Bible

 

Jona 2

Studie

   

1 Ali Gospod zapovedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći.

2 I zamoli se Jona Gospodu Bogu svom iz trbuha ribljeg,

3 I reče: Zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i Ti ču glas moj.

4 Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteče; sve poplave Tvoje i vali Tvoji prelaziše preko mene.

5 I rekoh: Odbačen sam ispred očiju Tvojih; ali ću još gledati svetu crkvu Tvoju.

6 Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.

7 Siđoh do krajeva gorskih, prevornice zemaljske nada mnom su doveka; ali Ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.

8 Kad nestajaše duša moja u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja dođe k Tebi, u svetu crkvu Tvoju.

9 Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.

10 A ja ću Ti glasom zahvalnim prineti žrtvu, ispuniti što sam zavetovao; spasenje je u Gospoda.

11 I Gospod zapovedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 756

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

756. Da sve se ustave nebeske otvoriše znači krajnje iskušavanje volje, jasno je iz onoga što je već rečeno o iskušenjima: da ih ima dve vrste, jedna u odnosu na razum, a druga u odnosu na volju, te da su prva relativno laka, a druga teška. A jasno je i po tome što se do sada govorilo o iskušenjima razuma. Isto tako, jasno je i po značenju ustave, naime, da su to požude i njihove obmane, kao pre u stihu 18, a jasno je i iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Jezekilja:

Jer ovako veli Gospod Jehova: Kad te učinim pustijem gradom kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije. (Jezekilj 26:19).

Ovde bezdana i velika voda označavaju krajnje iskušavanje.

Kod Jone:

Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave. (Jona 2:6)

I ovde vode i bezdana označavaju krajnje iskušavanje.

Kod Davida:

Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i svi vali tvoji na mene navališe. (Psalam 42:7)

I ovde na sličan način bezdan predstavlja najteže iskušenje. Ponovo:

Ukorio je Crveno more, i isušio ga; učini te su hodili po bezdanu kao u pustinji, i sačuva ih od ruke koja ih omrznu, i otkupi ih iz ruke neprijateljske, i vode pokriše njihove protivnike. (Psalam 111:9)

Ovde bezdan označava iskušenja u pustinji. U drevna vremena pakao se označavao bezdanom; a fantazije i laži upoređivali su se s vodama i rekama, kao i s dimom iz bezdana. A neke vrste pakla i izgledaju tako, kao bezdani i mora; o kojima će po Gospodovoj Božanskoj milosti biti govora kasnije. Iz takvog pakla dolaze zli duhovi koji uništavaju, kao i oni koji iskušavaju čoveka, a isto tako i njihove izmišljotine ili fantazije, koje oni kao da ulivaju, i požude kojima raspaljuju čoveka; sve je to slično poplavama i isparenjima koja otuda dolaze. Jer, kao što je već rečeno, preko zlih duhova čovek je povezan s paklom, a preko anđela s Nebom. Stoga, kada je rečeno sve ustave nebeske otvoriše se, znači upravo to. Da se pakao naziva bezdanom i da se prljava isparenja nazivaju rekama, jasno je kod Jezekilja:

Ovako veli Gospod Jehova: U koji dan siđe u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Liban, i sva drveta poljska uvenuše za njim. (Jezekilj 31:15).

Pakao se naziva dubinom ili bezdanom kod Jovana (Otkrivenje 9:1, 2, 11; 11:7; 17:8; 20:1, 3).

  
/ 10837