Bible

 

Jeremija 52

Studie

   

1 Dvadeset i jedna godina beše Sedekiji kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu beše ime Amutala, kći Jeremijina, iz Livne.

2 On činjaše što je zlo pred Gospodom sasvim kako je činio Joakim.

3 Jer od gneva Gospodnjeg zbi se Jerusalimu i Judi, te ih odbaci ispred sebe. A Sedekija se odmetnu od cara vavilonskog.

4 I tako, devete godine njegova carovanja, desetog dana dođe Navuhodonosor car vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim; i stadoše u logor pod njim, i načiniše opkope oko njega.

5 I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijinog.

6 I devetog dana, četvrtog meseca, nasta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hleba.

7 Tada grad bi provaljen, i vojnici svi pobegoše i iziđoše iz grada noću na vrata između dva zida uz vrt carev, a Haldejci behu svuda oko grada; i otidoše putem k pustinji.

8 Ali vojska haldejska potera cara, i stigoše Sedekiju u polju jerihonskom, a sva vojska što beše s njim razbeže se od njega.

9 I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru vavilonskom u Rivlu u zemlji ematskoj; i onde mu sudi.

10 I pokla car vavilonski sinove Sedekijine na njegove oči, i sve knezove Judine pokla u Rivli.

11 I Sedekiji iskopa oči, i svezav ga u dvoje verige bronzane odvede ga car vavilonski u Vavilon i metnu ga u tamnicu gde osta do smrti svoje.

12 A desetog dana petog meseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara vavilonskog dođe u Jerusalim Nevuzardan, zapovednik stražarski, koji služaše caru vavilonskom.

13 I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u jerusalimu; sve velike kuće popali ognjem.

14 I sve zidove jerusalimske u naokolo razvali sva vojska haldejska što beše sa zapovednikom stražarskim.

15 A narod siromašni i ostatak naroda što osta u gradu, i prebege što prebegoše k caru vavilonskom, i ostali prosti narod, odvede Nevuzardan, zapovednik stražarski.

16 Samo od siromašnog naroda u zemlji ostavi Nevuzardan zapovednik stražarski koji će biti vinogradari i ratari.

17 I stupove bronzane što behu u domu Gospodnjem, i podnožja i more bronzano koje beše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i bronzu od njih odnesoše u Vavilon.

18 I lonce i lopate i viljuške i kotliće i kadionice i sve sve sudove bronzane kojima služahu, uzeše.

19 I umivaonice i klešta s kotlićima i loncima i svećnjacima i kadionicama i čašama, šta god beše zlatno i šta god beše srebrno, uze zapovednik stražarski.

20 Dva stupa, jedno more, i dvanaest volova bronzanih što behu pod podnožjima, što načini car Solomun za dom Gospodnji, ne beše mere bronzi od svih tih sudova.

21 A stupovi behu svaki od osamnaest lakata u visinu, a u naokolo od dvanaest lakata, a četiri prsta beše svaki debeo i šupalj;

22 I ozgo na njemu beše oglavlje bronzano, i oglavlje beše visoko pet lakata, i pletenica i šipci oko oglavlja, sve od bronze; takav beše i drugi stup sa šipcima.

23 I beše devedeset i šest šipaka sa svake strane; svega šipaka na pletenici u naokolo beše sto.

24 Uze zapovednik stražarski i Seraju, prvog sveštenika, i Sofoniju, drugog sveštenika, i tri vratara.

25 A iz grada uze jednog dvoranina, koji beše nad vojnicima, i sedam ljudi koji stajahu pred carem, koji se nađoše u gradu, i prvog pisara vojničkog, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskog, koji se nađoše u gradu.

26 Uze ih Nevuzardan zapovednik stražarski i odvede k caru vavilonskom u Rivlu.

27 A car ih vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje.

28 Ovo je narod što ga preseli Navuhodonosor: sedme godine tri hiljade i dvadeset i tri Judejca;

29 Godine osamnaeste Navuhodonosorove preseli iz Jerusalima osam stotina i trideset i dve duše;

30 Godine dvadeset treće Navuhodonosorove preseli Nevuzardan zapovednik stražarski Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša; svega četiri hiljade i šest stotina duša.

31 A trideset sedme godine od kako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestog meseca, dvadeset petog dana, Evil-Merodah car vavilonski iste godine zacarivši se izvadi iz tamnice Joahina, cara Judinog.

32 I lepo govori s njim, i namesti mu presto više prestola drugih careva koji behu kod njega u Vavilonu.

33 I promeni mu haljine tamničke, i on jeđaše svagda s njim svega veka svog.

34 I hrana mu se jednako davaše od cara vavilonskog, svaki dan, svega veka njegovog do smrti njegove.

   

Komentář

 

Seven

  

Seven, as in Revelation 15:1, signifies everything in an universal sense. The number 'seven' was considered holy, as is well known, because of the six days of creation, and the seventh, which is the celestial self, where peace, rest, and the Sabbath is. The number seven occurs so frequently in the rites of the Jewish church and is held holy everywhere.

So times were divided into seven, longer and shorter intervals, and were called weeks, like the great intervals of times till the coming of the Messiah, in Daniel 9:24-25. The time of seven years is called 'a week' by Laban and Jacob, as in Genesis 29:27-28. So wherever the number seven occurs, it is considered holy and sacred, as in Psalm 119:164, and in Isaiah 30:26.

As the periods of a person's regeneration are distinguished into six, prior to the seventh, or the celestial self, so the times of vastation are also distinguished, until nothing celestial is left. This was represented by the many captivities of the Jews, and by the last Babylonian captivity, which lasted seven decades, or seventy years. This was also represented by Nebuchadnezzar, in Daniel 4:16, 22, 29. It also refers to the vastation of the end times, in Revelation 15:1, 7-8. They should 'tread the holy city under foot, forty and two months, or six times seven,' as in Revelation 11:2 and Revelation 5:1. So the severity and increments of punishment were expressed by the number seven, as in Leviticus 26:18, 21, 24, 28 and Psalm 79:12.

(Odkazy: Apocalypse Explained 5, 7-8, 15; Arcana Coelestia 395; Daniel 9, 9:24, 9:25; Psalms 119)