Bible

 

Jeremija 42

Studie

   

1 Po tom dođoše sve vojvode i Joanan, sin Karijin i Jezanija sin Osajin, i sav narod, malo i veliko.

2 I rekoše Jeremiji proroku: Pusti preda se našu molbu, i pomoli se za nas Gospodu Bogu svom, za sav ovaj ostatak, jer nas je ostalo malo od mnogih, kao što nas oči tvoje vide,

3 Da bi nam pokazao Gospod Bog tvoj put kojim ćemo ići i šta ćemo raditi.

4 A Jeremija prorok reče im: Poslušaću; evo, pomoliću se Gospodu Bogu vašem po vašim rečima, i šta vam odgovori Gospod kazaću vam, neću vam zatajiti ni reč.

5 A ovo rekoše Jeremiji: Gospod neka nam je svedok, istinit i veran, da ćemo činiti sve što ti Gospod Bog tvoj zapovedi za nas.

6 Bilo dobro ili zlo, poslušaćemo reč Gospoda Boga svog ka kome te šaljemo, da bi nam dobro bilo kad poslušamo glas Gospoda Boga svog.

7 A posle deset dana dođe reč Gospodnja Jeremiji;

8 Te sazva Joanana, sina Karijinog i sve vojvode što behu s njim, i sav narod, malo i veliko,

9 I reče im: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev, ka kome me poslaste da iznesem preda Nj molbu vašu:

10 Ako ostanete u ovoj zemlji, sazidaću vas, i neću vas razoriti, i nasadiću vas i neću vas istrebiti; jer mi je žao sa zla koje sam vam učinio.

11 Ne bojte se cara vavilonskog, kog se bojite; ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam ja s vama da vas sačuvam i da vas izbavim iz njegove ruke.

12 I učiniću vam milost da se smiluje na vas, i vrati vas u zemlju vašu.

13 Ako li kažete: Nećemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajući glas Gospoda Boga svog

14 Govoreći: Ne, nego idemo u zemlju misirsku, da ne vidimo rat i glas trubni ne čujemo i ne budemo gladni hleba, i onde ćemo se naseliti,

15 Onda čujte reč Gospodnju, koji ste ostali od Jude; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i odete da se naselite onde,

16 Onde će vas u zemlji misirskoj stignuti mač kog se bojite, i glad, radi koje se brinete, goniće vas onde u Misiru i onde ćete pomreti.

17 I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se onde nasele, izginuće od mača i od gladi i od pomora, i nijedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih.

18 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Kao što se gnev moj i jarost moja izli na stanovnike jerusalimske, tako će se izliti gnev moj na vas, ako odete u Misir, i bićete uklin i čudo i kletva i rug, i nećete više videti ovog mesta.

19 Gospod vam govori, ostanci Judini! Ne idite u Misir. Znajte da vam ja svedočim danas.

20 Jer varaste duše svoje kad me poslaste ka Gospodu Bogu svom rekavši: Pomoli se za nas Gospodu Bogu našem, i kako kaže Gospod Bog naš, javi nam i učinićemo.

21 A kad vam javih danas, nećete da poslušate glas Gospoda Boga svog niti išta što mi zapovedi za vas.

22 Znajte, dakle, da ćete izginuti od mača i od gladi i od pomora na mestu kuda ste radi otići da se stanite.

   

Komentář

 

Speak

  

Like "say," the word "speak" refers to thoughts and feelings moving from our more internal spiritual levels to our more external ones -- and ultimately from the Lord, who is in a sense the most internal spiritual level of all. This is generally called "influx" and "perception" in the Writings, meaning they are thoughts and feelings that flow in in a complete way from the Lord, rather than being things we have to think about and figure out. On a number of occasions "speak" and "say" are used together; in these cases "speak" refers more to intellectual instruction in matters of thought and "say" refers more to feelings and affections that flow in directly.