Bible

 

Jeremija 51

Studie

   

1 Ovako govori Gospod: Evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onih koji ustaju na me, vetar koji mori.

2 Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svih strana u dan nevolje njegove.

3 Strelac neka nateže luk na strelca i na onog koji se ponosi svojim oklopom, i ne žalite mladića njegovih, potrite mu svu vojsku,

4 Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovim.

5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jeste zemlja njihova puna krivice Svecu Izrailjevom.

6 Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrebite u bezakonju njegovom, jer je vreme osvete Gospodnje, plaća mu šta je zaslužio.

7 Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vino njegovo piše narodi, zato poludeše narodi.

8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscelio.

9 Lečismo Vavilon, ali se ne isceli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.

10 Gospod je izneo pravdu našu; hodite, da pripovedamo na Sionu delo Gospoda Boga svog.

11 Čistite strele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve Njegove.

12 Na zidovima vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namestite zasede; jer je Gospod namislio, i učiniće šta je rekao za stanovnike vavilonske.

13 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! Dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvom.

14 Gospod nad vojskama zakle se sobom: Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pevati pesmu.

15 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.

16 Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih.

17 Svaki čovek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.

18 Taština su, delo prevarno; kad ih pohodim, poginuće.

19 Nije takav deo Jakovljev; jer je On Tvorac svemu i On je deo nasledstva njegovog; ime Mu je Gospod nad vojskama.

20 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.

21 I tobom satrh konja i jahača njegovog; i tobom satrh kola i koji seđahu na njima.

22 I tobom satrh čoveka i ženu, i satrh tobom starca i dete, i satrh tobom momka i devojku.

23 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24 I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25 Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stena, i načiniću od tebe goru izgorelu.

26 I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš večna, govori Gospod.

27 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo araratsko, minijsko i ashanasko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.

28 Pripravite narode suprot njemu, careve midske i vojvode njihove i sve vlastelje njihove i svu zemlju države njihove.

29 I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30 Prestaše vojevati junaci vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgoreše stanovi njihovi, prevornice njihove polomiše se.

31 Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru vavilonskom da mu je uzet grad sa svih krajeva,

32 I da se brodovi uzeše i jezera izgoreše ognjem i vojnici se prepali.

33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Kći je vavilonska kao gumno; vreme je da se nabije, još malo, pa će doći vreme da se požnje.

34 Izjede me i potre me Navuhodonosor, car vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždre me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otera me.

35 Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica sionska, i krv moja na stanovnike haldejske, govoriće Jerusalim.

36 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.

37 I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i podsmeh, da niko neće živeti u njemu.

38 Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.

39 Kad se ugreju, izneću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe večnim snom, da se ne probude, govori Gospod.

40 Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

42 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovih.

43 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gde niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovečji.

44 I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovih šta je proždrao, i neće se više sticati k njemu narodi, i zid će vavilonski pasti.

45 Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokog gneva Gospodnjeg.

46 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a posle njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47 Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.

48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa severa zatirač, govori Gospod.

49 I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50 Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.

51 Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjeg.

52 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.

53 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54 Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje haldejske.

55 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlegati.

56 Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57 Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati večnim snom i neće se probuditi, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama.

58 Ovako veli Gospod nad vojskama: Široki zidovi vavilonski sasvim će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te su ljudi uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59 Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.

60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.

61 I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;

62 I reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.

63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.

64 I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su reči Jeremijine.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4744

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4744. A jama bješe razna, ne bješe vode u njoj. Da ovo označava da tada ništa nije bilo istinito, vidi se iz značenja jame, što su obmane (vidi vr. 4728); iz značenja biti prazan, što je biti tamo gde nema ništa istinito, jer nema dobra (o čemu kasnije); i iz značenja vode, što je istina (br. 680, 739, 2702, 3058, 3424).

Da biti prazan označava gde nema išta istinito jer nema ništa dobro, vidi se iz drugih odlomaka u Reči, kao do Jeremije: Najveći između njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence, ne nađoše vode, vraćaju se s praznim sudovima svojim, stide se i srame, i pokrivaju svoju glavu Jeremija 14:3. Biti prazan ovde označava istine u kojima nema istina od dobra. Ponovo: Izjede me i potr me Nabuhodonosor car Babilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. (Jeremija 51:34. Nepotreban (prazan) sud ovde označava stanje gde nema istine; a Babilon, one koji pustoše, to jest, one koji druge lišavaju istina (br. 1327kraj).

Opet: Pogledah na zemlju, a gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, a svetlosti njegove nema Jeremija 4:23).

Kod Isaije: Nego će je naslijediti gem i ćuk, sova i gavran naseliće se u nj, i Gospod će rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila ustoši. (Izaija 34:11).

2. Ponovo: Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti; jer će biti u zemlji i u narodu kao kad se oberu masline, ili kao kad se paljetkuje poslije berbe. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće, radi veličanstva Jehovina podvikivaće od mora. (Izaija 24:10-12. Pustoš se ovde izražava drugom reči u izvornom jeziku, koji, međutim, ima slično značenje. Da je pustoš tamo gde nema istine jer nema dobra, jasno je, u unutrašnjem smislu, iz značenja grada, i kuće, podvikivati, vina, i ulice.

Kod Jezikilja: Jer ovako veli Gospod Jehova: teško gradu krvničkome! I ja ću naložiti veliki oganj. Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se istopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagorjeli njegove Jezekilj 24:9? 24:11). Jasno je što znači biti prazan. Prazan sud je onaj u kome ima nečisti i zagorelosti, to jest, zla i obmane.

3. Tako kod Mateja: A kad nečisti duh izide iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izašao; i došavši ondje nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sa sobom drugih duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore od prvoga. Tako će biti i rodu ovome zlome. (Mateju 12:43-45. Nečisti duh označava nečistotu života kod čoveka, kao i nečiste duhove kod njega, jer nečisti duhovi žive u čovekovoj nečistoti; suha mjesta , ili mesta bez vode, označavaju gde nema istina; prazna kuća označava unutarnje čovekovo ispunjen ečistotomi, to jest, obmanama od zla.

Kod Luke: Gladne napuni blaga, a bogate otpusti prazne. (Luka 1:53. Bogati označavaju one koji imaju mnogo znanja, jer bogatstvo, u duhovnom smislu, su reči-znanja, doktrinarne stvari, i spoznaje (cognitiones) dobra i istine. Nazivaju se prazni bogati, koji znaju ove stvari ali ih ne čine (tvore); jer njima istine nisu istine, jer su bez dobra (vidi br. 4736).

  
/ 10837