Bible

 

Postanak 31

Studie

   

1 A Jakov ču gde sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što beše našeg oca, i od onog što beše našeg oca steče sve ovo blago.

2 I vide Jakov gde lice Lavanovo nije prema njemu kao pre.

3 I Gospod reče Jakovu: Vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja ću biti s tobom.

4 I poslavši Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svom.

5 I reče im: Vidim gde lice oca vašeg nije prema meni kao pre; ali je Bog oca mog bio sa mnom.

6 I vi znate da sam služio ocu vašem kako sam god mogao;

7 A otac me je vaš varao i menjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;

8 Kad on reče: Šta bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reče: S belegom šta bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s belegom.

9 Tako Bog uze stoku ocu vašem i dade je meni;

10 Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i videh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze behu šareni, s belegama prutastim i kolastim.

11 A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me.

12 A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s belegama prutastim i kolastim; jer videh sve što ti čini Lavan.

13 Ja sam Bog od Vetilja, gde si prelio kamen i učinio mi zavet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.

14 Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: Eda li još imamo kakav deo i nasledstvo u domu oca svog?

15 Nije li nas držao kao tuđinke kad nas je prodao? Pa je još i naše novce jednako jeo.

16 Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našem, naše je i naše dece. Zato čini sve što ti je Gospod kazao.

17 I podiže se Jakov, i metnu decu svoju i žene svoje na kamile;

18 I odvede svu stoku svoju i sve blago što beše stekao, stoku koju beše stekao u Padan-Aramu, i pođe k Isaku ocu svom u zemlju hanansku.

19 A Lavan beše otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svom.

20 I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoće da ide.

21 I pobeže sa svim blagom svojim, i podiže se te pređe preko vode, i uputi se ka gori Galadu.

22 A treći dan javiše Lavanu da je pobegao Jakov.

23 I uze sa sobom braću svoju, i pođe za njim u poteru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu.

24 Ali Bog dođe Lavanu Sirinu noću u snu, i reče mu: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lepo ni ružno.

25 I stiže Lavan Jakova; a Jakov beše razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan takođe razape svoj s braćom svojom na gori Galadu.

26 I Lavan reče Jakovu: Šta učini te kradom pobeže od mene i odvede kćeri moje kao na mač otete?

27 Zašto tajno pobeže i kradom otide od mene? Niti mi reče da te ispratim s veseljem i s pesmama, s bubnjevima i guslama?

28 Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kćeri svoje? Ludo si radio.

29 Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašeg noćas mi reče govoreći: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lepo ni ružno.

30 Idi dakle kad si se tako uželeo kuće oca svog; ali zašto ukrade bogove moje?

31 A Jakov odgovori i reče: Bojah se i mišljah hoćeš silom oteti kćeri svoje od mene.

32 A bogove svoje u koga nađeš, onaj neka ne živi više; pred našom braćom traži šta je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja.

33 I uđe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dveju robinja, i ne nađe ih; i izašav iz šatora Lijina uđe u šator Rahiljin.

34 A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sede ozgo; i Lavan pipaše po celom šatoru, i ne nađe.

35 A ona reče ocu svom: Nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je šta u žena biva. Traživši dakle ne nađe idole svoje.

36 I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreći reče mu: Šta sam učinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko terao?

37 Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuće? Daj ovamo pred moju i svoju braću, neka rasude između nas dvojice.

38 Evo dvadeset godina bih kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvog ne jedoh.

39 Šta bi zverje zaklalo nisam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.

40 Danju me ubijaše vrućina a noću mraz; i san mi ne padaše na oči.

41 Tako mi je bio dvadeset godina u tvojoj kući; služio sam ti četrnaest godina za dve kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi menjao deset puta.

42 Da nije Bog oca mog, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacelo otpustio prazna. Ali je Bog video nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noćas.

43 A Lavan odgovori Jakovu i reče: Ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i šta god vidiš sve je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovim koje rodiše?

44 Nego hajde da uhvatimo veru, ja i ti, da bude svedočanstvo između mene i tebe.

45 I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen.

46 I reče Jakov braći svojoj; nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili.

47 I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed.

48 I reče Lavan: Ova gomila neka bude svedok između mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.

49 A prozva se i Mispa, jer reče Lavan: Neka Gospod gleda između mene i tebe, kad ne uzmožemo videti jedan drugog.

50 Ako ucveliš kćeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kćeri, neće čovek biti između nas nego gle Bog svedok između mene i tebe.

51 I još reče Lavan Jakovu: Gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh između sebe i tebe.

52 Svedok je ova gomila i svedok je ovaj spomenik, da ni ja neću preći preko ove gomile k tebi ni ti k meni da nećeš preći preko ove gomile i spomenika ovog na zlo.

53 Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihovog, neka sude među nama. A Jakov se zakle strahom oca svog Isaka.

54 I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braću svoju na večeru; i jedoše pa noćiše na gori.

55 A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unučad i kćeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide, i vrati se u svoje mesto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4186

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4186. 'And all that you see is mine' means all ability to perceive and to understand. This is clear from the meaning of 'seeing' as perceiving and understanding, dealt with in 2150, 3863, and so as all its ability to perceive and understand truth and good. The implications of all this have been discussed already and have been illustrated by the things that happen in the next life - in the description of what happens when spirits of the intermediate kind in particular are in some angelic community. At such times those spirits are not aware that the affections for good and truth flowing in from that community are anything other than their own. For that is what the communication of affections and thoughts is like in the next life; and in the measure that the spirits have become linked to that community they imagine those affections to be their own. When those same spirits are separated from that community they are extremely annoyed, and as they enter a state of annoyance they also enter the obscure state referred to above in 4184. Having no interior perception in that state they claim as their own the goods and truths which belong to that angelic community and which they too have possessed through the communication described above. It is this state that is described in the present verse.

[2] Furthermore, I have been given to know through much experience about the way in which affections for good and truth are communicated to others. Spirits of that kind have sometimes been with me, and when they have become linked to me through any degree of affection they have not been aware of the things that were mine as being anything other than their own. And I have been told that the same happens to all people, for everyone has spirits with him, who, the moment they come to him and enter his affection, are not conscious of anything at all which that person possesses - that is to say, any facet of his affection or thought - as being anything other than their own. This is the way in which spirits are linked to man, and through them the Lord governs him, 2488. A discussion of these matters from actual experience will appear below at the ends of chapters.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.