Bible

 

Postanak 39

Studie

   

1 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovednik stražarski, čovek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.

2 I Gospod beše s Josifom, te bi srećan, i živeše u kući gospodara svog Misirca.

3 I gospodar njegov vide da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj.

4 I Josif steče milost u njega, i dvoraše ga; a najposle postavi ga nad celim domom svojim, i šta god imaše njemu dade u ruke.

5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svim što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji beše na svemu što imaše u kući i u polju.

6 I ostavi u Josifovim rukama sve što imaše, i ne razbiraše nizašta osim jela koje jeđaše. A Josif beše lepog stasa i lepog lica.

7 I dogodi se posle, te se žena gospodara njegovog zagleda u Josifa, i reče: Lezi sa mnom.

8 A on ne hte, nego reče ženi gospodara svog: Eto gospodar moj ne razbira nizašta šta je u kući, nego šta god ima dade meni u ruke.

9 Ni sam nije veći od mene u ovoj kući, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgrešio?

10 I ona govoraše takve reči Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.

11 A jedan dan kad dođe Josif u kuću da radi svoj posao, a ne beše nikoga od domašnjih u kući,

12 Ona ga uhvati za haljinu govoreći: Lezi sa mnom. Ali on ostavivši joj u rukama haljinu svoju pobeže i otide.

13 A kad ona vide gde joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobeže,

14 Viknu čeljad svoju, i reče im govoreći: Gledajte, doveo nam je čoveka Jevrejina da nas sramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah glasno;

15 A on kad ču gde vičem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobeže i otide.

16 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar dođe kući.

17 A tada mu reče ovako govoreći: Sluga Jevrejin, koga si nam doveo, dođe k meni da me osramoti;

18 A ja povikah glasno, te on ostavi haljinu svoju kod mene i pobeže.

19 A kad gospodar njegov ču reči žene svoje gde mu reče: To mi je učinio sluga tvoj, razgnevi se vrlo.

20 I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gde ležahu sužnji carski: i bi onde u tamnici.

21 Ali Gospod beše s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omile tamničaru.

22 I poveri tamničar Josifu sve sužnje u tamnici, i šta je god trebalo onde činiti on uređivaše.

23 I tamničar ne nadgledaše ništa što beše u Josifovoj ruci, jer Gospod beše s njim; i šta god činjaše, Gospod vođaše u napredak.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4973

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4973. I življaše u kući gospodara svojega Egipćanina. Ovo označava da treba da se uvede u prirodno dobro, što se vidi iz značenja gospodara, naime, dobra o kojemu uskoro; i iz značenja Egipćanina, naime, spoljašnjeg znanja u opšte, a otuda i Prirodnog (br. 4967). Biti u kući, znači biti uveden (upućen), jer kuća je um u kojemu postoji dobro (br. 3538), ovde prirodni um; a osim toga, kućom se opisuje dobar um; prirodni um je u spoljašnjem čoveku, racionalni um je u unutarnjem čoveku. Spoljašnja znanja su istine u prirodnome umu, za koji se kaže da je njegova kuća, kad je povezan tamo sa dobrom; jer dobro i istina povezani, sačinjavaju jednu kuću, kao muž i žena. A ovde se govori o unutarnjim dobrima i istinama; jer to korespondira Nebeskom od Duhovnog od Racionalnog (koje pripada Racionalnom), koje je predstavljeno Josipom. Odgovarajuće unutarnje istine u prirodnom umu se primenjuju u službama, a unutarnja dobra su službe (koristi).

2. Ime Gospod se često pominje u Reči; onaj koji ne poznaje unutrašnji smisao, misli da ta reč ima samo svoje obično značenje, ali se Gospod kao reč nikada ne koristi u Reči osim onda kada se govori o dobru, a isto se odnosi i na Jehova; dok kada se govori o istini, tada se koristi reč Bog i Car. Iz toga razloga gospodar označava dobro, što se vidi iz sledećih odlomaka. Kao kod Mojsija: Jehova vaš Bog, je Bog nad bogovima, i Gospodar nad gospodarima (Zak. Ponovljeni 10:17).

Kod Davida: Slavite Boga nad bogovima, jer je do vijeka milost Njegova. Slavite Gospodara nad gospodarima, jer je do vijeka milost Njegova (Psalam 136:1 do 3).

Ovde se Jehova ili Gospod naziva Bog nad bogovima zbog Božanske istine koja proizlazi od Njega, a Gospodar nad gospodarima, zbog Božanskog dobra koje je u Njemu.

3. Tako u Otkrovenju: Jagnje će ih savladati; jer je On Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima Otkrivenju 17:14).

Opet: Ima na haljini i na stegnu svom me napisano: Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima Otkrivenju 19:16. ; Gospod se ovde naziva Carem nad carevima zbog Božanske istine, a Gospodarem nad gospodarima zbog Božanskog dobra, što je jasno iz konteksta; ime napisano je Njegov kvalitet (br. 144, 145, 1754, 1896, 2009, 2724, 3006). Haljina na kojoj je napisano je istina vere (br. 1073, 2576, 4545, 4763); a stegno (bedro) na kome je napisan kvalitet, je dobro ljubavi (br. 3021, 4277, 4280, 4575). Iz ovoga je jasno da se Gospod u pogledu Božanske istine naziva Carem nad carevima, a u pogledu Božanskog dobra, Gospodarom nad gospodarima. Da se Gospod naziva Carem zbog Božanske istine, može se videti gore, br. 15, 2069, 3009, 3670, 4581).

4. Iz ovoga se jasno vidi šta je označeno Gospodovim Hristom, kod Luke: I njemu bješe Sveti Duh kazao da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodovoga Luka 2:26. Hristos Gospodov je Božanska istina od Božanskog dobra; jer Hristos je isto što i Mesija, a Mesija je Pomazanik, ili Car (br. 3009, 3009). Gospod ovde je Jehova. U Reči Novoga Zaveta ime Jehova se nigde ne koristi; nego umesto toga koristi se Gospod i Bog (br. 2921); kao i kod Luke: Isus reče: kako kažete da je Hristos sin Davidov? kad sam David kaže u knjizi Psalama: Gospod reče Gospodu mojemu: Sjedi na moju desnu stranu Luka 20:41, 42). Tako isto isti odlomak kod Davida: Jehova reče Gospodu mojemu: sjedi ma Moju desnu ruku (Psalam 20:1). Jasno je da se Jehova kod Davida naziva Gospodom kod Jevanđelista. Ovde Gospod označava Božansko dobro od Božanskog Ljudskog; svemoć se označava sa sjedi na desnu ruku (br. 3387, 4592, 4933).

5. Kada je Gospod bio u svetu, On je bio Božanska istina; ali kada se proslavio, to jest, kada je učinio Svoje Ljudsko Božanskim, On je postao Božansko dobro, iz kojega posle proizlazi Božanska istina. Zboga toga Ga posle uskrsnuća Njegovi učenici nisu zvali Učitelju, kao pre, nego Gospode, kao što se vidi iz Jovana (21:7, 12, 15-17, 2o), a tako isto kod ostalih Jevanđelista. Božanska istina, koja je Gospod bio dok je bio u svetu, koja je posle proizlazila od Njega, to jest, od Božanskog dobra, nazivala se anđelom zaveta, kao kod Malahije: Sin časti oca, a sluga svoga gospodara; ako sam ja otac, gdje Mi je čast? i ako sam gospodar, gdje je strah od Mene? Malahija 1:6. A kod Davida: Josip bi prodat kao sluga. Ali Jehovi bješe na njegovoj strani; Car posla i oslobodi ga; onaj koji vlada narodima, otvori mu, on posla po njega gospodara kuće, postavi ga gospodarom nad svim imanjem njegovim (Psalam 105:17, 19 do 21); Josipom se ovde označava Gospod, što se vidi iz konteksta; gospodar je ovde Božansko dobro od Božanskog Ljudskog.

  
/ 10837