima svojim;

47 Azot sa selima i zaseocima, Gaza sa selima i zaseocima do potoka misirskog i do velikog mora s međama.

48 A u gori: Samir i Jatir i Sohot,

49 I Dana i Kirijat-Sana, a to je Davir,

50 I Anav i Estemon i Anim,

51 I Gosen i Olon i Gilon; jedanaest gradova sa selima svojim.

52 Arav i Duma i Esan,

53 I Janum i Vet-Tafuja i Afeka,

54 I Humata i Kirijat-Arva, a to je Hevron, i Sior; devet gradova sa selima svojim.

55 Maon, Karmel i Zif i Juta,

56 Jezrael i Jogdeam i Zanoja,

57 Kajin, Gavaja i Tamna; deset gradova sa selima svojim.

58 Alul, Vet-sur i Gedor,

59 I Marat i Vet-Anat i Eltekon, šest gradova sa selima svojim.

60 Kirijat-Val, to je Kirijat-Jarim, i Rava; dva grada sa selima svojim.

61 U pustinji: Vet-Arava, Midin i Sehaha,

62 I Nivsan, i grad soli, i Engadija; šest gradova sa selima svojim.

63 A Jevuseja koji življahu u Jerusalimu ne mogoše isterati sinovi Judini; zato ostaše Jevuseji sa sinovima Judinim u Jerusalimu do danas.

   

Komentář

 

Field

  
The Sower, by Vincent van Gogh

A "field" in the Bible usually represents the Lord's church, and more specifically the desire for good within the church. It's where good things start, take root, and grow. When you have a desire to be a good person and to do good things, the natural first questions are "What does that mean?", "What should I do?", "What can I do?". You look for ideas, concepts, direction. Once you figure out something you want to do or a change you want to make in yourself, you seek specific knowledge. If you want to volunteer at a food pantry, say, you'd need to know whom to call, when they need help, where to go, what to bring. Armed with that knowhow, you're ready to get to work. That process could be compared to food production. You start with a field -- which is that desire to be good. Then you plant seeds -- those ideas and concepts. Those seeds sprout into plants -- the specific facts and knowledge needed for the task (easily seen in the food pantry example, but also true with deeper tasks like "being more tolerant of my co-workers" or "taking more time for prayer," or "consciously being a more loving spouse"). Finally, those plants produce food -- the actual good thing that you go and do. The Writings also say that in a number of cases a "field" represents the doctrine, or teachings, of the church. This sounds markedly different. The desire for good is emotional, a drive, a wanting; doctrine is a set of ideas. But for a church to be true, its doctrine must be centered on a desire for good, and must lead people toward doing what is good. So sound doctrine is actually closely bound up with the desire for good.