Bible

 

Avakum 2

Studie

   

1 Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta će mi reći i šta bih odgovorio onome koji me koraše.

2 I odgovori mi Gospod i reče: Piši utvaru, i da bude razgovetno na pločama da se lako čita.

3 Jer će još biti utvara do određenog vremena, i govoriće šta će biti do kraja i neće slagati; ako okleva, čekaj je, jer će zacelo doći, i neće odocniti.

4 Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vere svoje živ biti.

5 A kako vino vara, takav je čovek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena.

6 Neće li ga svi oni uzeti u priču i u zagonetke, i reći: Teško onom koji umnožava šta nije njegovo! Dokle će? I koji trpa na se gusto blato.

7 Neće li najedanput ustati oni koji će te gristi? I neće li se probuditi oni koji će te rastrzati, i kojima ćeš biti grabež?

8 Što si ti oplenio mnoge narode, tebe će opleniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje učinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu.

9 Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kući svojoj, da postavi gnezdo svoje na visokom mestu i sačuva se oda zla.

10 Smislio si sramotu kući svojoj da zatreš mnoge narode, i ogrešio si se o svoju dušu.

11 Jer će kamen iz zida vikati, i čvor iz drveta svedočiće.

12 Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom.

13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude nizašta?

14 Jer će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.

15 Teško onome koji poji bližnjeg svog, dodaje meh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju.

16 Nasitićeš se sramote mesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doći će k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina će sramna biti na slavi tvojoj.

17 Jer nasilje učinjeno Livanu pokriće te i pustoš među zverjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje učinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu.

18 Šta pomaže rezan lik što ga izreza umetnik njegov? Šta liven lik i učitelj laži, te se umetnik uzda u delo svoje gradeći neme idole?

19 Teško onome koji govori drvetu: Preni se! I nemom kamenu: Probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.

20 A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; ćuti pred Njim sva zemljo!

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6669

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6669. Blatom i opekama. Ovo označava da je to bilo zbog zala koja su izmislili, i obmana koje su smislili. Ovo se vidi iz značenja blata (gline) (lutum), koja označava dobro, a u obrnutom smislu zlo, o kojemu niže; i iz značenja opeka (cigala) koje označavaju obmane koje su smišljali (vidi br. 1296). O zlima i obmanama koje izmišljaju pakleni duhovi, vidi gore, br. 6666. Da blato 2 označava zlo od kojega nastaje obmana, vidi se iz sledećih odlomaka u Reči; kod Isaije,

A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistoću i blato (Isaija 57:20. ; nečistoća stoji za obmanu od zla. a blato stoji za zlo od kojega je obmana.

Kod Jeremije, Noge ti se uvališe u blato (glib), i oni se povukoše natrag Jeremija 38:22. ; noge se uvališe u blato označava da je Prirodno utonulo u zlo.

Kod Nahuma, Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uđi u glib i ugazi u blato, opravi peć za opeke. Ondje će te 3 proždrijeti oganj, mač će te isjeći Naum 3:14, 15). Ugaziti u blato stoji za misliti obmanu od zla.

Kod Avakuma, Reći će: teško onome koji umnožava ono što nije njegovo! dokle će? i koji trpa na se gusto blato. Ne će li na jedan put ustati oni koji će ga gristi? Avakuma 2:6, 7). Trpati na se blato stoji za zlo.

Kod Davida, Izvadi me iz jame, koja buči, i iz gliba (blata), i postavi na kamen noge moje (Psalam 40:2). Ponovo, Izadi me iz gliba (blata) da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode. Da me ne uzme voda na maticu da me ne proždrije pučina Psalam 69:2, 14, 15); glib stoji za zlo od obmane.

Kod Isaije, Podigoh 4 jednoga sa sjevera, i doći će; od istoka sunčanoga prizvaće moje ime, stupaće po glavarima kao po kalu i kao što lončar gazi blato (Isaija 41:25. Međutim, u sledećim odlomcima blato (kal) označava dobro; kod Isaije,

OJehova, ti si Otac naš; mi smo kal (blato) a Ti si lončar, mi smo djelo ruku Tvojih (64:7); kal 5 (blato) stoji za čoveka Crkve koji se obnavlja, stoga stoji za dobro vere pomoću kojega se čovek obnavlja, to jest, reformiše. Tako i kod Jeremije,

Ustani, i idi u kuću lončarevu i tamo ćeš čuti Moju riječ. Tako otidoh u kuću lončarevu, i gle radijaše posao svoj na svom kolu. I pokvari se u ruci lonačarevoj sud koji građaše od kala (blata) pa načini iz nova od njega drugi sud, kako bijaše volja lončareva da načini. Ne mogu li učiniti od vas kao ovaj lončar, dome Izrailjev? govori Jehova: gle, kao što je kao u ruci lončarevoj, tako ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev Jeremija 18:1-6. Dom Izrailjev označava Crkvu koja treba da se oblikuje, a pošto se ona oblikuje kroz dobro ljubavi ka bližnjemu i istinu vere, a ovo je označen alom (blatom) i lončarevom kućom, stoga je proroku naloženo da ode u lončarevu kuću, što se ne bi radilo da kal i čončarev sud nemaju takva značenja. I u drugim odlomacima Jehova, ili Gospod, naziva se Lončarem, a 6 čovek koji se reformiše, naziva se kalom (blatom): naime, kod Isaije 29:15, 16; (45:9; Jova 10:9; 33:6. Gospod, koji je načinio kal od pljuvanke, i pomazao oči čoveka koji je bio rođen slep, i koji mu je naložio da se umije u izvoru Siloamskom, koji je čovek tada progledao (Jovan 9:6, 7, 11), što se dogodilo jer to pretstavlja čovekovu reformaciju, čoveka koji je rođen u neznanju istine; i da se reformacija izvodi preko dobra vere, koja je kal (blato).

  
/ 10837