Bible

 

Postanak 43

Studie

   

1 Ali glad beše vrlo velika u onoj zemlji.

2 Pa kad pojedoše žito koje behu doneli iz Misira, reče im otac: Idite opet, i kupite nam malo hrane.

3 A Juda mu progovori i reče: Tvrdo nam se zarekao onaj čovek govoreći: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

4 Ako ćeš pustiti s nama brata našeg, ići ćemo i kupićemo ti hrane.

5 Ako li nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je rekao onaj čovek: Nećete videti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.

6 A Izrailj reče: Što mi to zlo učiniste i kazaste čoveku da imate još jednog brata?

7 A oni rekoše: Čovek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam jošte živ otac? Imate li još braće? A mi mu odgovorismo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: Dovedite brata svog?

8 I reče Juda Izrailju ocu svom: Pusti dete sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša deca.

9 Ja ti se jamčim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv do veka.

10 Da nismo toliko oklevali, do sada bismo se dva puta vratili.

11 Onda reče Izrailj otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite šta najlepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.

12 A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što behu ozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogreška.

13 I uzmite brata svog, pa ustanite i idite opet k onom čoveku.

14 A Bog Svemogući da vam da da nađete milost u onog čoveka, da vam pusti brata vašeg drugog i Venijamina; ako li ostanem bez dece, nek ostanem bez dece.

15 Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izađoše pred Josifa.

16 A Josif kad vide s njima Venijamina, reče čoveku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.

17 I učini čovek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu.

18 A oni se bojahu kad ih čovek vođaše u kuću Josifovu, i rekoše: Za novce koji pre behu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce.

19 Pa pristupivši k čoveku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim,

20 I rekoše: Čuj, gospodaru; došli smo bili i pre, i kupismo hrane;

21 Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakog nas behu ozgo u vreći njegovoj, novci naši na meru; i evo smo ih doneli natrag;

22 A druge smo novce doneli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće.

23 A on im reče: Budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašeg metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna.

24 I uvede ih čovek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi.

25 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni onde jesti.

26 I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.

27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ?

28 A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.

29 A on pogledavši vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kog mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko!

30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka onde.

31 Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte jelo.

32 I donesoše njemu najposle i Misircima koji obedovahu u njega, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima.

33 A seđahu pred njim stariji po stareštvu svom a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda.

34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5646

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5646. Verses 18-23. And the men were afraid because they were brought to Joseph’s house; and they said, Over the word of the silver that was returned in our bags in the beginning are we brought; to roll down upon us, and to cast himself upon us, and to take us for servants, and our asses. And they came near to the man that was over Joseph’s house, and they spoke unto him at the door of the house, and said, In me, my lord, in coming down we came down in the beginning to buy food; and it came to pass when we came to the inn and we opened our bags, and behold everyone’s silver in the mouth of his bag, our silver in its weight; and we have brought it back in our hand. And other silver have we brought down in our hand to buy food; we know not who put our silver in our bags. And he said, Peace be to you, fear not; your God, and the God of your father, gave you a hidden gift in your bags; your silver came to me. And he brought Simeon out unto them. “And the men were afraid,” signifies a drawing back; “because they were brought to Joseph’s house,” signifies because the truths that belonged to the natural were to be adjoined and subjected to the internal; “and they said, Over the word of the silver that was returned in our bags in the beginning are we brought,” signifies because truth in the exterior natural appears to be given gratuitously, they were therefore to be in subjection; “to roll down upon us and to cast himself upon us,” signifies that on this account they were to be reduced under absolute power; “and to take us for servants and our asses,” signifies until whatever is in either natural be as nothing; “and they came near to the man that was over Joseph’s house,” signifies the doctrinals of the church; “and they spoke unto him at the door of the house,” signifies taking counsel of them about introduction; “and said, In me, my lord,” signifies a testifying; “in coming down we came down in the beginning to buy food,” signifies a disposition to procure good for truths; “and it came to pass when we came to the inn and we opened our bags,” signifies introspection into the exterior natural; “and behold everyone’s silver in the mouth of his bag,” signifies that it was clearly seen that truths had been given as it were gratuitously; “our silver in its weight,” signifies truths according to each one’s state; “and we have brought it back in our hand,” signifies that what had been given gratuitously would be in submission as far as possible; “and other silver have we brought down in our hand to buy food,” signifies that there is a disposition to procure good by means of truth from another source; “we know not who put our silver in our bags,” signifies non-belief, from ignorance of the source of truth in the exterior natural; “and he said, Peace be to you, fear not,” signifies that it is well, let them not despair; “your God, and the God of your father,” signifies the Lord’s Divine Human; “gave you a hidden gift in your bags,” signifies that it was from Him without any prudence of theirs; “your silver came to me,” signifies that it will seem as truth procured by them; “and he brought Simeon out unto them,” signifies that he adjoined will to truths.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.