Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9594

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9594. A šator ćeš načiniti. Da ovo označava srednje ili drugo nebo, vidi se iz značenja šatora, kad se govori o Božanskom, što je nebo, posebno srednje ili drugo nebo. Poznato je da postoje tri neba: najdublje, srednje, i poslednje; ili treće, drugo, i prvo. Sva su ova neba pretstavljena šatorom: kovčegom, u kome je svedočanstvo, najdublje ili treće nebo; staništem (šatorom), gde su bili sto za hlebove i svetnjak, srednje ili drugo nebo; a tremom (predvorjem), poslednje ili prvo nebo. Da postoje tri neba je stoga što postoje tri stepena života u čoveku, (jer čovek, koji postaje anđeo posle smrti, sačinjava nebo; i samo je ovo izvor anđela, i neba). Najdublji stepen čovekovog života je za najdublje nebo; srednji stepen njegovog života je za srednje nebo, a poslednji stepen je za poslednje nebo. Pošto je čovek takav, ili tako oblikovan, a nebo je [poreklom] od ljudske rase, stoga postoje tri neba.

[2] Ova se tri stepena života u čoveku otvaraju uzastopno; prvi se stepen otvara u skladu s onim što je pravo i pravedno; drugi stepen, s onim što je u skladu s istinama iz Reči, i sa njihovim dobrima ljubavi prema bližnjem; a treći stepen se otvara životom u skladu dobrom uzajamne ljubavi i dobra ljubavi ka Gospodu. Ovo su sredstva preko koji se postupno otvaraju ova tri steena života u čoveku, a tako i tri neba u njemu. Ali neka se zna da onoliko koliko se čovek udalji od dobra života, i priđe zlu života, toliko se ovi stepeni zatvaraju, to jest, neba se u njemu zatvaraju; jer baš kao što ih dobro života otvara, tako ih zlo života zatvara: Otuda to da su svi koji su u zlu, izvan neba, stoga u paklu. I jer se, kao što je rečeno, neba uzastopno otvaraju u čoveku u skladu s dobrom njegovog života, neka se zna da je iz ovoga razloga u nekima otvoreno prvo nebo, a ne i drugo; kod nekih drugo nebo, ali ne i treće; dok je treće nebo otvoreno samo u onima koji su u dobru života iz ljubavi prema Gospodu. (Da je čovek nebo u najmanjoj formi, i daje bio stvoren po slici i neba i sveta, može se videti iz navedenih odlomaka u br. 9279.

[3] Za to se govori o najdubljem nebu, koje je pretstavljeno kovčegomsvedočansta, u prethodnom poglavljju; o srednjem nebu, koje je pretstavljeno šatorom, govori se u ovome poglavlju, a o poslednjem nebu, koje je pretstavljeno tremom, govori se u sledećem poglavlju. Nebo se naziva staništem Božijim zbog toga što Božasnsko Gospodovo tamo nastava; jer Božanska istin oja proističe od Gospodovog Božanskog dobra, sačinjava nebo, jer ona daje život anđelima koji su tamo. I pošto Gospod nastavakod anđela u onome što je od njega (br. 9338kraj), stoga se nebo naziva staništem Božijim, dok se Božanske istine same od Božanskog dobra, čiji su prijemnici anđeli ili anđeoska društva, nazivaju stanovima (dvorovima), kao u sledećim odlomcima: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. Onda ću pristupiti k žrtveniku Božijem, k Bogu radosti i veselja svojega (Psalam, 43:3-4). Potoci vesele grad Božiji sveti stan višnjega (Psalam 46:4). Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskrvniše stan imena tvojega. (Psalam 74:7). Kako su mili stanovi tvoji, Gospode na silama! (Psalam 84:1).

[4] Da su Božanske stvari, koje proističu od Gospodovog Božanskig ljudskog, ono što se posebno naziva stanovima, i da se zbog ovoga nebo naziva njegovim staništem, vidi se kod Davida: Kako se kunjaše Jehovi, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: ne ću ući u šator doma svojega, niti leći na postelju odra svojega; ne ću dati sna očima svojim, ni vjeđama svojim drijema, dok ne nađem mjesta (staništa) Jehovi, stana Bogu Jakovljevu! Evo, čusmo da je u Efraimovoj zemlji (u Efrati), nađosmo ga u na poljima Kirijat-Jarimskim (Psalam 132:2, 4-7). Bogu Jakovljevu označava Gospoda kao Božansko ljudsko (br. 6425); Efraim, gde je nađen, označava Betlehem, gde je bio rođen (Postanje 35:19; 48:7; Miheja 5:2; Mateja 2:4-6); polja i šume (?) označavaju dobra crkve među neznabošcima (narodima).

[5] Kod Jezikilja: I sjedeće (nastavaće) u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe (nastavaše) oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih do vijeka, i David sluga moj biće im knez do vijeka. I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju u sred njih do vijeka. I šator će moj biti kod njih (Jezekilj 37:25-27).

David, koji je bio knez njima, označava Gospoda (br. 1888); svetinja označava Gospodovo Božansko ljudsko, jer je od njega sve što je sveto (br. 3210, 9229); stoga njegovo stanište označava nebo i crkvu gde je Gospod.

[6] Kod Jeremije: Ovako veli Jehova: evo, ja ću povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaću se na stanove njegove: i grad će se sazidati na mjestu svom (Jer. 30:18). Povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve označava obnoviti dobra i istine spoljašnje crkve koje su bile razorene; smilovati se na stanove (stanovnike) njegove označava obnoviti istine unutrašnje crkve; grad koji ć se sazidati na svome mestu (na svojojruševini) označava dotrinu istine (istinit oktrinu) (br. 2449, 2943, 3214, 4492, 4493).

[7] Na koji način Gospod stoluje u nebima može se videti iz onoga što je već pokazano o Gospodu; naime, da je Gospod, kao Božansko ljudsko, sunce od kojega je toplina i svetlost u nebima. Toplina od Gospoda kao sunca je ljubav, a svetlost je vera. Preko ovih Gospod stoluje kod onih koji od njega primaju dobro ljubavi i istinu vere, to jest, toplinu i svetlost života. Njegovo prisusutvo je u skladu sa stepenima primanja.

  
/ 10837