Bible

 

Postanak 42

Studie

   

1 A Jakov videći da ima žita u Misiru, reče sinovima svojim: Šta gledate jedan na drugog?

2 I reče: Eto čujem da u Misiru ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo.

3 I desetorica braće Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.

4 A Venijamina brata Josifovog ne pusti otac s braćom govoreći: Da ga ne bi zadesilo kako zlo.

5 I dođoše sinovi Izrailjevi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer beše glad u zemlji hananskoj.

6 A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braća Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje.

7 A Josif ugledavši braću pozna ih; ali se učini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reče: Odakle ste došli? A oni rekoše: Iz zemlje hananske, da kupimo hrane.

8 Josif dakle pozna braću svoju; ali oni njega ne poznaše.

9 I opomenu se Josif snova koje je snio za njih; i reče im: Vi ste uhode; došli ste da vidite gde je zemlja slaba.

10 A oni mu rekoše: Nismo, gospodaru; nego sluge tvoje dođoše da kupe hrane.

11 Svi smo sinovi jednog čoveka, pošteni ljudi, nikada nisu sluge tvoje bile uhode.

12 A on im reče: Nije istina, nego ste došli da vidite gde je zemlja slaba.

13 A oni rekoše: Nas je bilo dvanaest braće, sluga tvojih, sinova jednog čoveka u zemlji hananskoj; i eno, najmlađi je danas kod oca našeg, a jednog nema više.

14 A Josif im reče: Kažem ja da ste vi uhode.

15 Nego hoću da se uverim ovako: tako živ bio Faraon, nećete izaći odavde dokle ne dođe ovamo najmlađi brat vaš.

16 Pošljite jednog između sebe neka dovede brata vašeg, a vi ćete ostati ovde u tamnici, pa ću videti je li istina šta govorite; inače ste uhode, tako živ bio Faraon.

17 I zatvori ih u tamnicu na tri dana.

18 A treći dan reče im Josif: Ako ste radi životu, ovo učinite, jer se ja Boga bojim:

19 Ako ste pošteni ljudi, jedan brat između vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim.

20 Pa onda dovedite k meni najmlađeg brata svog da se posvedoče reči vaše i da ne izginete. I oni učiniše tako.

21 I rekoše jedan drugom: Doista se ogrešismo o brata svog, jer videsmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato dođe na nas ova muka.

22 A Ruvim odgovori im govoreći: Nisam li vam govorio: Nemojte se grešiti o dete? Ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova.

23 A oni ne znahu da ih Josif razume, jer se s njim razgovarahu preko tumača.

24 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se. Potom se opet okrete k njima, i progovori s njima, i uzevši između njih Simeuna veza ga pred njima.

25 I zapovedi Josif da im naspu vreće žita, pa i novce šta je koji dao da metnu svakome u vreću, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi učinjeno.

26 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše.

27 A jedan od njih otvoriv svoju vreću da nahrani magarca svog u jednoj gostionici, vide novce svoje ozgo u vreći.

28 I reče braći svojoj: Ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreći. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreći jedan drugom: Šta nam to učini Bog?

29 I došavši k Jakovu ocu svom u zemlju hanansku, pripovediše mu sve što im se dogodi, govoreći:

30 Oštro govoraše s nama čovek, koji zapoveda u onoj zemlji, i dočeka nas kao uhode.

31 A kad mu rekosmo: Mi smo pošteni ljudi, nikad nismo bili uhode;

32 Bilo nas je dvanaest braće, sinova oca našeg; jednog većnema, a najmlađi je danas kod oca našeg u zemlji hananskoj;

33 Reče nam čovek, koji zapoveda u onoj zemlji: Ovako ću doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednog između sebe ostavite kod mene, a šta vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite.

34 Posle dovedite k meni brata svog najmlađeg, da se uverim da niste uhode nego pošteni ljudi; brata ću vam vratiti, i moći ćete trgovati po ovoj zemlji.

35 A kad izručivahu vreće svoje, gle, svakome u vreći behu u zavežljaju novci njegovi; i videvši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im.

36 I reče im Jakov otac njihov: Potrste mi decu; Josifa nema, Simeuna nema, pa hoćete i Venijamina da uzmete; sve se skupilo na me.

37 A Ruvim progovori i reče ocu svom: Dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja ću ti ga opet dovesti.

38 A on reče: Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kako zlo na putu na koji ćete ići, svalili bi ste me stara s tugom u grob.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5477

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5477. Ali oni ne znadijahu da ih Josip razumije (da ih čuje, sluša). Ovo označava da se od prirodne setlosti, u kojoj su te istine, ne veruje da se sve vidi od (iz) duhovne svetlosti, što je vidljivo iz reprezentacije Jakovljevuh sinova, koji ne znadijahu koje su istine spoljašnje crkve, a to znači istine u Prirodnom (vidi gore), otkuda sledi značenje da se od prirodne svetlosti u kojoj su ove istine, da se to ne veruje; i iz reprezentacije Josipa, naime, Nebeskog od Duhovnog, koje je u duhovnoj svetlosti. Da se od ove svetlosti pokazuju (pojavljuju) istine u Prirodnom, označeno je sa Josip ih je razumio, ili čuo, jer čuti označava kako pokoriti se tako i opažati (br. 5017), na taj način da se istine u prirodnom pokazuju od duhovne svetlosti, ali ne obrnuto.

2. Što se tiče duhovne svetlost i i prirodne svetlosti, ovakav je slučaj: prirodna svetlost je od sunca sveta, dok je duhovna svetlost od sunca neba, koje je Gospod. Sve istine vere koje čovek uči od detinjstva, shvataju se uz pomoć predmeta i ideja koje su od svetosti sveta, pa se sve i svaka stva hvataju na prirodan način; jer sve ideje čovekove misli , sve dok živi u svetu, zasnovane su na onakvim stvarima kakve postoje u prirodnom svetu; i ako bi se ove oduzele od njega, njegova bi misao potuno nestala. Čovek koji se nije nanovo rodio, ništa ne zna o duhovnoj svetlosti; on ne zna ni da u nebu postoji svetlost koja nema ništa zajedničko sa svetločću sveta, a još manje zna da upravo ova svetlost rasvetljava ideje i predmete koji pripadaju svetlosti sveta, a koja omogućava čoveku da misli, pretpostavlja, i razmišlja. Duhovna svetlost može ovo na čini zato što je ova svetlost mudrost sama koja proizlazi od Gospoda i to je ono što se vidi kao svetlost od strane anđela u nebu. Od ove svetlosti pokazuju se sve i svaka stvar koja je ispod, ili ono što je u čoveku od prirodne svetlosti; ali ne i obratno, osim kada se čovek preporodi, u kojem slučaju stvari neba, to jest, stvari dobra i istine , preko prosvetljenja od duhvne svetlosti, pokazuju se u Prirodnom kao u reprezenativnom ogledalu. Iz ovoga je vidljivo da Gospod, koji je svetlost sama, vidi sve i svaku stvar u misli i u volji čoveka, čak i u univeralnoj prirodi i da ništa nije od Njega skriveno.

3. Iz svega ovoga sada je jasno da se iz prirodne svetlosti, u kojoj su ove istine, ne veruje da se sve pokazuje od duhovne svetlosti, što je označeno sa oni ne znadijahu da ih Josip razumije (čuje). To što je Josip njih poznao a oni njega nisu poznali, to označava (stih 8 gore) sličnu stvar; jer je time označeno da su se ove istine crkve pokazale Nebeskom od Duhovnog u njegovoj vlastitoj svetlosti, i da se istina od Božanskog nije pokazivala u prirodnoj svetlosti koja još nije obasjana nebeskom svetlošću (br. 5427, 5428).

  
/ 10837