Bible

 

Postanak 8

Studie

   

1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.

2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;

4 Te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.

5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.

6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;

7 I ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.

8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.

9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.

10 I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.

11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.

12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.

13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.

14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.

15 Tada reče Bog Noju govoreći:

16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;

17 Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.

18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.

19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.

20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.

22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 909

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

909. Da ptica predstavlja ono što je u razumu, a zver ono što je u volji, a oboje je u unutrašnjem čoveku, i da sve što gmiže po zemlji predstavlja saobrazne stvari u spoljašnjem čoveku, očito je iz značenja ptice, kao što je pokazano (stav 40, 776), i zveri (stav 45, 46, 142, 143, 246).

Da sve što gmiže po zemlji označava saobrazne stvari u spoljašnjem čoveku, sada je očito, jer se ono što gmiže odnosi kako na ptice, ili ono što je u razumu, tako i na zveri, ili ono što je u volji. Pradrevni ljudi su čulne stvari i telesna zadovoljstva nazivali onim što gmiže, jer je to isto kao ono što gmiže po zemlji. Isto tako, oni su čovekovo telo smatrali sličnim zemlji ili polju, čak su ga i zvali zemlja ili polje, kao u ovome odlomku, gde je zemljom označen spoljašnji čovek.

______________

  
/ 10837