Bible

 

Postanak 41

Studie

   

1 A posle dve godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj reci.

2 I gle, iz reke izađe sedam krava lepih i debelih, i stadoše pasti po obali.

3 I gle, iza njih izađe iz reke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stadoše pored onih krava na obali.

4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onih sedam krava lepih i debelih. U tom se probudi Faraon.

5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;

6 A iza njih isklija sedam klasova malih i šturih;

7 Pa ovi klasovi mali pojedoše onih sedam velikih i jedrih. U tom se probudi Faraon i vide da je san.

8 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslavši sazva sve gatare misirske i sve mudrace, i pripovedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znači.

9 Tada progovori starešina nad peharnicima Faraonu i reče: Danas se opomenuh greha svog.

10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovednika stražarskog mene i starešinu nad hlebarima,

11 Usnismo jednu noćja i on, svaki za sebe po značenju sna svog usnismo.

12 A onde beše s nama momče Jevrejče, sluga zapovednika stražarskog, i mi mu pripovedismo sne, a on nam kaza šta čiji san znači.

13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onog obesi.

14 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuče se, te izađe pred Faraona.

15 A Faraon reče Josifu: Usnih san, pa mi niko ne ume da kaže šta znači; a za tebe čujem da umeš kazivati sne.

16 A Josif odgovori Faraonu i reče: To nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu.

17 I reče Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj reke na obali.

18 I gle, iz reke izađe sedam krava debelih i lepih, te stadoše pasti po obali.

19 I gle, iza njih izađe sedam drugih krava rđavih, i vrlo ružnih i mršavih, kakvih nisam video u celoj zemlji misirskoj.

20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onih sedam debelih,

21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet behu onako ružne kao pre. U tom se probudih.

22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;

23 A iza njih isklija sedam malih, tankih i šturih.

24 I ovi tanki klasovi proždreše onih sedam lepih. I ovo pripovedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati šta znači.

25 A Josif reče Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.

26 Sedam lepih krava jesu Sedam godina, i Sedam lepih klasova jesu Sedam godina; oba su sna jednaka.

27 A sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i šturih biće sedam godina gladnih.

28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.

29 Evo doći će sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji misirskoj.

30 A iza njih nastaće sedam gladnih godina, gde će se zaboraviti sve obilje u zemlji misirskoj, jer će glad satrti zemlju,

31 Te se neće znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika.

32 A što je dva puta uzastopce Faraon snio, to je zato što je zacelo Bog tako naumio, i na skoro će to učiniti Bog.

33 Nego sada neka potraži Faraon čoveka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom misirskom.

34 I neka gleda Faraon da postavi starešine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji misirskoj za sedam rodnih godina;

35 Neka skupljaju od svakog žita za rodnih godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakog žita u sve gradove, i neka čuvaju,

36 Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.

37 I ovo se učini dobro Faraonu i svim slugama njegovim.

38 I reče Faraon slugama svojim: Možemo li naći čoveka kakav je ovaj, u kome bi duh bio Božji?

39 Pa reče Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti.

40 Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovim prestolom biti veći od tebe.

41 I još reče Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.

42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu,

43 I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.

44 I još reče Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neće niko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji misirskoj.

45 I dade Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kćerju Potifere sveštenika onskog. I pođe Josif po zemlji misirskoj.

46 A beše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obiđe svu zemlju misirsku.

47 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila.

48 I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega.

49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja.

50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kći Potifere sveštenika onskog.

51 I prvencu nadede Josif ime Manasija, govoreći: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog.

52 A drugom nadede ime Jefrem, govoreći: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.

53 Ali prođe sedam godina rodnih u zemlji misirskoj;

54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba.

55 Ali najposle nasta glad i po svoj zemlji misirskoj, i narod povika k Faraonu za hleb; a Faraon reče svima Misircima: Idite k Josifu, pa šta vam on kaže ono činite.

56 I kad glad beše po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji misirskoj.

57 I iz svih zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5224

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5224. 'And Pharaoh told them the dream' means regarding things to come. This is clear from the meaning of 'the dream' as foresight, foretelling, and outcome, dealt with in 5091, 5092, 5104, and so things to come. What this implies in the internal sense is clear from the whole train of thought. The present verse deals with a new state in the natural when this dwells in obscurity because truths have been banished from it; at this particular point it deals with the turmoil involved in consulting factual knowledge regarding things to come. For when that kind of obscurity exists, thought about what the outcome is to be instantly arises. Because this is what generally happens in every state such as this when a person is being regenerated, that state is therefore described here in the internal sense.

[2] But such states are not known about at the present day, because for one thing few are being regenerated and because for another those who are being regenerated do not stop to reflect on these matters. No one is interested at the present day in what goes on in a person interiorly, because external interests have a complete hold; that is, when external interests are the ends in view in people's lives, internal interests are of no importance at all to them. Regarding the obscurity referred to here they would say, Of what concern is that to me when there is nothing to be gained from it, and no honour in knowing it? Why give any thought to the state of the soul or state of the internal man, and why ask whether this is in obscurity when truths are banished or in clearness when truths are restored there? What advantage is there in knowing this? I doubt whether any internal man exists or whether any state of the soul exists apart from that of the body. Indeed I even doubt the existence of a soul that lives after death. Has anyone ever returned from the dead to show us? These are the kind of things that the member of the Church says to himself at the present day and the kind of thoughts he has when he hears or reads anything about the state of the internal man. From this one may see how it comes about that the things which go on inside a person are in obscurity and wholly unknown about at the present day.

[3] Such obscurity of understanding never existed among the ancients. Their wisdom consisted in fostering more internal things and so in perfecting both powers of the mind, which are the understanding and the will, and so consisted, because they did this, in seeing to the needs of the soul. The fact that these were the kinds of things the ancients were concerned about is plain from their writings which are extant at the present day, and in addition to this from everyone's desire to hear Solomon,

Therefore they came from all peoples to hear the wisdom of Solomon, from all the kings of the earth who had heard about his wisdom. 1 Kings 4:34.

This was the reason why the queen of Sheba came to him; and because of the blessing she received from Solomon's wisdom she said,

Blessed are your men, blessed are these your servants, who stand continually before you and hear your wisdom 1 Kings 10:8.

Would anyone today say that he is blessed on that account?

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.