Bible

 

Jeremija 51

Studie

   

1 Ovako govori Gospod: Evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onih koji ustaju na me, vetar koji mori.

2 Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svih strana u dan nevolje njegove.

3 Strelac neka nateže luk na strelca i na onog koji se ponosi svojim oklopom, i ne žalite mladića njegovih, potrite mu svu vojsku,

4 Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovim.

5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jeste zemlja njihova puna krivice Svecu Izrailjevom.

6 Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrebite u bezakonju njegovom, jer je vreme osvete Gospodnje, plaća mu šta je zaslužio.

7 Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vino njegovo piše narodi, zato poludeše narodi.

8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscelio.

9 Lečismo Vavilon, ali se ne isceli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.

10 Gospod je izneo pravdu našu; hodite, da pripovedamo na Sionu delo Gospoda Boga svog.

11 Čistite strele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve Njegove.

12 Na zidovima vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namestite zasede; jer je Gospod namislio, i učiniće šta je rekao za stanovnike vavilonske.

13 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! Dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvom.

14 Gospod nad vojskama zakle se sobom: Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pevati pesmu.

15 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.

16 Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih.

17 Svaki čovek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.

18 Taština su, delo prevarno; kad ih pohodim, poginuće.

19 Nije takav deo Jakovljev; jer je On Tvorac svemu i On je deo nasledstva njegovog; ime Mu je Gospod nad vojskama.

20 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.

21 I tobom satrh konja i jahača njegovog; i tobom satrh kola i koji seđahu na njima.

22 I tobom satrh čoveka i ženu, i satrh tobom starca i dete, i satrh tobom momka i devojku.

23 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24 I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25 Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stena, i načiniću od tebe goru izgorelu.

26 I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš večna, govori Gospod.

27 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo araratsko, minijsko i ashanasko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.

28 Pripravite narode suprot njemu, careve midske i vojvode njihove i sve vlastelje njihove i svu zemlju države njihove.

29 I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30 Prestaše vojevati junaci vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgoreše stanovi njihovi, prevornice njihove polomiše se.

31 Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru vavilonskom da mu je uzet grad sa svih krajeva,

32 I da se brodovi uzeše i jezera izgoreše ognjem i vojnici se prepali.

33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Kći je vavilonska kao gumno; vreme je da se nabije, još malo, pa će doći vreme da se požnje.

34 Izjede me i potre me Navuhodonosor, car vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždre me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otera me.

35 Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica sionska, i krv moja na stanovnike haldejske, govoriće Jerusalim.

36 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.

37 I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i podsmeh, da niko neće živeti u njemu.

38 Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.

39 Kad se ugreju, izneću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe večnim snom, da se ne probude, govori Gospod.

40 Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

42 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovih.

43 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gde niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovečji.

44 I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovih šta je proždrao, i neće se više sticati k njemu narodi, i zid će vavilonski pasti.

45 Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokog gneva Gospodnjeg.

46 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a posle njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47 Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.

48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa severa zatirač, govori Gospod.

49 I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50 Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.

51 Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjeg.

52 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.

53 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54 Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje haldejske.

55 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlegati.

56 Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57 Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati večnim snom i neće se probuditi, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama.

58 Ovako veli Gospod nad vojskama: Široki zidovi vavilonski sasvim će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te su ljudi uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59 Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.

60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.

61 I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;

62 I reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.

63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.

64 I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su reči Jeremijine.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 1038

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

1038. And I saw a woman sitting upon a scarlet beast, signifies the dominion of that religious persuasion over the holy things of the Word. This is evident from the signification of a "woman," as being the church (See n. 555, 707, 721, 730), here Babylon, which is not a church but a religious persuasion devastated of all the truth and good of the church. That Babylon is meant by this "woman" is clearly evident from the fifth verse of this chapter. Also from the signification of "sitting," as being to have dominion (See just above, n. 1033; also from the signification of "a scarlet beast," as being the Word as to the holy things of it, which the woman that is Babylon had profaned by dominion over them. That "the scarlet beast" signifies the Word as to the holy things of it that have been profaned by Babylon can be seen from what follows in this chapter, where it is said that "it was and is not, and is about to come up out of the abyss and to go into perdition" (verses 8-11); and afterwards, that "the ten horns of the beast were ten kings, who hated the harlot, and would make her desolate and naked, and would eat her flesh, and burn her up with fire, and would give the kingdom unto the beast" (verses 12, 16, 17). From these words viewed in the spiritual sense it is clear that "the scarlet beast" signifies the Word as to the holy things of it.

[2] The Divine Word can be signified by a "beast," because many of the holy things of the church are signified in the Word by "beasts," as:

The cherubim that appeared as four beasts (Ezekiel 1 and 10

And the four beasts, or four animals, that also were cherubim, were seen by John sitting and standing before the throne (Revelation 4:6-10; 5:6-12; 7:11; 14:3).

And these as cherubim signify providence and protection that the Lord be not approached except by the good of love, and thus also they signify the Word in the letter, since that protects (See above, n. 277, 278, 717). Moreover, all beasts that were sacrificed, as oxen, bullocks, goats, she-goats, kids, rams, sheep, and lambs, signified the holy things of the church (as can be seen from what has been shown above, n. 279, 283, 362, 552, 650, 781, 817 . And this is why men because of charity are called "sheep," and even the Lord Himself because of the Divine innocence is called a "Lamb," and because of the Divine power is called a "Lion." This has been said that it may not seem strange that the "beast" here signifies the Word, but the Word in the letter, where it is natural. Also, in a general sense, "beast" signifies in the Word the natural as to affection. The beast appeared scarlet in color, because "scarlet" signifies truth from a celestial origin, such as the truth of the Word is in the sense of its letter, that is, in its natural sense, which is what is meant by its holiness. Nearly the same is signified by "the harlot seen sitting upon many waters" (in the first verse of this chapter), also "upon many treasures" (in Jeremiah 51:13). For "many waters" and "many treasures" there signify the truths of the Word, and thus the holy things of the church which have been adulterated (See above, n. 1033). The signification of "scarlet" will be seen in the explanation of the following verse.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.