Bible

 

Postanak 43

Studie

   

1 Ali glad beše vrlo velika u onoj zemlji.

2 Pa kad pojedoše žito koje behu doneli iz Misira, reče im otac: Idite opet, i kupite nam malo hrane.

3 A Juda mu progovori i reče: Tvrdo nam se zarekao onaj čovek govoreći: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

4 Ako ćeš pustiti s nama brata našeg, ići ćemo i kupićemo ti hrane.

5 Ako li nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je rekao onaj čovek: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

6 A Izrailj reče: Što mi to zlo učiniste i kazaste čoveku da imate još jednog brata?

7 A oni rekoše: Čovek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam jošte živ otac? Imate li još braće? A mi mu odgovorismo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: Dovedite brata svog?

8 I reče Juda Izrailju ocu svom: Pusti dete sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša deca.

9 Ja ti se jamčim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv do veka.

10 Da nismo toliko oklevali, do sada bismo se dva puta vratili.

11 Onda reče Izrailj otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite šta najlepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.

12 A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što behu ozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogreška.

13 I uzmite brata svog, pa ustanite i idite opet k onom čoveku.

14 A Bog Svemogući da vam da da nađete milost u onog čoveka, da vam pusti brata vašeg drugog i Venijamina; ako li ostanem bez dece, nek ostanem bez dece.

15 Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izađoše pred Josifa.

16 A Josif kad vide s njima Venijamina, reče čoveku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.

17 I učini čovek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu.

18 A oni se bojahu kad ih čovek vođaše u kuću Josifovu, i rekoše: Za novce koji pre behu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce.

19 Pa pristupivši k čoveku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim,

20 I rekoše: Čuj, gospodaru; došli smo bili i pre, i kupismo hrane;

21 Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakog nas behu ozgo u vreći njegovoj, novci naši na meru; i evo smo ih doneli natrag;

22 A druge smo novce doneli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće.

23 A on im reče: Budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašeg metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna.

24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi.

25 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni onde jesti.

26 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.

27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ?

28 A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.

29 A on pogledavši vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kog mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko!

30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde.

31 Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte jelo.

32 I donesoše njemu najposle i Misircima koji obedovahu u njega, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima.

33 A seđahu pred njim stariji po stareštvu svom a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda.

34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5664

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5664. Metnuo je blago (skriveni dar) u vreće vaše. Ovo označava da je to bilo od Njega odvojeno od svake njihove mudrosti (sposobnosti), što se vidi iz značenja skrivenog dara, naime, dobra i istine koje je On dao, bez čovekovog znanja; i iz značenja srebra koje je vraćeno u vrećama, to jest, odvojeno od njihove moći (br. 5488, 5496, 5499). Iz svega ovoga jasno je da metnuo je skriveni dar u vaše vreće označava da je to od Njega, to jest, od Gospodovog Božanskog Ljudskog, i da je to od istine i dobra u Prirodnom odvojeno od njihove moći; a pošto je odvojeno od njihove moći, to je odvojeno i od njihove mudrosti (prudence): reč mudrost (prudence) se koristi zato što korespondira proviđenju i onome što pripada Božanskom proviđenju, a ono što pripada Božanskom proviđenju, ne pripada ljudskoj mudrosti.

5664a Novci (srebro) su vaši bili u mene. Ovo označava da će izgledati kao da su oni pribavili istine, što se vidi iz značenja srebra, naime, istine (br. 1551, 2954). Njihovo srebro, koje je bilo kod njega (došlo njemu), znači da su oni kupili, a to znači da su ga sami pribavili; jer kupiti je pribaviti (br. 5655). Stoga vaše srebro došlo je meni znači istinu koja je od njih nabavljena; ali pošto nikad čovek ne pribavlja istinu vere, nego je ona data od Gospoda, ali izgleda da ju je pribavio sam čovek, stoga se kaže izgledaće kao su oni pribavili istinu.

2. U crkvi je poznato da Gospod usađuje istinu: jer se naučava da vera nije od čoveka, nego od Boga; tako ne samo da je pouzdanje (poverenje), nego i da su i istine vere od Njega. Pa ipak, izgleda kao da čovek sam pribavlja istine vere, jer on ne zna da se one ulivaju, jer to ne opaža. Razlog da on to ne opaža je to, što je njegovo unutarnje zatvoreno, tako da ne može da ima komunikaciju sa suhovima i anđelima koja se opaža, a kada je unutarnje zatvoreno, čovek ne može da zna ništa o influksu.

3. Međutim, neka se zna da je jedna stvar poznavati istine, a sasvim druga verovati ih. Oni koji samo znaju istine vere oni ih sačuvaju u memoriji isto kao i druge činjenica iz drugih oblasti znanja. Ova znanja čovek može pribaviti i bez takvog influksa ali ona nemaju života, što se vidi i iz toga što i zao čovek, pa i najgori, može da zna istine vere isto kao i pošten i pobožan čovek. Ali, kao što je rečeno, ove istine nemaju života kod zlog čoveka ; jer kada on izgovara ove istine, on u svemu tome ide za svojom slavom ili dobitkom; tako da ljubav prema sebi i svetu ispunjava ove istine, i čini da izgledaju kao žive; ali to je takav život u kome je pakao i koji se naziva duhovnom smrću. Tako ih vadi iz svoje memorije, a ne iz srca; dok onaj koji doista veruje istine vere, on ih vadi iz svoga srca onda kada ih stavlja na usne; jer kod njega su istine vere tako duboko ukerenjene, toliko da imaju svoje korene i u spoljašnjoj memoriji, i one rastu otuda prema onome što je unutrašnje ili više, kao plodonosna stabla; pa kao i stabla, i one (istine) se pokrivaju lišćem, a onda cvatom, i na kraju rađaju plodom. Tako je sa takvim čovekom.

4. Isto tako, on preko istina vere ide za tim da bude koristan, kao to što vrši dela ljubavi ka bližnjemu, što su za njega plodovi vere. Ovo su istine koje čovek ne može da sebi pribavi, ni u najmanjem stepenu; nego mu ih Gospod daje slobodno, i to od prvog trenutka njegovog života. Ali pošto je čovek takav da to ne opaža, jer kao što je rečeno, kad bi to opažao, on bi se odupirao, jer bi verovao da tako gubi ono što je njegovo vlastito, a s tim i svoju slobodu, a sa slobodom i uživanje, i da bi se tako pretvrio u ništa; stoga je proviđeni da čovek misli da on sam pribavlja istine. To je ono što je označeno rečima da će mu izgledati da je on sam pribavio istine. Pored toga, da bi se nebesko ja i nebeska slobida dala čoveku, on mora da čini dobro kao od sebe i da misli istinu kao od sebe; ali kada razmisli, treba da prizna da je sve ovo od Gospoda (b. (2882, 2883, 2891).

  
/ 10837