Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4594

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4594. Ovo je Betlehem. Da ovo označava, uskrsnuće jednog novog Duhovnog od Nebeskog, vidi se iz značenja Betlehema, što je Duhovno od Nebeskog u novom stanju; jer je Efrata Duhovno od Nebeskog u prethodnom stanju (br. 4585), a njenim pogrebom tamo označava se uskrsnuće jednog novog stanja (br. 4593). To što je Rahela rodila još jednog sina ili Benjamina u Betlehemu, i umrla dok s orađala, kao i to što je David bio rođen u Betlehemu i bio tamo pomazan za cara, i na kraju to što je Gospod bio tamo rođen, to je misterija koja do sada nije bila otkrivena, a ne može se ni otkriti nekome ko ne zna šta je označeno Efratom, i Betlehemom, i šta je predstaljeno Benjaminom, kao i Davidom, a posebno ako ne zna šta je Duhovno od Nebeskog; jer ovo je bilo označeno ovim mestima, i predstavljeno ovim osobama.

2. Razlog da je Gospod rođen tamo a ne negde drugo, je to što je On jedini bio rođen kao duhovno-nebeski čovek, a ne prirodni kao svi drugi ljudi, sa mogućnošću da postanu bilo nebeski ili duhovni preko preporoda od Gospoda. Razlog što se Gospod rodio kao duhovno-nebeski (čovek) bio je radi toga da bi učinio Svoje Ljudsko Božanskim, i to redom od najnižega stepena do najvišega, i da na taj način postavi u red svestvari u nebima i u paklovima. Jer Duhovno-nebesko je posrednik između prirodnog ili spoljašnjeg čoveka i racionalnog ili unutrašnjeg čoveka (vidi gore, br. 4585, 4592), tako je ispod bilo prirodno ili spoljašnje, a iznad je bilo racionalno ili unutrašnje.

3. Onaj ko ne shvata ove stvari, ne može da shvati ni kroz otkrovenje zašto je Goposd bio rođen u Betlehemu. Jer od pradrevnih vremena, Efrata je označavala Duhovno od Nebeskog, a stoga, posle, Betlehem je imao isto značenje. To je razlog zašto je kaže kod Davida: Opomeni se, Gospode, Davida, i njegove smjernosti, kako se kunijaše Jehovi, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: ne ću ući u šator doma svojega, niti ću leći u postelju odra svojega; ne ću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojim drijema, dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu. Evo, čusmo da je u Efremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. Uđosmo u stan njegov, i poklonismo se podnožju nogu njegovijeh. (Psalam XXXXII. 2-7). (prim. prev. David je želeo da sagradi Hram gdje će se čuvati Kovčeg zaveta, koji nije imao još tada svoje stalno mesto. Sagradio ga je tek Davidov sin, premudri Solomon.) Da se ovo kaže za Gospoda, očito je; čusmo za Njega, nađosmo Ga, izrazi su koji u izvornom jeziku na kraju reči imaju slovo h koje je uzeto iz imena Jehova. (prim. prev. Prema našem autoru, slovo i glas h, pošto je to guturalni glas, tj izgovara se u najdubljen delu ustiju, je zvuk koji odražava i sugeruše Svetost (najveću dubinu). Tako je Avram kasnije, posle izdržanog iskušenja, nazvan Abraham, gde je umetnuto jedno h). I kod Miheja: A ti, Betleme Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti gospodar u Izrailju, u kojemu su izlasci od početka, od vječnoga vremena. (Mihej 5:2; Mateja 1:6).

Iz ovih proroštava bilo je poznato Jevrejskom narodu da će se Mesija ili Hristos roditi u Betlehemu, kao što se vidi iz Mateje: I sabravši sve glavare svećeničke i književnike narodne, pitaše ih: gdje će se roditi Hristos? A oni mu rekoše: u Betlemu Judinu, jer je tako prorok napisao. (Mateju 2:4, 5).

Kod Jovana: Ne kaza li Pismo da će Hristos biti od sjemena Davidova, i iz sela Betlema odakle bješe David? (7:32). A da je i bio tamo rođen, vidi se kod Mateje 2:1; Luke 2:4-7. Iz ovoga razloga, i zato što je bio od Davida, Gospod je nazvan šibljika Jesejeva, i korjen Jesejev (Isaija 11:1, 10); Zato što je Davidov otac, Jesej, bio iz Betlehema; a David je rođen u Betlehemu i tamo je bio pomazan za cara(1 Samuilova 16:1-14; 17:12). Otuda se Betlehem naziva gradom Davidovim (Luka 2:4, 11; Jovan 7:42).

Davidom je naročito predstavljen Gospod u pogledu Njegovoga carevanja ili Božanske istine (br. 1888).

  
/ 10837