Bible

 

Postanak 42

Studie

   

1 A Jakov videći da ima žita u Misiru, reče sinovima svojim: Šta gledate jedan na drugog?

2 I reče: Eto čujem da u Misiru ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo.

3 I desetorica braće Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.

4 A Venijamina brata Josifovog ne pusti otac s braćom govoreći: Da ga ne bi zadesilo kako zlo.

5 I dođoše sinovi Izrailjevi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer beše glad u zemlji hananskoj.

6 A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braća Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje.

7 A Josif ugledavši braću pozna ih; ali se učini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reče: Odakle ste došli? A oni rekoše: Iz zemlje hananske, da kupimo hrane.

8 Josif dakle pozna braću svoju; ali oni njega ne poznaše.

9 I opomenu se Josif snova koje je snio za njih; i reče im: Vi ste uhode; došli ste da vidite gde je zemlja slaba.

10 A oni mu rekoše: Nismo, gospodaru; nego sluge tvoje dođoše da kupe hrane.

11 Svi smo sinovi jednog čoveka, pošteni ljudi, nikada nisu sluge tvoje bile uhode.

12 A on im reče: Nije istina, nego ste došli da vidite gde je zemlja slaba.

13 A oni rekoše: Nas je bilo dvanaest braće, sluga tvojih, sinova jednog čoveka u zemlji hananskoj; i eno, najmlađi je danas kod oca našeg, a jednog nema više.

14 A Josif im reče: Kažem ja da ste vi uhode.

15 Nego hoću da se uverim ovako: tako živ bio Faraon, nećete izaći odavde dokle ne dođe ovamo najmlađi brat vaš.

16 Pošljite jednog između sebe neka dovede brata vašeg, a vi ćete ostati ovde u tamnici, pa ću videti je li istina šta govorite; inače ste uhode, tako živ bio Faraon.

17 I zatvori ih u tamnicu na tri dana.

18 A treći dan reče im Josif: Ako ste radi životu, ovo učinite, jer se ja Boga bojim:

19 Ako ste pošteni ljudi, jedan brat između vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim.

20 Pa onda dovedite k meni najmlađeg brata svog da se posvedoče reči vaše i da ne izginete. I oni učiniše tako.

21 I rekoše jedan drugom: Doista se ogrešismo o brata svog, jer videsmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato dođe na nas ova muka.

22 A Ruvim odgovori im govoreći: Nisam li vam govorio: Nemojte se grešiti o dete? Ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova.

23 A oni ne znahu da ih Josif razume, jer se s njim razgovarahu preko tumača.

24 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se. Potom se opet okrete k njima, i progovori s njima, i uzevši između njih Simeuna veza ga pred njima.

25 I zapovedi Josif da im naspu vreće žita, pa i novce šta je koji dao da metnu svakome u vreću, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi učinjeno.

26 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše.

27 A jedan od njih otvoriv svoju vreću da nahrani magarca svog u jednoj gostionici, vide novce svoje ozgo u vreći.

28 I reče braći svojoj: Ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreći. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreći jedan drugom: Šta nam to učini Bog?

29 I došavši k Jakovu ocu svom u zemlju hanansku, pripovediše mu sve što im se dogodi, govoreći:

30 Oštro govoraše s nama čovek, koji zapoveda u onoj zemlji, i dočeka nas kao uhode.

31 A kad mu rekosmo: Mi smo pošteni ljudi, nikad nismo bili uhode;

32 Bilo nas je dvanaest braće, sinova oca našeg; jednog većnema, a najmlađi je danas kod oca našeg u zemlji hananskoj;

33 Reče nam čovek, koji zapoveda u onoj zemlji: Ovako ću doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednog između sebe ostavite kod mene, a šta vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite.

34 Posle dovedite k meni brata svog najmlađeg, da se uverim da niste uhode nego pošteni ljudi; brata ću vam vratiti, i moći ćete trgovati po ovoj zemlji.

35 A kad izručivahu vreće svoje, gle, svakome u vreći behu u zavežljaju novci njegovi; i videvši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im.

36 I reče im Jakov otac njihov: Potrste mi decu; Josifa nema, Simeuna nema, pa hoćete i Venijamina da uzmete; sve se skupilo na me.

37 A Ruvim progovori i reče ocu svom: Dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja ću ti ga opet dovesti.

38 A on reče: Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kako zlo na putu na koji ćete ići, svalili bi ste me stara s tugom u grob.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5583

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5583. 'And Judah said to him' means the good which existed in the Church. This is clear from the representation of 'Judah' as the good existing in the Church, dealt with in 3654. The fact that now Judah speaks about Benjamin, whereas previously, in verses Genesis 42:36, 37 of the previous chapter, Reuben was the one to do so, is an arcanum which only the internal sense can bring to light. The same applies to the fact that when Reuben spoke about Benjamin, Jacob is referred to in Verse 36 of the previous chapter as Jacob, whereas now, when Judah is speaking about Benjamin, Jacob is referred to in verses 6, 8, 11 as Israel. No one can deny that some such arcanum lies within this, but what that arcanum is cannot possibly be known simply from the story told in the sense of the letter, as is also the case in other places where Jacob is sometimes referred to as Jacob, and at other times as Israel, 4286. The actual arcanum embodied in all this will in the Lord's Divine mercy be stated in what follows. The reason Judah is the speaker now is that the subject is the good of spiritual truth which needs to be acquired, 5582. Therefore here Judah, who represents the good existing with the Church, is the one to speak to Israel, who represents the good of spiritual truth. He also offers himself as a surety for Benjamin, who represents the intermediary; for the intermediary must be joined by means of good to what has to be acquired.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.