Bible

 

Postanak 38

Studie

   

1 A u to vreme dogodi se, te Juda otide od braće svoje i uvrati se kod nekog Odolamejca, kome ime beše Iras.

2 I onde vide Juda kćer nekog Hananejca, kome ime beše Sava, i uze je i leže s njom;

3 I ona zatrudne i rodi sina, kome nadede ime Ir.

4 I opet zatrudnevši rodi sina, kome nadede ime Avnan.

5 I opet rodi sina, i nadede mu ime Silom; a Juda beše u Hasvi kad ona toga rodi.

6 I Juda oženi prvenca svog Ira devojkom po imenu Tamara.

7 Ali Ir prvenac Judin beše nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod.

8 A Juda reče Avnanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš seme bratu svom.

9 A Avnan, znajući da neće biti njegov porod, kad leže sa ženom brata svog prosipaše na zemlju, da ne rodi dece bratu svom.

10 Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, te ubi i njega.

11 I Juda reče Tamari snasi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamara, i živeše u kući oca svog.

12 A kad prođe mnogo vremena, umre kći Savina, žena Judina. I kad se Juda uteši, pođe u Tamnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem.

13 I javiše Tamari govoreći: Eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje.

14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vide da je Silom odrastao, a nju još ne udaše za nj.

15 A Juda kada vide, pomisli da je kurva, jer beše pokrila lice svoje.

16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reče: Šta ćeš mi dati da legneš sa mnom?

17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: Ali da mi daš zalog dokle ga ne pošalješ.

18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudne od njega.

19 Posle ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho.

20 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne nađe.

21 Pa pitaše ljude po onom mestu gde je ona bila govoreći: Gde je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovde bilo kurve.

22 I vrati se k Judi i reče: Ne nađoh je, nego još rekoše meštani: Nije ovde bilo kurve.

23 A Juda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe.

24 A kad prođe do tri meseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudne od preljube. A Juda reče: Izvedite je da se spali.

25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovekom čije je ovo zatrudnela sam. I reče: Traži čiji je ovaj prsten i rubac i štap.

26 A Juda pozna i reče: Pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Silomu. I više ne leže s njom.

27 A kad dođe vreme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj.

28 I kad se porađaše, jedno dete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi.

29 Ali on uvuče ruku, i gle izađe brat njegov, a ona reče: Kako prodre? Prodiranje neka ti bude. I nadeše mu ime Fares.

30 A posle izađe brat mu, kome oko ruke beše crveni konac, i nadeše mu ime Zara.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4930

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4930. I on mu nadjede ime Zare. Da ovo ozačava kvalitet, vidi se iz nadjesti ime, što je kvalitet (br. 4927). Kvalitet je označen Zarom, a to je kvalitet onoga što je do sada bio predmet o kome se govorilo u unutrašnjem smislu, naime, da je u stvarnosti dobro prvorođeni, a da je istina to samo po izgledu. Sam kvalitet sadrži bezbroj stvari u sebi koje se ne mogu videti u svetlosti sveta, nego samo u svetlosti neba, a to znači pred anđelima. Kad bi čovek video samo jednu stvar kako se ona pokazuje anđelu, on bi bio zapanjen, pa bi priznao da tako nešto nikad ne bi mogao da poveruje, i da je to nešto što se ni sa čim ne može uporediti. Zara u izvornom jeziku označava ustajati (rasti), a time se opisuje sunce i prva pojava svetlosti. Tako je nazvan, jer je tako sličan dobru u čoveku koji se preporađa, kada po prvi put ustaje i pokazuje svetlo kojim se osvetljuju stvari u prirodnim čoveku, tako da se mogu dobro videti, priznati i na kraju verovati. Ka e bi bilo svetlosti od dobra u samom čoveku, on ne bi nikad mogao da sagleda istine tako da ih i priznaje i veruje, nego bi na njih gledao kao na stvari koje ljudi općenito smatraju istinitim, ili bi ih smatrao obnanama.

NASTAVAK O KORESPONDENCIJI SA VELIKIM ČOVEKOM

OVDE O KORESPONDENCIJI SA ŠAKAMA, RUKAMA, STOPALIMA, I SLABINAMA.

  
/ 10837