Bible

 

Postanak 41

Studie

   

1 A posle dve godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj reci.

2 I gle, iz reke izađe sedam krava lepih i debelih, i stadoše pasti po obali.

3 I gle, iza njih izađe iz reke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stadoše pored onih krava na obali.

4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onih sedam krava lepih i debelih. U tom se probudi Faraon.

5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;

6 A iza njih isklija sedam klasova malih i šturih;

7 Pa ovi klasovi mali pojedoše onih sedam velikih i jedrih. U tom se probudi Faraon i vide da je san.

8 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslavši sazva sve gatare misirske i sve mudrace, i pripovedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znači.

9 Tada progovori starešina nad peharnicima Faraonu i reče: Danas se opomenuh greha svog.

10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovednika stražarskog mene i starešinu nad hlebarima,

11 Usnismo jednu noćja i on, svaki za sebe po značenju sna svog usnismo.

12 A onde beše s nama momče Jevrejče, sluga zapovednika stražarskog, i mi mu pripovedismo sne, a on nam kaza šta čiji san znači.

13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onog obesi.

14 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuče se, te izađe pred Faraona.

15 A Faraon reče Josifu: Usnih san, pa mi niko ne ume da kaže šta znači; a za tebe čujem da umeš kazivati sne.

16 A Josif odgovori Faraonu i reče: To nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu.

17 I reče Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj reke na obali.

18 I gle, iz reke izađe sedam krava debelih i lepih, te stadoše pasti po obali.

19 I gle, iza njih izađe sedam drugih krava rđavih, i vrlo ružnih i mršavih, kakvih nisam video u celoj zemlji misirskoj.

20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onih sedam debelih,

21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet behu onako ružne kao pre. U tom se probudih.

22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;

23 A iza njih isklija sedam malih, tankih i šturih.

24 I ovi tanki klasovi proždreše onih sedam lepih. I ovo pripovedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati šta znači.

25 A Josif reče Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.

26 Sedam lepih krava jesu Sedam godina, i Sedam lepih klasova jesu Sedam godina; oba su sna jednaka.

27 A sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i šturih biće sedam godina gladnih.

28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.

29 Evo doći će sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji misirskoj.

30 A iza njih nastaće sedam gladnih godina, gde će se zaboraviti sve obilje u zemlji misirskoj, jer će glad satrti zemlju,

31 Te se neće znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika.

32 A što je dva puta uzastopce Faraon snio, to je zato što je zacelo Bog tako naumio, i na skoro će to učiniti Bog.

33 Nego sada neka potraži Faraon čoveka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom misirskom.

34 I neka gleda Faraon da postavi starešine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji misirskoj za sedam rodnih godina;

35 Neka skupljaju od svakog žita za rodnih godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakog žita u sve gradove, i neka čuvaju,

36 Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.

37 I ovo se učini dobro Faraonu i svim slugama njegovim.

38 I reče Faraon slugama svojim: Možemo li naći čoveka kakav je ovaj, u kome bi duh bio Božji?

39 Pa reče Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti.

40 Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovim prestolom biti veći od tebe.

41 I još reče Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.

42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu,

43 I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.

44 I još reče Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neće niko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji misirskoj.

45 I dade Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kćerju Potifere sveštenika onskog. I pođe Josif po zemlji misirskoj.

46 A beše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obiđe svu zemlju misirsku.

47 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila.

48 I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega.

49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja.

50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kći Potifere sveštenika onskog.

51 I prvencu nadede Josif ime Manasija, govoreći: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog.

52 A drugom nadede ime Jefrem, govoreći: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.

53 Ali prođe sedam godina rodnih u zemlji misirskoj;

54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba.

55 Ali najposle nasta glad i po svoj zemlji misirskoj, i narod povika k Faraonu za hleb; a Faraon reče svima Misircima: Idite k Josifu, pa šta vam on kaže ono činite.

56 I kad glad beše po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji misirskoj.

57 I iz svih zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5297

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5297. 'Food in the cities' means such things present in the interior parts of the natural mind. This is clear from the meaning of 'food' as all things that have a useful purpose, dealt with just above in 5293; and from the meaning of 'cities' as the interior parts of the natural mind. In the universal sense 'cities' means matters of doctrine known to the Church, see 402, 2268, 2449, 2451, 2712, 2943, 3216, 4491, 4493, but in a particular sense it means the interior parts of a person where matters of doctrine exist, or rather where truths joined to good exist. For the forms of truth and good existing with a person form a city so to speak, see 3584, which is why a person who has the Church within him is called 'the city of God'. The meaning that 'a city' has is similar to the meaning that 'a house' has. In a universal sense 'a house' means good; in a particular sense however it means a person, 3128, and in a specific sense it means his mind so far as goodness and truth are joined together there, 3538, 4973, 5023. Also a house with its rooms, surrounding buildings, and courtyards is a city in miniature.

[2] The interior parts of the natural mind are meant by 'cities' in Isaiah,

On that day there will be five cities in the land of Egypt which speak in the lips of Canaan and swear to Jehovah Zebaoth. Isaiah 19:18.

Both forms of good and of truth present in the interior parts are meant by 'cities' in the Lord's parable in Luke,

He said to the one who used his mina to earn ten minas, Well done, good servant; because you have been faithful over a little, be over ten cities. And he said to the second who earned five minas, You also, be over five cities. Luke 19:11 and following verses.

The recommendation here therefore that they should store up food in cities and should guard it means that truths joined to good were to be stored away in the interior parts of the natural mind. When these truths and forms of good have been stored away there they are called remnants. These remnants are where a person's actual spiritual life resides, and they are what a person is nourished by spiritually whenever need and desire, that is, whenever spiritual famine, arises.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.