Bible

 

Postanak 30

Studie

   

1 A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: Daj mi dece, ili ću umreti.

2 A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reče: Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda?

3 A ona reče: Eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim kolenima, pa ću i ja imati dece od nje.

4 I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom.

5 I zatrudne Vala, i rodi Jakovu sina.

6 A Rahilja reče: Gospod mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadede ime Dan.

7 I Vala robinja Rahiljina zatrudne opet, i rodi drugog sina Jakovu;

8 A Rahilja reče: Borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoleh. I nadede mu ime Neftalim.

9 A Lija videvši gde presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.

10 I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;

11 I Lija reče: Dođe četa. I nadede mu ime Gad.

12 Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugog sina Jakovu;

13 I reče Lija: Blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadede ime Asir.

14 A Ruvim iziđe u vreme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: Daj mi mandragoru sina svog.

15 A ona joj reče: Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mog? A Rahilja joj reče: Neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvog.

16 I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, iziđe mu Lija na susret i reče: Spavaćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svog. I spava kod nje onu noć.

17 A Bog usliši Liju, te ona zatrudne, i rodi Jakovu petog sina.

18 I reče Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svom. I nadede mu ime Isahar.

19 I zatrudne Lija opet, i rodi Jakovu šestog sina;

20 I reče Lija: Dariva me Gospod darom dobrim; da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadede ime Zavulon.

21 Najposle rodi kćer, i nadede joj ima Dina.

22 Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišivši je otvori joj matericu.

23 I zatrudne, i rodi sina, i reče: Uze Bog sramotu moju.

24 I nadede mu ime Josif, govoreći: Neka mi doda Gospod još jednog sina.

25 A kad Rahilja rodi Josifa, reče Jakov Lavanu: Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju.

26 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i decu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio.

27 A Lavan mu reče: Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi.

28 I još reče: Išti koliko hoćeš plate, i ja ću ti dati.

29 A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene.

30 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti?

31 I reče mu Lavan: Šta hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi daš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo:

32 Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i odlučim sve što je šareno i s belegom, i sve što je crno između ovaca, i šta je s belegom i šareno između koza, pa šta posle bude tako, ono da mi je plata.

33 Tako će mi se posle posvedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: Šta god ne bude šareno ni s belegom ni crno između ovaca i koza u mene, biće kradeno.

34 A Lavan reče: Eto, neka bude kako si kazao.

35 I odluči Lavan isti dan jarce s belegom i šarene i sve koze s belegom i šarene, i sve na čem beše šta belo, i sve crno između ovaca, i predade sinovima svojim.

36 I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasaše ostalu stoku Lavanovu.

37 I uze Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i naguli ih do beline koja beše na prutovima.

38 I metaše naguljene prutove pred stoku u žlebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe da pije.

39 I upaljivaše se stoka gledajući u prutove, i šta se mlađaše beše s belegom, prutasto i šareno.

40 I Jakov odlučivaše mlad, i obraćaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraćaše ga prema stadu Lavanovom.

41 I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove;

42 A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve.

43 I tako se taj čovek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3982

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3982. Stih 28. I još reče: išti koliko hoćeš, i ja ću ti dati. Da ovo označava da bi on od sebe (dobrovoljno) dao što se želelo, vidi se i bez objašnjavanja. Ovo što je do sada rečeno takve je prirode, da se ne može pokazati razumu na jasan način, ne samo stoga što se um ne može u trenutku odvratiti od istorijskih izjava o Labanu i Jakovu i okrenuti prema duhovnim stvarima o kojima se govori u unutrašnjem smislu (jer istorijsko značenje uvek ispunjava ideju, a mora da nestane kako da bi se ono što nije istorijko shvatilo u nizu i u povezanosti), nego i stoga što je nužno da se ima jasan pojam o dobrima koja su predstavljena kako Labanom tako i Jakovom; a treda se setiti da je dobro predstavljeno Labanom takve prirode da je ono korisno samo da pomogne uvođenju pravih dobara i istina; a kada obavi ovu korisnu uslugu, ono se napušta. Kakvo je ovo dobro, bilo je već opisano. To je slično onome što je nezrelo u plodovima, pomoću čega se uvodi sok; a kada ovome posluži, onda sesok upija, i plod zri SEKCIJA 2 pomoću tkiva, a posle i pomoću pravog soka. Poznato je da čovek uči mnoge stvari u detinjstvu i mladosti radi onoga što će pomoću ovih znanja naučiti stvari koje su korisnije; a postupno, preko ovih, na nauči ono što je još korisnije, da bi na kraju naučio stvari o večnom životu; a kada ove nauči, one prethodne kao da se brišu. Slično ovome, kad se čovek rodi nanovo od Gospoda, njega vode razna osećanja dobra i istine koja nisu osećanja za pravo dobro i istinu, ali su korisna samo da bi shvatio ona prava, i da na kraju bude prožet njima; a kada dođe do ovoga, prethodna osećanja se zaboravljaju i napuštaju, jer su služuila samo kao sredstva. Slučaj je takav sa sporednim dobrom označenim Labanom, u odnosu na dobro istine označeno Jakovom, kao i stadom svakoga od njih (o čemu kasnije). Ovo su SEKCIJA 3 tajne sadržane u ovim rečima i u onim koje slede; ali se one (tajne) prikazuju u obliku istorije kako bi se Reč čitala s uživanjem, čak i kada je deca čitaju kao i prostodušne osobe, tako da kada su u svetom uživanju koje dolazi o istorijskog smisla, i anđeli koji su kod njih mogu biti u svetosti unutrašnjeg smisla; jer se ovaj smisao prilagođava inteligenciji anđela, dok se spoljašnji smisao prilagođav nteligenciji ljudi. Preko ovoga su anđeli združeni sa čovekom, o čemu čovek ništa ne zna, ali opaža neku prijatnost koja je popraćena svetim osećanjem.

  
/ 10837