Bible

 

Jeremija 50

Studie

   

1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.

4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.

8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste pleneći moje nasledstvo; jer besneste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postide se; evo biće poslednja među narodima, pustinja, zemlja suva i pustoš.

13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti, nego će sva opusteti; ko god prođe mimo Vavilona, čudiće se i zviždaće radi svih rana njegovih.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, streljajte ga, ne žalite strela; jer je sagrešio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja, osvetite mu se; kako je činio, onako mu činite.

16 Istrebite iz Vavilona sejača i onog koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikovog neka se vrati svaki svom narodu, i svaki u svoju zemlju neka beži.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Iziđi na zemlju meratijamsku i na stanovnike fekodske; zatri i istrebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gneva svog; jer je to delo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njene; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.

28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vreme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovim, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludeće; Mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mešavinu što je usred njega, i postaće kao žene; Mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnih bogova luduju.

39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.

40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.

41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjima, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri vavilonska.

43 Car vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 502

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

502. Which spiritually is called Sodom and Egypt. This symbolizes the two hellish loves, namely, a love of ruling springing from a love of self, and a love of holding sway from a conceit in one's own intelligence, loves which are present in the church where there is not one God and where the Lord is not worshiped, and where people do not live in accordance with the Ten Commandments.

Sodom symbolizes, in the spiritual sense, a love of ruling springing from a love of self, as we shall presently see; and Egypt symbolizes, in the spiritual sense, a love of holding sway from a conceit in one's own intelligence, as we shall also presently see. So, because these two loves are symbolized, therefore the city is called, spiritually speaking, Sodom and Egypt.

These two loves are present in the church where there is not one God and where the Lord is not worshiped, and where people do not live in accordance with the Ten Commandments, because people are born with these two loves, and they come into them as they grow up. Nor can these loves be removed except by God the Savior and by a life in accordance with His commandments, and God cannot remove them unless people turn to Him, and neither is a life in accordance with His commandments possible unless a person is led by Him. Actually it is possible, but not a life that contains anything of heaven and so of the church.

A life like that is possible only from Him who is life. That the Lord is that life may be seen in John 1:1, 4; 5:26; 6:33-35ff., 11:25-26; 14:6, 19, and in many other places.

[2] A love of ruling springing from a love of self, and a love of holding sway from a conceit in one's own intelligence, are the principal loves of all the loves in hell, and so are the origin of all the evils and thus of all the falsities in the church. This is something unknown at the present day. The delights of these loves, which surpass the delights of all the heart's pleasures, cause it to be unknown, even though they are, spiritually, Sodom and Egypt.

That Sodom is a love of ruling springing from a love of self can be seen from the description of Sodom in Genesis, where we are told that when angels arrived there, the inhabitants tried to forcibly assault them at the house of Lot, and that fire and brimstone rained down on them from heaven (Genesis 19:1ff.). Fire and brimstone symbolize that love, together with its appetites.

I saw similar sights when cities and societies of people like that were overthrown at the time of the Last Judgment and their inhabitants cast into hell.

These loves and their accompanying evils are symbolized by Sodom and Gomorrah in the following passages: Isaiah 1:10; 3:8-9; 13:19.

[3] That this love is symbolically meant by Sodom is unknown in the world, but remember it and recall it when you come after death into the world of spirits and you will be completely convinced.

It should be known, however, that a love of ruling springing from a love of self and a love of ruling springing from a love of performing useful services are two different things. The latter love is a heavenly love, while the first is a hellish one. Consequently, when one is in first place, the other is in last place; which is to say, when a love of ruling springing from a love of self forms the head, then a love of ruling springing from a love of performing useful services - which is a love of serving the neighbor originating from the Lord - forms first the feet, then the soles of the feet, and finally is trampled underfoot.

On the other hand, when a love of ruling springing from a love of performing useful services - which, as we said, is a heavenly love - forms the head, then a love of ruling springing from a love of self - which, as we said, is a hellish love - forms first the feet, then the soles of the feet, and finally is trampled underfoot.

Still, these two loves can hardly be distinguished by a person in the world. That is because in outward appearance they are similar. But they can be told apart by this, that a heavenly love is present in people who turn to the Lord and live in accordance with the Ten Commandments, while a hellish love is present in people who do not turn to the Lord, and who do not live in accordance with the Ten Commandments.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.