Bible

 

Postanak 44

Studie

   

1 I zapovedi Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom govoreći: Naspi ovim ljudima u vreće žita koliko mogu poneti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove.

2 I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađem u vreću odozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josif reče.

3 A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovim.

4 A kad izađoše iz mesta i još ne behu daleko, reče Josif čoveku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brže za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro?

5 Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? I neće li po njoj zacelo poznati kakvi ste? Zlo ste radili što ste to učinili.

6 I on ih stiže, i reče im tako.

7 A oni mu rekoše: Zašto govoriš, gospodaru, takve reči? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine takvo šta!

8 Eno smo ti doneli natrag iz zemlje hananske novce koje nađosmo ozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvog srebro ili zlato?

9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom.

10 A on reče: Neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi.

11 I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razrešiše svaki svoju vreću.

12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.

13 Tada razdreše haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svog magarca vratiše se u grad.

14 I dođe Juda s braćom svojom Josifu u kuću, dok on još beše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju.

15 A Josif im reče: Šta ste to učinili? Zar niste znali da čovek kao što sam ja može zacelo doznati?

16 Tada reče Juda: Šta da ti kažemo, gospodaru? Šta da govorimo? Kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša.

17 A Josif reče: Bože sačuvaj! Neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svom.

18 Ali Juda pristupiv k njemu reče: Čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svom, i neka se gnev tvoj ne raspali na slugu tvog, jer si ti kao sam Faraon.

19 Gospodar moj zapita sluge svoje govoreći: Imate li oca ili brata?

20 A mi rekosmo gospodaru svom: Imamo starog oca i brata najmlađeg, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.

21 A ti reče slugama svojim: Dovedite mi ga da vidim svojim očima.

22 I rekosmo gospodaru svom: Neće moći dete ostaviti oca svog; da ostavi oca svog, odmah će otac umreti.

23 A ti reče slugama svojim: Ako ne dođe brat vaš najmlađi, nećete videti lice moje.

24 A kad se vratismo k sluzi tvom a ocu mom, kazasmo mu reči gospodara mog.

25 Posle reče nam otac: Idite opet, kupite nam hrane.

26 A mi rekosmo: Ne možemo ići, osim ako bude brat naš najmlađi s nama, onda ćemo ići, jer ne možemo videti lica onog čoveka, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.

27 A sluga tvoj, otac moj, reče nam: Znate da mi je žena rodila dva sina.

28 I jedan od njih otide od mene, i rekoh: Zacelo ga je raskinula zverka; i do sada ga ne videh.

29 Ako i ovog odvedete od mene i zadesi ga kako zlo, svalićete me starog u grob s tugom.

30 Pa sada da otidem k sluzi tvom, ocu svom, a ovo dete da ne bude s nama, kako je duša onog vezana za dušu ovog,

31 Umreće kad vidi da nema deteta, te će sluge tvoje svaliti starog slugu tvog, a oca svog, s tugom u grob.

32 A tvoj se sluga podjemčio za dete ocu svom rekavši: Ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svom do veka.

33 Zato neka sluga tvoj ostane mesto deteta, da bude rob gospodaru mom, a dete neka ide s braćom svojom.

34 Jer kako bih se vratio k ocu svom bez deteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5750

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5750. Verses 6-10 And he overtook them, and spoke those words to them. And they said to him, Why does my lord speak words such as these? Far be it from your servants to do such a thing as this. Behold, the silver which we found in the mouth of our pouches we brought back to you from the land of Canaan; and how could we steal from your lord's house silver or gold? With whomever of your servants it is found, let him die; and we also will be slaves to my lord. And he said, Now also, according to your words, so let it be: He with whom it is found will be my slave, and you will be innocent.

'And he overtook them' means an indirect link with them. 'And spoke those words to them' means the influx of this thing. 'And they said to him' means a discernment. 'Why does my lord speak words such as these?' means reflection as to why such a thing flows in. 'Far be it from your servants to do such a thing as this' means when this thing is not the intention of their will. 'behold, the silver which we found in the mouth of our pouches' means when truth freely given. 'We brought back to you from the land of Canaan' means has been submitted, as the result of religious belief. 'And how could we steal from your lord's house silver or gold?' means, Why should we lay claim to truth or good that comes from the Divine celestial? 'With whomever of your servants it is found, let him die' means that the one who does such a thing stands condemned. 'And we also will be slaves to my lord' means that they will be adjuncts forever, without freedom of their own. 'And he said, Now also, according to your words' means indeed so, as justice demands. 'So let it be' means a less severe sentence. 'He with whom it is found will be my slave' means that the one with whom that thing is present will forever be without his own freedom. 'And you will be innocent' means that each of the rest will be his own master since they are not involved in the blame.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.