Bible

 

Postanak 43

Studie

   

1 Ali glad beše vrlo velika u onoj zemlji.

2 Pa kad pojedoše žito koje behu doneli iz Misira, reče im otac: Idite opet, i kupite nam malo hrane.

3 A Juda mu progovori i reče: Tvrdo nam se zarekao onaj čovek govoreći: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

4 Ako ćeš pustiti s nama brata našeg, ići ćemo i kupićemo ti hrane.

5 Ako li nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je rekao onaj čovek: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

6 A Izrailj reče: Što mi to zlo učiniste i kazaste čoveku da imate još jednog brata?

7 A oni rekoše: Čovek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam jošte živ otac? Imate li još braće? A mi mu odgovorismo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: Dovedite brata svog?

8 I reče Juda Izrailju ocu svom: Pusti dete sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša deca.

9 Ja ti se jamčim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv do veka.

10 Da nismo toliko oklevali, do sada bismo se dva puta vratili.

11 Onda reče Izrailj otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite šta najlepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.

12 A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što behu ozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogreška.

13 I uzmite brata svog, pa ustanite i idite opet k onom čoveku.

14 A Bog Svemogući da vam da da nađete milost u onog čoveka, da vam pusti brata vašeg drugog i Venijamina; ako li ostanem bez dece, nek ostanem bez dece.

15 Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izađoše pred Josifa.

16 A Josif kad vide s njima Venijamina, reče čoveku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.

17 I učini čovek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu.

18 A oni se bojahu kad ih čovek vođaše u kuću Josifovu, i rekoše: Za novce koji pre behu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce.

19 Pa pristupivši k čoveku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim,

20 I rekoše: Čuj, gospodaru; došli smo bili i pre, i kupismo hrane;

21 Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakog nas behu ozgo u vreći njegovoj, novci naši na meru; i evo smo ih doneli natrag;

22 A druge smo novce doneli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće.

23 A on im reče: Budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašeg metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna.

24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi.

25 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni onde jesti.

26 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.

27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ?

28 A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.

29 A on pogledavši vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kog mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko!

30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde.

31 Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte jelo.

32 I donesoše njemu najposle i Misircima koji obedovahu u njega, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima.

33 A seđahu pred njim stariji po stareštvu svom a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda.

34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5662

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5662. A on im reče: Budite mirni, ne bojte se! Ovo označava sve je u redu, neka ne očajavaju, što se vdi iz značenja mirni, naime, dobrobit (vidi niže); i iz značenja ne bojte se, naime, neka ne očajavaju. Jer unutrašnji smisao govori o promeni stanja, a to je da više ne dolaze do istina, a preko njih do dobra svojom vlastiom moći, nego da ih dobijaju kao dar od Gospoda. A zato što su pretpostavljali da će izgubiti vlastitu slobodu a s njom i uživanje svog života, bili su u očajanju, kao što se vidi iz onoga što se ranije desilo. Otuda ne bojte se ovde označava, neka ne očajavaju; jer se strah javlja iz raznih uzroka (br. 5647), te stoga označava razne stvari.

2. Mir označava da je sve u redu, jer je to ono što je najdublje, pa stoga i ono što vlada u svemu, u svim i u svakoj stvari neba; jer je mir u nebu kao proleće na zemlji, ili kao zora, koja na nas ne deluje na osetljiv (čulan) način, neko kao sveopšta veselost koja utiče na sve što se opaža i prožima sve, kako samo opažanje tako i predmete koji se opažaju. U naše vreme malo ko zna značenje mira kad se pomene u Reči, kao u blagoslovu, da Jehova podigne lice Svoje ka tebi, i da ti mir (Brojevi 6:26); i na drugim mestima. Skoro svak misli da je to sigurnost od neprijatelja, i mir u domu i među drugarima. U ovome odlomku ne značava se ovakav mir, nego mir koji prevazilazi to – nebeski mir o kome je maločas bilo reči. Ovaj se mir ne može dati nikome koga Gospod ne vodi i ko nije u Gospodu, to jest, u nebu gde je Gospod sve u svemu; jer nebeski mir se uliva onda kada se požude ljubavi ka sebi i svetu uklone. Ove izgone mir, jer one zagađuju čovekovo unutarnje, i čine da se mir pretvara u nemir, i u smutnju, jer one (požude) uživaju u zlu. Sve dok je u zlu, čovek ne može da zna šta je mir, i šta više, on tada veruje da takav mir ni ne postoji; i ako neko kaže da se taj mir opaža onda kada se uživanje u ljubavi ka sebi i svetu uklone, on se na to smeje, jer za njega mir je uživanje u zlu, što je suprotno miru.

3. Zato što je mir ono najdublje u sreći i blaženosti te zbog toga vlada u njima, drevni su mali običaj da se pozdravljaju sa Mir tebi, kada bi nekome želeli dobro; a pitali bi da li neko ima mir kada su hteli da kažu, da li je dobro? Pogledajšto je rečeno i objašnjeno o miru, naime: Da je mir u nebu kao proleće i zora na zemlji (br. 1726, 2780); Da je mir u najvišem smislu Gospod, u reprezentativnom smislu Njegovo carstvo, i da je to Gospodovo Božansko koje deluje na dobrom iz najdubljeg (čovekovg bića?) (br. 3780, 4681); Da je sav nemir uzrokovan zlom i obmanom, a mir dobrom i istinom (br. 3170).

  
/ 10837