Bible

 

Postanak 47

Studie

   

1 I otišavši Josif javi Faraonu i reče: Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje hananske, i evo ih u zemlji gesemskoj.

2 I uzevši nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona.

3 A Faraon reče braći njegovoj: Kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: Pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari.

4 Još rekoše Faraonu: Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji gesemskoj sluge tvoje.

5 A Faraon reče Josifu: Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi;

6 U tvojoj je vlasti zemlja misirska; na najboljem mestu u ovoj zemlji naseli oca svog i braću svoju, neka žive u zemlji gesemskoj; i ako koje znaš između njih da su vredni ljudi, postavi ih nad mojom stokom.

7 Posle dovede Josif i Jakova oca svog i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.

8 A Faraon reče Jakovu: Koliko ti ima godina?

9 Odgovori Jakov Faraonu: Meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mog i zli su bili, niti stižu vek otaca mojih, koliko su oni živeli.

10 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona.

11 A Josif naseli oca svog i braću svoju, i dade im dobro u zemlji misirskoj na najboljem mestu te zemlje, u zemlji rameskoj, kao što zapovedi Faraon.

12 I hranjaše Josif hlebom oca svog i braću svoju i sav dom oca svog do najmanjeg.

13 Ali nesta hleba u svoj zemlji, jer glad beše vrlo velika, i uzmuči se zemlja misirska i zemlja hananska od gladi.

14 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji misirskoj i po zemlji hananskoj za žito, koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.

15 A kad nesta novca u zemlji misirskoj i u zemlji hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: Daj nam hleba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema?

16 A Josif im govoraše: Dajte stoku svoju, pa ću vam dati hleba za stoku, kad je nestalo novca.

17 I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hleba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hlebom za svu stoku njihovu.

18 A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: Ne možemo tajiti od gospodara svog, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našeg je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svom osim telesa naših i njiva naših.

19 Zašto da mremo na tvoje oči? Evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hleb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.

20 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako maha među njima. I zemlja posta Faraonova.

21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Misira do drugog.

22 Samo ne kupi svešteničke njive; jer Faraon odredi deo sveštenicima, i hranjahu se od svog dela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva.

23 A Josif reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam seme, pa zasejte njive.

24 A šta bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dela neka budu vama za seme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu deci vašoj.

25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu.

26 I postavi Josif zakon do današnjeg dana za njive misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove.

27 A deca Izrailjeva življahu u zemlji misirskoj u kraju gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma.

28 I Jakov požive u zemlji misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina.

29 A kad se približi vreme Izrailju da umre, dozva sina svog Josifa, i reče mu: Ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i veru, nemoj me pogrepsti u Misiru;

30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovom. A on reče: Učiniću kako si kazao.

31 I reče mu Jakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6119

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6119. Za što da mremo kod (pored) tebe kad srebra nema. Da ovo označava da će zbog nedostatka istine doći do duhovne smrti, vidi se iz značenja umrijeti, što je duhovna smrt (o kojoj u onom što sledi); i iz značenja da srebra nema, što je nedostatak istine (da srebro označava istinita i prilagodljiva spoljašnja-znanja, može se videti gore, br. 6112. Što se tiče toga da može da dođe do duhovne smrt ako nema istine, slučaj je ovakav. Duhovni se život sastoji od delovanja u skladu s istinama , a to su službe; jer oni koji su u duhovnom životu, i imaju želju (potrebu) za istinama radi života, to jest, da bi živeli u skladu s njima, to jest, u skladu sa službama. Stoga, onoliko koliko mogu da prime istine u skladu s kojima se mogu vršiti službe, toliko su u duhovnom životu, jer su toliko u svetlosti inteligencije i mudrosti. Stoga, kada nema više istina, a o je onda kada su one u senci , što je u Reči označenio sa veče (br. 6110), tada duhovni život zamire; jer se takve stvari pretstavljaju kao senka, to jest, kao duhovna smrt; jer se u ovome slučaju ne drže u svetlosti, kao ranje, 2 nego se delimično vraćaju u svoj proprium. Da se smrću, označava duhovna smrt ili osuda, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, od kojih je dovlljno navesi sledeće.

Kod Isaije: Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravdi karati krotke u zemlji, udariće zemlju prutom usta svojih, i duhom usana svojih ubiće bezbožnika (Isaija 11:4. Ovde se govori o Gospodu. Prut njegovh usta i duh Njegovih usana označavaju Božanske istine od koji dolazi sud; umrijeti označava biti osuđen.

Opet: Uništiće smrt za uvijek; a Gospod Jehova utraće suzu sa svakoga lica (Isaija 25:8).

Opet: Pomriješe, ne će oživjeti, mrtvi budući ne će ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, i zatro svaki spomen njihov (Isaija 26:14).

Opet: Oživjeće mrtvi tvoji i moje mrtvo tijelo ustati (Isaija 26:19).

Opet: Zašto govorite: uhvatismo vjeru sa smrću, i ugovorismo s grobom? I vjera vaša sa smrću uništiće se i ugovor vaš s grobom ne će ostati i kad zađe bič kao povodanj, potlačiće vas (Isaija 28:15, 18).

Kod Jeremije: Dajte slave Gospodu Bogu svojemu dok nije spustio mrak, dokle se nijesu spotakle noge vaše po gorana mračnijemm da čekate svjetlost a on je obrati u sjen smrtni i pretvori u tamu. (Osija 13:14).

Kod Jezikilja: I skrvnite me (profanišete me) za grst ječma i za zalogaj hljeba ubijajući duše koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mojemu koji sluša laž Jezekilj 13:19).

Kod Osije (Ozeja): Iz groba ću ih, od smrti ću ih sačuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje će biti sakriveno od očiji mojih. (13:14).

Kod Davida: Smiluj se na me, Gospode, pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh! (Psalam 9:13).

Opet: Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oči moje da ne zaspim na smrt! (Psalam 13:3).

Opet: Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. Opkoliše me bolesti paklene, i stegoše me zamke smrti. (Psalam 18:4, 5).

Opet: Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; a u jutru hodiće po njima pravednici (Psalam 49:14).

Kod Jovana: I bijah mrtav i evo sa)

  
/ 10837