Bible

 

Postanak 37

Studie

   

1 A Jakov živeše u zemlji gde mu je otac bio došljak, u zemlji hananskoj.

2 Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad beše momak od sedamnaest godina, pasaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegovog; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svom.

3 A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu.

4 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrzeti na nj tako da mu ne mogahu lepu reč progovoriti.

5 Uz to usni Josif san i pripovedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.

6 Jer im reče: Da čujete san što sam snio:

7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mom.

8 Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovedati nam? Stoga još većma stadoše mrzeti na nj radi snova njegovih i radi reči njegovih.

9 Posle opet usni drugi san, i pripovedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mesec i jedanaest zvezda klanjahu meni.

10 A pripovedi i ocu svom i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?

11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove reči.

12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Sihema,

13 Reče Izrailj Josifu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošaljem k njima. A on reče: Evo me.

14 A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Sihema.

15 I čovek jedan nađe ga a on luta po polju; te ga zapita govoreći: Šta tražiš?

16 A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gde su sa stokom?

17 A čovek reče: Otišli su odavde, jer čuh gde rekoše: Hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu.

18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,

19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja.

20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova.

21 Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo.

22 I još im reče Ruvim: Nemojte krv prolivati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.

23 I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.

24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama beše prazna, ne beše vode u njoj.

25 Posle sedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavog korenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.

26 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu?

27 Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova.

28 Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.

29 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdre haljine svoje,

30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema deteta; a ja kuda ću?

31 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv,

32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije.

33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut.

34 I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.

35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tešeći ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.

36 A Madijani prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovom, zapovedniku stražarskom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4677

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4677. I načini mu šarenu haljinu. Da ovo označava izglede(privide) istine iz toga, po čemu se Duhovnio od Prirodnog poznaje i razlikuje, vidi se iz značenja haljine (tunic), što je istina Prirodnog, o kojoj kasnije; i iz značenja šarenu (raznih boja), što su izgledi (prividi) istine po čemu se Duhovno iz Prirodnog poznaje i razlikuje. Da su ove stvari (prividi istine) označene šarenim (raznim bojama), to može da zna samo neko ko zna da i u drugom životu postoje boje kao i u svetu, ali koje prevazilaze ove lepotomi raznovrsnošću, i koji zna šta je izvor ovih boja. Boje koje se vide u drugom životu potiču od preliva svetlosti, a one su, može se reći, modifikacije (prelivi) inteligencije i mudrosti; jer svetlost je tamo od Božanske istine koja je od Gospoda, ili Božansko Duhovno od Njega, ili što je isto, Božanska inteligencija i mudrost; ove se pokazuju kao svetlost pred očim anđela i duhova. Otuda se vidi šta je označeno bojama od te svetlosti, naime, od osećanja dobra i istine. (O bojama u drugom životu vidi br. 1942, 1043, 1053, 1624, 3993, 4530).

2. Da je haljina (tunika) istina Prirodnog, bilo je rečeno gore (br. 3301), ali nije bilo tamo i potvrđeno, pa ću stoga to potvrdili odlomcima u Reči. Pošto su carevi u Jevrejskoj Crkvi predstavljali Gospoda kao Božansko Duhovno, ili Božansku istinu (br. 2015, 2069, 3009, 3670), to su stoga njihove kćeri oblačile šarene haljine: jer su kćerima označena osećanja dobra i istine, pa stoga i crkve (vidi br. 2362, 3963); o kojim čitamo u drugoj knjizi Samuila: A ona imaše na sebi šarenu haljinu, jer takehaljine nošahu carske kćeri dok su djevojke. (2. Samuelova 13:18).

3. A pošto su prvosveštenici predstavljali Gospoda kao Božansko nebesko ili Božansko dobro, Aron je bio obučen u odeću koja je predstavljala Božansku istinu, koja je od Gospodovog Božanskog dobra; jer je Božnsko dobro u Gospodu, a Božanska istina proizilazi od Njega, i to je ono što je bilo predstavljeno ovim haljinama. Tako isto, kadase Gospod preobrazio predPetrom, Jakovom, i Jovnom, Božansko dobro s okazalo kao sunce, a Božanska istina se pokazala kao odeća koja je bila kao svetlost (Mateja 17:2).

4. Odeća u koju su bili obučeni Aron i njegovi sinovi ovako je opisana kod Mojsija: I načini košulju od finoga platna izmetanoga, i načini kapu od tankoga platna, i pojas načini vezen. A sinovima Aronovijem načini košulje, i načini im pojase, i kapice im načini za čast i diku. (Izlazak 28:39, 40). Svaka pojedinost ovde je označavala nešto što pripada Božanskoj istini od Gospodovog Božanskog dobra, gde košulje od finoga platna (lana) posebno označavaju Božansko Duhovno. A tako i na drugim mestima: I uzevči haljine, obuci Aronu košulju i plašt ispod oplaćka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka. I sinove njegove dovedi i obuci im košulje Izlazak 29:5, 6; 40:14). Šta ove pojedinosti označavaju, biće pokazano, po Gospodovoj Božasnkoj milosti, kadase bude o tome govorilo. (Da su haljine (odeća) u opšte istine, vidi br. 297, 1073, 2576, 4545) 5. I proroci su bili obučeni u košulje, ali od kose; zato što su proroci predstavljali Gospoda u pogledu istina doktrine, i zato što ove pripadaju prirodnom ili spoljašnjem čoveku, proroci su imali košulje od kose (kostrijeti), jer kosa (kostrijet) označava ono što je prirodno (br. 3301) 6. Da košulja označva Božansku istinu od Gospoda, još se bolje vidi iz odlomaka u Novom Zavetu u kojemu se košulja pominje kod Jovana: A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Onda rekoše među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti: da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine među sobom, a za dolamu moju naciše kocku. (Jovan 19:23, 24).

Onaj ko čita ove reči, pretpostavlja da je sva misterija u tome, da su haljine bile podeljene između vojnika, a da je kocka bačena za dolamu; međutim, svaka pojedinost je reprezentativna i označava nešto Božansko, naime, da su haljine bile podeljene na četiri dela, i da je dolama bila nedeljiva, pa su bacili kocku za nju, posebno, da je dolama bila bez šava i satkana od vrha do dna. Jer je dolamom bila oznčena Božanska istina koja, budući samo jedna, i od dobra, bila je predstavljena dolamom bez šavova i satkana od vrha do dna.

7. Isto je bilo predstavljeno Aronovom košuljom koja je bila izatkana, to jest, bila je delo tkača (tkalca), što se vidi kod Mojsija: I načiniše košulju od tankoga lana izmetanoga Aronu i sinovim jegovijem (Izlazak 39:27).

Da Gospod nije dopustio da se Božanska istine cepa na delove, kao što su uradili Jevreji s nižim istinama crkve, bilo je ovim predstavljeno.

8. Zato što je Božanska istina, koja je od Božanskog dobra, samo jedna, stoga je dvanaestorim učeninicima, kad su poslati da propovedaju dobru vest o carstvu, naloženo da ne nose dve košulje; kao kod Luke: I posla ih Isus da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike. I reče: ništ ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe, ni hljeba ni novaca, niti po dvje košulje da imate. (Luka 9:2, 3). A kod Marka: I pozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva po dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem. I zapovijedi im da ne uzimaju ništa na put osim jednoga štapa; ni torbe, ni hljeba, ni novaca u pojasu. (7, 8). i kod Mateje: Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasevima svojijem, ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga jela. (Mateju 10:9, 10).

9. Sve pojedinosti u ovim odlomcima predstavljaju nebeske i duhovne stvari Gospodovog carstva koje su učenici bili poslani da propovedaju, da nisu smeli da uzmu sa sobom zlata, srebra, ili mjedi, ni torbe, ni kruha, bilo je zbog toga što su ovim stvarima označena dobra i istine koje pripadaju samo Gospodu – zlato je označavalodobro (br. 113, 1551, 1552); srebro, istinu od dobra. (br. 1551, 2954); mjed prirodno dobro (br. 425, 1551); kruh, dobro ljubavi ili nebesko dobro (br. 276, 680, 2165, 2177, 3478, 3735, 4211, 4217). Ali košulja i obuća su označavali istine u koje su bili obučeni, dok je štap označavao moć istine od dobra, (Da je štapmoć, može se videti gore, br. 4013, 4015; da je obuća najniže prirodno, br. 1748, ovde prirodno u pogledu istine); a haljinaje unutarnja prirodna istina, i pošto ovestvari nisu smele da se udvostručavaju (dele), nego su trebale da budu jedno, to je bilo zabranjeno imati dva štapa, dva para obuće, ili dve košulje. Ove su tajne sadržane u Gospodovoj zapovesti, i one semogu razumeti samo kroz unutrašnji smisao.

10. Sve i svaka stvar koju je Gospod rekao predstavljalesu Božanske stvari, pa su stoga prilagođene shvatanjuljudi a u isto vreme mogli su ih razumeti duhovi i anđeli; stoga su one stvari, koje je Gospod rekao, ispnjavale i ispunjavaju celo nebo. Otuda je očito koliko je važno da se poznaje unutrašnji smisao Reči. Osim toga, bez poznavanje ovoga smisla, svako može da potvrdi iz Reči bilo koju dogmu koja mu se dopada; i pošto je izgled Reči takav onima koji su u zlu, oni Je ispejavaju, i mogu da poveruju sve, osim da je Ona Božanska.

  
/ 10837