697. I da se pogube oni koji zemlju pogubiše., označava da pakao sledi onima, koji uništavaju crkvu. To se vidi iz značenja "pogubiti", a to je, u odnosu na one koji uništavaju crkvu, prokletstvo i pakao; a, kao što "dati platu svojim slugama, prorocima i svetinjama" označava spasenje i nebo onima, koji su u istinama od dobra, tj. koji čine crkvu, tako "pogubiti" zemlju označava prokletstvo i pakao. Isto važi, iz značenja "zemlje", kao crkve (o čemu u prethodnom tekstu, br. 29, 304, 413, 417); stoga "pogubiti zemlju" označava uništiti crkvu. Da u Reči "zemlja" znači crkvu, često je prikazivano ranije, takođe i u "Nebeskim tajnama". Postoji mnogo razloga zašto u Reči "zemlja" označava crkvu; to jest, kada se ne pominje zemlja posebno, kao zemlja Egipta, Edoma, Moava, Asirske, Kaldeje, Vavilona i drugih, "zemlja" (ili zemlja) označava zemlju Hanan i ta zemlja, onima koji su u duhovnoj misli, ne ukazuje na ideju zemlje koja je zemaljska, a ne nebeska, već ideju o osobinama, koje narod, koji tamo živi, poseduje u odnosu na crkvu. Dakle, opet, kada se pomisli na crkvu, religiju ili obožavanje, a pominje se ova zemlja, ne misli se stvarno na zemlju, već na osobine naroda u odnosu na crkvu, religiju ili bogopoštovanje. Iz tog razloga, kada čovek u čitanju Reči pominje zemlju, anđeli, koji su duhovni, misle o Crkvi; a ono na šta anđeli misle je - duhovni smisao Reči; jer je duhovni smisao Reči namenjen za anđele, ali i za one ljude, koji su duhovni. Jer Reč u pismu je prirodna, pa ipak, unutra, ili, duboko u srcu, ona je duhovna; i kad god se prirodno povuče, otkriva se duhovno, koje je unutra ili u srcu.

[2] Štaviše, postoje zemlje u duhovnom svetu, odnosno u svetu gde su duhovi i anđeli, jednako kao u prirodnom svetu, gde su ljudi, a ove zemlje su potpuno slične prirodnima, gledano po spoljašnjem izgledu; i tamo postoje ravnice, doline, planine, brda, a postoje i reke, i more, kao i polja, livade, šume, vrtovi i rajevi; i te zemlje izgledaju lepo u skladu sa tim kakvo je stanje crkve u onima, koji se nalaze u tim zemljama, a lepota zemalja podleže promenama, u skladu sa promenama crkve u stanovništvu; Rečju, postoji potpuna korespondencija tamošnjih zemalja s prijemom ljubavi, istine vere u onima, koji tamo žive. Zbog toga i "zemlja" u Reči označava crkvu, jer su, u tom svetu, osobine zemlje isto što i osobine tamošnje crkve, a korespondencija je ono, što sve to čini takvim. U tom svetu zemlja predstavlja jedinstvo sa crkvom, kao korespondencijom za svoje sopstvene stvari koje su crkvi odgovarajuće. Isto kao što je posledica u jedinstvu sa svojim uzrokom, kao što je i oko sa vidom, kao govor sa razumevanjem, delovanje sa voljom, kao izraz lica sa misaonom naklonošću, u jednoj reči, kao instrument sa svojim dirigentom. Za sve navedene parove termina je očigledno da su u međusobnom jedinstvu; tako isto, u duhovnom svetu, osobine zemlje čine jedno sa crkvom. Iz ovoga je jasno zašto u Reči "zemlja (ili Zemlja)" označava crkvu a "pogubiti zemlju" označava ovde uništiti crkvu.

[3] Takođe važi isto i u odlomcima koji slede u daljem tekstu. U Isaiji: Koji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, Koji je vasiljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kući? Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka. (Isa. 14:16, 17, 20.) Ovo je rečeno o Luciferu, koga ovde označava Vavilon, kao što je vidljivo iz prethodnog i sledećeg u tekstu, a koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva" označava crkvu; "koji je drmao carstva" označava crkve, na koje je opšta crkva razdeljena; "vasiljenu obraćao u pustinju" označava crkvu uopšteno; "gradove njezine raskopavao" označava njene istine i doktrine; a izraz "narod si svoj ubio" označava ljude crkve čiji je duhovni život Lucifer uništio.

[4] U Jeremiji: Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stijena, i načiniću od tebe goru izgorjelu. (Jer. 51:25). To se takođe kaže o Vavilonu, koji se naziva planinom koja uništava, jer "gora (planina)" označava ljubav prema vladanju, ovdje nad nebom i zemljom, koja dobra i istine crkve koristi da joj služe kao sredstvo; stoga "zatireš cijelu zemlju" znači uništiti crkvu.

[5] U Danilu: Ovako reče: četvrta zvijer biće četvrto carstvo na zemlji, koje će se razlikovati od svijeh carstava, i izješće svu zemlju i pogaziti i satrti. (Dan. 7:23). Ova zver takođe označava ljubav prema vladanju nad celim nebom i čitavom Zemljom, što vole oni, kojima je korespondencija - Vavilon (vidi u prethodnom tekstu, br. 316, 556); stoga "izješće svu zemlju", "pogaziti" i "satrti Zemlju" označava potpuno uništenje crkve. Ko, ako samo malo razmisli o smislu ovih citata iz Reči, nije u stanju da uvidi da ni jedna zver neće stvarno izići iz mora, i proždreti, pogaziti i satrti celu Zemlju, nego da je ovde u pitanju neka zla i dijabolična ljubav koja bi najradije nešto strašno učinila crkvi? U Mojsiju: Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju. (Pos. 9:11). Ovde opet "Zemlja" takođe označava crkvu koju su uništili prepotopski narodi, ali koja više neće biti uništavana

[6] U Isaiji: Gle, Gospod će isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuće je i rasijaće stanovnike njezine. Sasvijem će se isprazniti zemlja, i sasvijem će se oplijeniti. Jer Gospod reče ovu riječ. Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će vasiljena i opasti; iznemoći će glavari naroda zemaljskoga. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vječni. Zato će prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatrće se stanovnici njezini; zato će izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo će ljudi ostati. I ko uteče čuvši za strahotu, pašće u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati. (Isa. 24:1, 3-6, 18-20). Svako može videti da ovde "zemlja" ne znači Zemlju, već crkvu. To se odnosi na crkvu, jer Zemlja (ili zemlje) u duhovnom svetu, u kome prebivaju anđeli i duhovi, prolazi kroz promene koje su ovde opisane u skladu s promenama stanja crkve u onima koji tu stanuju; oni se čak i pomeraju skladu s tim. Rečeno je da "Gle, Gospod će isprazniti zemlju i opustiti je, " takođe i da "Sasvijem će se isprazniti zemlja, i sasvijem će se oplijeniti, " jer tamošnje zemlje, kad je crkva bila uništena u onima koji žive u njima, grupno menjaju izgled; rajevi, cvetni vrtovi, travnjaci i slično, se transformišu - nestaju cvetovi, i nastaju neprijatni ambijenti, kao što su peščana i stenovita mjesta, ravnice pune drača i trnja. Takve, i slične pojave, koje su korespondencije obmana i zala koje su opustošile crkvu, izviru na takvom mestu. Razaranje crkve, u odnosu na dobro ljubavi i milosrđa, označeno je izrazom "Gospod će isprazniti zemlju", a njeno pustošenje u odnosu na istine doktrine i vere označeno je izrazom "Sasvijem će se isprazniti zemlja, i sasvijem će se oplijeniti", a same promene sa "sva će se zemlja uskolebati." "Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će vasiljena i opasti; iznemoći će glavari naroda zemaljskoga," označava da ništa neće rasti i cvetati, nego će zemlja postati neplodna i ispunjena beskorisnim stvarima zbog kojih se za zemlju govori da "Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će vasiljena i opasti; iznemoći će glavari naroda zemaljskoga. " Jer ovo se događa kad oni, koji tamo prebivaju, više ne poštuju svete stvari crkve, te se kaže "jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vječni. " Jer se tamo zemlje ponekad preplavljuju, ponekad se tresu, a tu i tamo se otvaraju i otvore prema paklu koji se nalazi ispod i koji se podiže, a to se odvija prema osobinama i količini neistina i zala kao predmeta ljubavi, i posledičnog krivotvorenja i poricanja dobra i istina crkve, stoga se kaže "jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, " a ove se stvari događaju u duhovnom svetu, kada stanje crkve prelazi u svoju suprotnost. Iz ovoga se može videti zašto "zemlja" ovde i drugde u Reči znači crkvu.