Bible

 

Jeremija 17

Studie

   

1 Greh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihovog i na rogovima oltara vaših,

2 Da se sinovi njihovi sećaju oltara njihovih i lugova njihovih pod zelenim drvetima, na visokim humovima.

3 Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za greh po svim međama tvojim.

4 I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti nasledstvo svoje, koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gneva mog, koji će goreti do veka.

5 Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo.

6 Jer će biti kao vres u pustinji, koji ne oseća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suvim mestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi.

7 Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.

8 Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod.

9 Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?

10 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putevima njegovim i po plodu dela njegovih.

11 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposle će biti lud.

12 Mesto je svetinje naše presto slave, visoko Mesto od početka.

13 Nado Izrailjeva, Gospode! Svi koji Te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.

14 Isceli me, Gospode, i biću isceljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si Ti hvala moja.

15 Gle, oni mi govore: Gde je reč Gospodnja? Neka dođe.

16 A ja se ne zatezah ići za Tobom kao pastir, i dan žalosni ne želeh, Ti znaš; šta je god izašlo iz usta mojih, pred Tobom je.

17 Ne budi mi strah, Ti si utočište moje u zlu.

18 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih.

19 Ovako mi reče Gospod: Idi, i stani na vrata sinova narodnih, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata jerusalimska.

20 I reci im: Čujte reč Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.

21 Ovako veli Gospod: Čuvajte se da ne nosite breme u subotu i ne unosite na vrata jerusalimska.

22 I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakav posao ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovedio ocima vašim.

23 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.

24 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovog grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakav posao,

25 Tada će ulaziti na vrata grada ovog carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad do veka.

26 I dolaziće iz gradova Judinih i iz okoline jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.

27 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će upaliti dvorove jerusalimske i neće se ugasiti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3881

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3881. Te mu nadjede ime Juda. Da ovo pokazuje kakav je on (njegov kvalitet), jasno je iz značenja imena, i nadjenuti ime, što je kvalitet (br. 144, 145, 1754, 1896, 2009, 2724, 3006, 3421). Kavlitet sam sdržan je u unutrašnjem smislu reči koje govori Lija – sada ću hvaliti (priznavati) Jehovu, o čemu je bilo reči gore (br. 3880), naime, da u najvišem smislu, to označava Reč i Gospodovo nebesko carstvo; a u spoljnom smislu, nauk iz Reči koji pripada nebeskoj crkvi. Da su ove stvari u Reči označene Judom, gde god se njegovo ime pojavi, još niko ne zna, jer se za istorije u Reči veruje da su samo istorije; a da su proroštva nešto treba zaboraviti osim nekih iz kojih se može izvući neki doktrinarni stavak. Ne veruje se da u ovome leži duhovni smisao Reči, niti se zna šta je duhovno. Glavni razlog ovome je to što ljujdi žive prirodnim životom, a prirodni život je takav da kada se on posmatra kao cilj, ili kada se voli više od svega ostaloga, taj život briše i spoznaje i veru; i to u to eri, da kada se pomene duhovni život i duhovni smisao, kao da se govori o nečemu što nema nikakav značaj, ili kao da se govori o nečem neprijatnom i tužnom, koje izaziva gnušanje, jer se ne slaže sa prirodnim životom. Pošto je ovakvo sada stanje ljudskoga roda, ljudi ne razumeju, niti hoće da Sekcija 2 razumiju, da se u Reči pod imenima označavaju stvari same; kao pod rečima nacije, narodi, osobe, zemlje, gradovi, brda, reke; naime, pod njima se misli na duhovnom smislu na delujuće (aktivne) stvari. Da u unutrašnjem smislu Juda označava Gospodovo nebesko carstvo, i u najvišem smislu, Gospoda Samoga, može se videti iz mnogo odlomaka u Starom Zavetu gde se Juda pominje; kao iz sledećih.

Kod Mojsija: Juda, tebe će hvalii braća tvoja. A ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim. I klanjaće ti se sinovi oca tvojega. Laviću Judo, s plijena si se vratio, sine moj, spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi? Palica vladalačka ne će se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dok ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi. Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljine svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa. Oči su mu crvene od vina i zubi bijeli od mlijeka (Postanje 49:8-12).

SEKCIJA 3 Da se ovo proroštvo o Judi, koje je izgovorio Jakov (tada Izrailj), ne može razumeti ni jedna reč, osim preko unutrašnjeg smisla; kao na primer, šta je označeno sa hvaliće ga braća, i sa klanjaće mu se sinovi ocanjegovog; ili sa da će se vraćati sa plijenom kao lavić; ili sa dok ne dođe onaj koji postavlja zakon, kome će sepokoravati narodi (šajlok, mesija); sa veže za čokot magare svoje i i za plemenitu lozu mlade od magaricesvoje; sa u vinu će prati haljinu svopju, a ogratač svoj usoku od ghrožđa; sa oči su mu crvene od vina, i zubi bijeliod mlijeka. Kao što je rečeno, ovi izrazi ne mogu se razumeti osim iz unutrašnjeg smisla, u kome sve i svaka stvar označava nebeske stvari Gospodovog nebeskog carstva, i Božanske stvari; i ovime je pretskazano da će se Gospodovo nebesko carstvo, a u najvišem smislu, i Gospod sam, označavati Judom. Ali o osvim ovim izrazima biće, po Gospodovoj Bođžanskoj milosti, govora kada se bude objašnajvalo to poglavlje. Istije je SEKCIJA 4 slučaj i sa drugim delovima Reči, posebno kod Proroka, gde se pominje Juda; kao kod Jezikilja: Ti, sine čovječiji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josipu drvo Efraimovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastav h jedno s drugim da budu jedno u tvojoj ruci. I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: hoćeš li nam kazati šta ti je to? Reci im: ovako veli Jehova Gospod: evo, ja ću uzeti drvo Josipovo, što je u Efraimovoj ruci, i plemana Izrailjeva, drugova njegovijeh, i sastavići ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo i biće jedno u mojoj ruci. I reci im: ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih od svuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan će car biti car svima njima, niti će više biti dva naroda, niti će biti više razdijeljeni u dva carstva, i ne će više skrvniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakvijem prijestupima svojim. I izbaviću ih iz stanova njihovijeh u kojima griješe, i očistiću ih, i oni će mi biti narod, i ja ću im biti Bog. I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršavati. I sjedeće u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjeđaše oci vaši. I učiniću s njima zavjet mirni, i biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću i ih namnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih za vijek. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog, i oni će mi biti narod. I narodi će poznati da sam ja Jehova koji posvećujem Izrailja (38:15-28).

Svaki onaj koji veruje da Juda znaći Juda; da Izrailj znači Izrailj; Josef Jozefa, Efraim Efraima, i David Davida; taj će verovati da će se sve ove stvari i dogoditi onako kako su opisane u smislu slova – da će se Izrael opet udružiti s Judom, kao i saEfraimovim plemenom; tako isto da će David nad njima vladati, i da će živeti za uvek na zemlji koja je data Jakovu; i da će večni zavet (savez) biti ustanovljen među njima zauvek; kada se u stvari pod Judom ne misli na Jevrejsku naciju; nego na Gospodovo nebesko carstvo koje je Juda, i Njegovo duhovno carstvo koje je Izrailj, a Gospod sam je David. Iz ovoga je sasvim jasno da se pod imenima ne misli na osobe, nego na nebeske i Božanske stvari. Slučaj je isti i sa SEKCIJA 5 rečima kod Zaharije; Tada će doći mnogi narodi i silni narodi da traže Jehovu nad vojskama u Jerusalimu i da se mole Jehovi. Ovako veli Jehova nad vojskama: u to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama Zaharija 8:22, 23). Oni koji shvataju ove reči u njihovom doslovnom smislu, kazaće, kao što Jevrejska nacija i danas veruje, da ovo proroštvo još nije ispunjeno, ali će biti; pa stoga da će se Jevreji vratiti u zemlju Hanansku, i da će mnogi poći za njima od svih jezika mnogih naroda, i da če se uhvatiti za skut čoveka iz Jude (plemena), i da će moliti da i opuste da idu s njima; da će tada Bog (naime, Mesija, kojega Hrišćani nazivaju Gospodom) biti s njima, kome prvo treba da se obrate. Ovo bi bilo obećanje sadržano u ovim rečima, ako se ovde pod čovekom iz Jude misli na Jevrejina. Ali predmet o kome se ovde govori u unutrašnjem smislu je nova duhovna crkva među Neznabošcima (Narodima), a pod čovekom iz Jude misli se na veru koja spasava a koja dolazi od ljubavi prema Gospodu. Da se po Judom ne misli na Judu, nego, kao što je rečeno, u unutrašnjem smislu, na Gospodovo nebesko carstvo, koje je predstavljeno u crkvi koja je ustanovljena kod Jude ili kod Jevreja, mora biti sasvim jasno iz sledećih odlomaka: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, i nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Efraim ne će zavidjeti Judi, a Juda ne će zlobiti Efraimu (Isaija 11:12, 13).

Kod Jeremije: Gle, idu dani, govori Jehova, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova pravda naša Jeremija 23:5, 6).

Kod Joela: I poznaćete da sam ja Jehova Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj; i Jerusalim će biti svet, i tuđinci ne će više ići po njemu. I tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svim potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. A Juda će stajati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena Joilo 3:17, 8, 20). SEKCIJA 7 I kod Zaharije: U taj ću dan, govori Jehova, učiniti da konji budu plašljivi i svi konjanici bezumni; i otvoriću oči svoje na dom Judin, i oslijepiću sve konje narodima. Te će govoriti glavari Judini u srcu svom: jaki su mi stanovnici Jerusalimski Jehovom nad vojskama, Bogom svojim. U onaj ću dan učinii da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luč zapaljen u snopovima, te će proždrijeti i na desno i na lijevo sve narode naokolo, a Jerusalim će još ostati na svome mjestu, u Jerusalimu. I Jehova će sačiuati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Jehova zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njim biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Jehovin pred njim. I u taj dan tražiću da istrijebim sve narode koji dođu na Jerusalim; I izliću na dom Davidov i na stanovnika Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene kojega probodoše; i plakaće za njim kao za jedincem, i tužiće za njim kao za prvencem (Zah. 12:4-10). Predmet o kome s vde govori je Gospodovo nebesko carstvo – da istina neće vladati nad dobrom u njemu, nego da će istina biti potčinjena dobru. Istina je označena sa dom Davidov i stanovnici Jerusalimski; a dobro sa Juda. Iz ovoga je jasno zašto se kaže, da se ne diže slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskim iznadJude, i sledeće, da će dom Davidov biti kao Bog, i kao anđeo Jehovin, i da će se duh milosti izliti nad njim, i nad stanovnicima Jerusalimskim; jer takvo je stanje kada je istina potčinjena dobru, ili vera ljubavi. Da će konji bitiplašljivi, konji naroda da će oslepiti, označava samo-intelegenciju (br. 2761, 2762, 3217{ign94}prim. prev. Samo-inteligencija je inteligencija zasnovana na ljubavi prema sebe; stoga je ona slepilo u duhovnom smislu).

Opet: U taj će dan biti na zvoncima konjskim: svetnja Jehovi; i lonci će u domu Jehovinom biti kao zdjele pred oltarem; i svi će lonci u Jerusalimu i u Judi biti svetinja Jehovi nad vojskama, i svi koji hoće da prinesu žrtvu dolazeći uzimaće ih i kuhati u njima (Zah. 14:20, 21). Ovime se opisuje Gospodovo carstvo.

Kod Malahije: Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Jehova, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegovog? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao pređašnjih godina Malahija 3:1, 2, 4). Sasvim je jasno da se ovde govori o Gospodovom dolasku. Poznao je da žrtveni prinosi Judini i Jerusalimski nisu ono što je ugodno, nego je (ugodno) bogoštovanje iz ljubavi, koje je prinos Judin; i bogoštovanje iz vere koja potiče iz ljubavi, koja je prinos Jerusalimski.

SEKCIJA 9 Kod Jeremije: Ovako veli Jehova nad vojskama, Bog Izrailjev: još će ovu riječ govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovijem kad natrag dovedem roblje njihovo: Jehova da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro! Jer će se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari koji idu za stadom. Evo, idu dani, govori Jehova, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. Evo, idu dani, govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i domom Judinijem nov zavjet, ne kao onaj zavjet, koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše Jeremija 31:23, 24, 27, 31, 32). I kod Davida: Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je do vijeka (Psalam 78:68, 69).

SEKCIJA 10 Iz ovih, kao i iz mnogih drugih odlomaka koji se izostavljaju, može se videti šta je u Reč značeno sa Juda; i da to nije Jevrejska nacija, jer je ova bila daleko od toga da bude nebeska crkva, ili Gospodovo nebesko carstvo; jer je bila najgora od svih nacija u pogledu ljubavi prema Gospodu i ljubavi prema bližnjemu, i u pogledu vere: i to još iz dana njihovih praotaca, Jakovljevih sinova, sve do sadašnjeg vremena. (Da su ovakve osobe ipak bile u stanju da predstavljaju nebeske i duhovne stvari Gospodovog carstva, može se videti gore, br. 3479-3481, jer se kod predstave ne misli o osobi, nego o stvari koja je predstavljena, br. 665, 1097, 1347, 3670). Ali kd nisu ostali u obredima koj je SEKCIJA 11 odredio Jehova ili Gospod, nego se okrenuli idolopoklonstvu, tada (njihovi obredi) više nisu predstavljali nebeske i duhovne stvari, nego obratne stavri, to jest, paklenske i đavolske stvari – po Gospodovim rečima kod Jovana: Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete činiti: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori; jer je laža i otac laži Jovan 8:44. Da je ovo označeno Judom u obrnutom smislu, može se videti iz ovih reči kod Isaije: Jer se obori Jerusalim i Juda pade. Jer se jezik njihov i djela njihova protive Jehovi da drže oči slave njegove (Isa. 3:8).

I kod Malahije: Juda čini neveru, i gad se čini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skrvni Juda svetinju Jehovinu, koju bi mu valjalo ljubiti, ženeći se kćerju tuđega boga Malahija 2:11.

A isto i iz sledećih odlomaka: Isa. (3:1 i sledeći stihovi; (8:7, 8; Jer. (2:28:9:26; 11:9, 10, 12; 13:9; 14:2:17:1; 18:12. (Jeremija ccc13; 19:7; 32:35; 36:31:14:12, 14, 26, 28; Osija 5:5; 8:14; Amos 2:4, 5; Zah. 1:4; i mnoga druga mesta.

  
/ 10837