Bible

 

Isus Navin 10

Studie

   

1 A kad ču Adonisedek car jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga kao što je učinio s Jerihonom i njegovim carem, tako da je učinio i s Gajem i njegovim carem, i da su Gavaonjani učinili mir s Izrailjem i stoje usred njih,

2 Uplaši se vrlo; jer Gavaon beše velik grad kao kakav carski grad, i beše veći od Gaja, i svi ljudi u njemu behu hrabri.

3 Zato posla Adonisedek car jerusalimski k Oamu caru hevronskom i k Piramu caru jarmutskom i k Jafiji caru lahiskom i k Daviru caru jeglonskom, i poruči:

4 Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer učini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim.

5 I skupi se i pođe pet careva amorejskih, car jerusalimski, car hevronski, car jarmutski, car lahiski, car jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u logor pod Gavaonom počeše ga biti.

6 Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u logor u Galgal i rekoše: Nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi amorejski koji žive u gorama.

7 I izađe Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što beše za boj, svi junaci.

8 I Gospod reče Isusu: Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neće održati pred tobom.

9 I Isus udari na njih iznenada, išavši celu noćod Galgala,

10 I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potera putem kako se ide u Vet-Oron, i sekoše ih do Azike i do Makide.

11 A kad bežahu ispred Izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi mačem.

12 Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i reče pred sinovima Izrailjevim: Stani sunce nad Gavaonom, i meseče nad dolinom elonskom.

13 I stade sunce i ustavi se mesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan.

14 I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas čovečji, jer Gospod vojeva za Izrailja.

15 I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.

16 A onih pet careva utekoše i sakriše se u pećinu kod Makide.

17 I dođe glas Isusu: Nađe se pet careva sakrivenih u pećini kod Makide.

18 A Isus reče: Privalite veliko kamenje na vrata pećine, i namestite ljude kod nje da ih čuvaju.

19 A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da uđu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš.

20 A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvim, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove,

21 Vrati se sav narod zdravo u logor k Isusu u Makidu, i niko ne mače jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednog.

22 Tada reče Isus: Otvorite vrata od one pećine, i izvedite k meni onih pet careva iz pećine.

23 I učiniše tako, i izvedoše k meni onih pet careva iz pećine: cara jerusalimskog, cara hevronskog, cara jarmutskog, cara lahiskog, cara jeglonskog.

24 A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reče vojvodama od vojske koji behu išli s njim: Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovim carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim.

25 A Isus im reče: Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer će tako učiniti Gospod svim neprijateljima vašim na koje zavojštite.

26 Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i obesi ih na pet drveta, i ostaše viseći na drvetima do večera.

27 A o zahodu sunčanom zapovedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u pećinu, u koju se behu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata pećine, koje osta onde do danas.

28 Istog dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj iseče oštrim mačem, i cara njenog i njih pobi, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi nijednog živog; i učini s carem makidskim kao što učini s carem jerihonskim.

29 Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu.

30 Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njenog; i iseče sve oštrim mačem, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi u njoj nijednog živog; i učini s carem njenim kao što učini s carem jerihonskim.

31 Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u logor pred njim, i stade ga biti.

32 I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sutradan, i iseče sve oštrim mačem, sve duše što behu u njemu, isto onako kako učini s Livnom.

33 Tada dođe Oram car gezerski u pomoćLahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.

34 Potom pođe Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u logor prema njemu udariše na nj;

35 I uzeše ga isti dan, i isekoše sve oštrim mačem; sve duše što behu u njemu pobi taj dan isto onako kako učini s Lahisom.

36 Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti;

37 I uzeše ga i isekoše oštrim mačem, i cara njegovog i sve gradove njegove, sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog isto onako kako učini s Jeglonom; zatre ga sa svim dušama što behu u njemu.

38 Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti;

39 I uze ga i cara njegovog i sve gradove njegove, i isekoše ih oštrim mačem i zgubiše sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog; kao što učini s Hevronom, tako učini s Davirom i carem njegovim, i kao što učini s Livnom i carem njenim.

40 Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednog živog, nego sve duše žive zgubi, kao što beše zapovedio Gospod Bog Izrailjev.

41 I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju gosensku do Gavaona.

42 A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja.

43 Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 503

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

503. I posta grad i oganj smiješani s krvlju. - Da ovo označava paklensku obmanu i zlo koji razaraju, pomešani s istinama i dobrima Reči, nad kojom se vrši nasilje, vidi se iz značenja grada, koji označava paklensku obmanu koja razara, o čemu će se više reći ubrzo; iz značenja ognja, koji označava paklenski zlo koje razara, o čemu će se više govriti ubrzo; i iz značenja krvi, koja označava Božansku Istinu, u ovome slučaju, Božansku Istinu nad kojom je izvršeno nasilje, stoga, Božansku 2 Istinu falsifikovanu, jer kaže se, grad i oganj pomiješani s krvlju. Da krv označava Božansku Istinu koja proističe od Gospoda i koju prima čovek, a u obrnutom smislu njeno razaranje obmanama od zla, može se videti gore (br. 329). Da grad i oganj označavaju paklene obmane i zla koja razaraju, i to je zbog izgleda u duhovnome svetu. Kada se Božanska istina uliva iz neba, i ulazi u sferu gde su oni koji su u obmanama od zla a koji žele da razore istine i dobra crkve, tada izgleda kao da pada grad i vatra onima koji stoje podalje; kao da pada grad, kao proizvod njihovih obmana, a oganj kao posledica njihovih zala. Razlog za ovaj izgled je to što se Božanska Istina, kad se uliva u sferu gde su zla i obmane, menja u ono što je slično u toj sferi. Jer se svaki upliv menja u subjektu koji ga prima u ono što je istoga kvaliteta, isto kao što se svetlost sunca menja kad se uliva u tamne predmete, i kad se toplina sunca uliva u trule stvari. Slučaj je sličan sa Božanskom Istinom, koja je svetlost neba, i sa Božanskim Dobrom, koje je toplina neba, kada se ulevaju u zle subjekte, a to su oni duhovi koji su u obmanama od zla. To je razlog toga izgleda. Zbog toga grad i oganj imaju takvo značenje u Reči; jer je slovo Reči većim delom sačinjeno od izgleda u duhovnome svetu.

3. Da grad označava paklene obmane koje razaraju istinu crkve, jasno je iz drugih mesta u Reči, gde se gradom opisuje razaranje istine; kao u Egiptu, kad Faraon nije dao narodu Izailjskom da odu, o čemu je ovako napisano: Mojsije reče Faraonu da će grad padati vrlo težak, kakvoga nije bilo u Egiptu, i grad će biti na čovjeka, na zvijer, i na sve zeleno u polju, po cijelom Egiptu. I Mojsije podiže svoju ruku prema nebu; i Jehova posla gromove i grad, i oganj na zemlju; Jehova posla grad na zemlju Egipatsku. I tako posta grad i oganj posred grada, vrlo težak. I grad potra sve što bi u polju, čovjeka i zvijer; i udari sve zeleno u polju, i slomi svako drvo u polju. Samo u zemlji Gosenskoj, gdje su bili sinovi Izralejvi, ne bi grada. I pšenica i krupnik ne propade, jer bješe sklonjeno (pozno žito) (Izlazak 9:18-32). Slične su stvari označene gradom koji se pominje u Otkrovenju; stoga je rečeno nekoliko sličnih stvari o tome; tako, da su grad i oganj došli skupa, da je uništeno zelenilo u polju, i drveće oboreno. Razlog da se nekoliko sličnih stvari ovde iznosi je to, što je značenje pomora u Egiptu slično pomorima u Apokalipsi, koji su se desili onda kada su sedam anđela zatrubili. Jer su Egipćani označavali čisto prirodne ljude, sinovi Izrailjevi duhovne ljude, a pomori u Egiptu, promene koje prethode poslednjem sudu, baš kao ovde u Apokalipsi. Jer je potapanje Faraona i Egipćana u Crvenome Moru (Sufskom Moru) predstavljalo poslednji sud, i osudu; stoga grad i oganj ovde označavaju obmane i zla koji razaraju crkvu. Ali ove su stvari potpunije objašnjene u Tajnama Nebeskim (br. 7553-7619).

4. Značenje grada i munje, pomenutih kod Davida, je slično: Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, gradu predade stoku njihovu i stada njihova munji, i posla na njih zle anđele (Psalam 78:47-59). Zato što grad označava obmanu koja razara istine crkve, stoga se kaže, Vinograde njihove pobi gradom, a smokve njihove slanom. Jer vinograd označava duhovnu istinu crkve, a smokva prirodnu istinu; a zato što oganj označava ljubav za zlo, i njegovu spremnost da uništi dobra crkve, to se kaže, gradu predade stoku njihovu i stada njihova munji. Stoka i stada označavaju zla osećanja ili protivne redu želje koje izviru iz zle ljubavi, a oganj požudu i goreću želju da se razara; slanje zlih anđela označava zle obmane iz pakla. Tako ponovo: Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. I pobi čokote njihove i smokve 5 njihove, i potra drveta u krajevima njihovim (Psalam 105:32, 33). Ovo se kaže i za grad u Egiptu, koji označava paklenu obmanu koja razara istine crkve. Vinograd i smokvino drvo imaju slično značenje kao gore, jer se odnose na crkvu, gde drvo označava opažanje i poznavanje istine i dobra. Značenje grada pomenutoga kod Jošue, kada se borio protivu pet careva Amorićanskih, slično je, o kojima se kaže: Kad carevi bježahu ispred Izrailja, i bijahu niz vrlet Vethoronsku, baci Jehova na njih kamenje veliko iz neba dori do Azeke, te ginjahu;i više iz izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izraljevi mačem (10:11).

Pošto su istorijski delovi Reči reprezentativni, i sadrže unutrašnji smisao, jednako kao i proročanski delovi, stoga je to slučaj i u onome što se iznosi o pet careve Amorićanskih, i o bitki sinova Izrailjevih sa njima. Jer nacije koje su izagnane iz zemlje Hananske, označavaju zle koji treba da se izbace iz Gospodovoga carstva, a sinovi Izrailjevi označavaju one kojima je dato da zauzmu carstvo. Zemlja Hananska označava nebo i crkvu, stoga Gospodovo carstvo; otuda pet careva Amorićanskih označavaju one koji su u zlim obmanama, i koji žele da razore istine od dobra u crkvi. To je bio razlog da su bili pobijeni gradom iz neba, to jest, da nestanu i da budu uništeni svojim vlastitim zlim obmanama; jer zli nestaju zbog svojih vlastitih zala i obmana pomoću kojih žele da razore istine 7 dobra ckve. Ponovo, kod Davida: Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. Zagrmlje na nebesima Jehova; višnji pusti glas svoj, pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih (Psalam 18:12-15). U ovim odlomcima grad i oganj označavaju iste stvari kao grad i oganj ovde u Apokalipsi, to jest, obmane i zla koji razaraju istine i dobra crkve.

Kaže se da su ovakve stvari od Jehove, jer se Božanska istina koja se spušta iz neba, menja u paklene obmane sa zlom, kao što je gore rečeno. Iz ove promene javljaju se razni izgledi, kao što je padanje grada i oganj; ali ove stvari ne proističu iz neba od Gospoda, nego iz onih koji su u zlim obmanama, koji preokreću upliv Božanske Istine i Dobra u zle obmane. Bilo mi je dato da opažam ove promene, kada se Božanska Istina spuštala iz neba u neke u paklu. Dok se spuštala, postupno se menjala u zlu obmanu, već prema kvalitetu toga zla u onima koji su bili tamo; baš kao što se menja sunčana toplina, kada padne na smetlište, i kada se svetlost sunca, kada padne svojim zrakama, menja u neprijatne boje; ili kada svetlost i toplina sunca, pada na smrdljve baruštine, kada stvara škodljive trave kojma se hrane zmije, dok u dobroj zemlji čine da drveće i trave rastu, kojima s hrane ljudi i korisna stoka. Uzrok zagađenja zemlje nije u svetlosti i toplini sunca, nego u prirodi zemlje same, ali se ti učinci mogu pripisati vatri i toplini sunca. Iz ovih se stvari vidi izvor grada i ognja u duhovnome svetu, a može se znati i zašto je Jehova učinio da se spuštaju grad i oganj, dok od Jehove dolazi samo ono što je dobro. Kada Jehova, to jest, Gospod pusti Slične su stvari označene gradom i olujom od grada, u sledećim odlomcima. Kod Isaije; silan upliv, nije svrha razaranje zla, nego spasavanje i zaštita dobrih, jer preko ovoga povezuje dobre sa Sobom usko i na više unutrašnji način, pa ih tako odvaja od zlih, tako da zli nestaju. Jer ako zli ne bi bili odvojeni, dobri bi nestali, i anđeosko nebo bi stradalo.

8. Slične su stvari označene gradom i pljuskom grada u sledećim odlomcima. Kod Isaije: Teško gizdavme vijencu pijanica Efaimovih, jer gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi (28:1, 2). Ponovo, Jehova će pustiti da se čuje slava glasa njegova, i pokazaće kako maše rukom svojom i ljutijem gnjevom svojm i plamenom ognjenim koji proždire, i raspom, i silnijem daždem i gradom (30:30), Ponovo, Ali će grad pasti na šumu i grad će se vrlo 9 sniziti (32:19). Kod Jezekilja: I sudiću mu (Gogu) pomorom i krvlju; i pustiću na nj i na čete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor (38:23). U Apokalipsi: I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se kovčeg zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki (11:19). I na drugme mestu: I grad veliki kao glava pade s neba na ljjude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka njegova vrlo (16:21). Stoga se oni koji su u obmanama 9 nazivaju kamenjem velikoga grada. Kod Jezekilja: Reci onijema koji mažu nevaljalijem krečem da će pasti. Doći će silan dažd, i vi kamenje velikoga grada, pašćete i oluja će razvaliti (13:11). Ovdje se onima koji mažu nevaljalijem krečem označavaju oni koji potvrđuju obmane kako bi izvana izgledale kao istine. Oni se nazivaju kamenjem velikoga grada, jer oni tako ruše istine; a razgonjenje ovakvih obmana označeno je rečima, pašće u oluji.

Kod Jova, Jesi li ulazio u riznice snježne? Ili riznice gradne jesi li vidio? Kojim se putem dijeli svjetlost i ustoka se razlazi po zemlji? Ko je razdijelio jazove podvodne, i put svjetlici? Kojim se putem dijeli svjetlost? (38:22-24). Jova je pitao Jehova o mnogim stvarima da vidi da li ih poznaje; ali ove stvari koje on pita, označavaju ono što se odnosi na nebo i crkvu. Da li si Dulalizo u riznice snježne, ili da li si vidio riznice gradne? Znači da li zna odakle dolazi do lišavanja istine i njeno razaranje pomoću zlih obmana, koje izgledaju u nebu kao padanje snega i kao grad iz neba. Da se ti izgledi vidi onda kada se razgone zli, označeno je rečima, što ja čuvam kad bude bitka i rat. Stoga se kaže, Kojim se putem dijeli svjetlost? Što znači, na koji se način unosi istina? Grad označava zlu obmanu, a oluja od grada, 11 razaranje istine, jer grad je po sebi hladan, i ne može da podnese toplinu u anđeoskom nebu, gde je dobro ljubavi, kao što se može vidjeti u Nebu i Paklu (br. 126-140); isto tako, što kamenje u Reči označava istine, a u obrnutom smislu, obmane; a veliko kamenje izgleda da se sastavljeno od kamenja bačenih iz neba, koja uništavaju useve i trave u polju, kao i manje životinje, baš kako bi to učinilo kamenje; stoga se kaže, kamenje od grada (gradno kamenje). Da kamenovi u Reči označavaju istine, a u obrnutom smislu obmane, može se videti u Tajnama Nebeskim (b. 543, 1298, 3720, 6426, 8609, 10376).

  
/ 1232