Bible

 

Postanak 30

Studie

   

1 A Rahilja videvši gde ne rađa dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reče Jakovu: Daj mi dece, ili ću umreti.

2 A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reče: Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda?

3 A ona reče: Eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim kolenima, pa ću i ja imati dece od nje.

4 I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom.

5 I zatrudne Vala, i rodi Jakovu sina.

6 A Rahilja reče: Gospod mi je sudio i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadede ime Dan.

7 I Vala robinja Rahiljina zatrudne opet, i rodi drugog sina Jakovu;

8 A Rahilja reče: Borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoleh. I nadede mu ime Neftalim.

9 A Lija videvši gde presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.

10 I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;

11 I Lija reče: Dođe četa. I nadede mu ime Gad.

12 Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugog sina Jakovu;

13 I reče Lija: Blago meni, jer će me blaženom zvati žene. Zato mu nadede ime Asir.

14 A Ruvim iziđe u vreme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: Daj mi mandragoru sina svog.

15 A ona joj reče: Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mog? A Rahilja joj reče: Neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvog.

16 I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, iziđe mu Lija na susret i reče: Spavaćeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svog. I spava kod nje onu noć.

17 A Bog usliši Liju, te ona zatrudne, i rodi Jakovu petog sina.

18 I reče Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svom. I nadede mu ime Isahar.

19 I zatrudne Lija opet, i rodi Jakovu šestog sina;

20 I reče Lija: Dariva me Gospod darom dobrim; da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadede ime Zavulon.

21 Najposle rodi kćer, i nadede joj ima Dina.

22 Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišivši je otvori joj matericu.

23 I zatrudne, i rodi sina, i reče: Uze Bog sramotu moju.

24 I nadede mu ime Josif, govoreći: Neka mi doda Gospod još jednog sina.

25 A kad Rahilja rodi Josifa, reče Jakov Lavanu: Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju.

26 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i decu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio.

27 A Lavan mu reče: Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi.

28 I još reče: Išti koliko hoćeš plate, i ja ću ti dati.

29 A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene.

30 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dođoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dođoh. Pa kad ću i ja tako sebi kuću kućiti?

31 I reče mu Lavan: Šta hoćeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi daš; nego ću ti opet pasti stoku i čuvati, ako ćeš mi učiti ovo:

32 Da zađem danas po svoj stoci tvojoj, i odlučim sve što je šareno i s belegom, i sve što je crno između ovaca, i šta je s belegom i šareno između koza, pa šta posle bude tako, ono da mi je plata.

33 Tako će mi se posle posvedočiti pravda moja pred tobom kad dođeš da vidiš zaslugu moju: Šta god ne bude šareno ni s belegom ni crno između ovaca i koza u mene, biće kradeno.

34 A Lavan reče: Eto, neka bude kako si kazao.

35 I odluči Lavan isti dan jarce s belegom i šarene i sve koze s belegom i šarene, i sve na čem beše šta belo, i sve crno između ovaca, i predade sinovima svojim.

36 I ostavi daljine tri dana hoda između sebe i Jakova. I Jakov pasaše ostalu stoku Lavanovu.

37 I uze Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i naguli ih do beline koja beše na prutovima.

38 I metaše naguljene prutove pred stoku u žlebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dođe da pije.

39 I upaljivaše se stoka gledajući u prutove, i šta se mlađaše beše s belegom, prutasto i šareno.

40 I Jakov odlučivaše mlad, i obraćaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraćaše ga prema stadu Lavanovom.

41 I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oči stoci da bi se upaljivala gledajući u prutove;

42 A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve.

43 I tako se taj čovek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3246

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3246. A sinovima inoča svojih, Avram dadedarove, označavaduhovno koje je usvojeno od Gospodovog Božanskog Ljudskog, tako da i oni imaju mesta u Gospodovom duhovnom carstvu. Ovo je jasno iz značenja sinova od inoča, koji označavaju duhovno, a o kojima će biti reče niže; iz reprezentacije Avrama, koji je Gospodovo Božansko Ljudsko: tako se rečima, sinovima inoča, označava, da su oni, to jest, duhovni usvojeni od Gospodovog Božanskog Ljudskog; i iz značenja darova koje im je Avram dao, što označava mesta u Gospodvom duhovnom carstvu; i iz onoga što je u raznim prilikama bilo pokazano pre (kao u br. 3235 i na drugim mestima), o onima koji sačinjavaju duhovno carstvo, i koji se nazivaju duhovnima, može se videti da oni nisu sinovi rođeni iz braka dobra i istine, nego iz nekog ugovora (saveza) noji nije bračni. Oni su, doduše, od istoga oca, ali ne i od iste majke, to jest, oni su od samog Božanskog Dobra, ali ne od iste Božanske Istine; jer nebeski, jer su rođeni iz samog braka dobra i istine, poseduju dobro i istinu (iz toga braka), pa stoga oni ne ispituju šta je istinito, nego to opažaju pomoću dobra: niti, kada se razgovara o istini, oni kažu nešto više nego što je u skladu s onim što Gospod naučava kod Mateje: Neka vaš govor bude, D, da; Ne, ne: a što je više, od zla je Mateju 5:37. Dok duhovni, jer su rođeni iz saveza (ugovora) koji nije bračni, ne znaju iz opažanja šta je istina, nego nazivaju istinitim ono što su i ekli roditelji i učitelji, pa stoga u njima nema braka dobra i istine. Pa ipak, Gospod usvaja istinu u koju oni veruju kao da je istina, kad su oni u dobru života (vidi br. 1832). Otuda se ovde duhovni nazivaju sinovima inoča, a tu spadaju svi snovi Ceturini koji su do sada pomenuti, kao i sinovi Agarini, o kojima se govori nešto niže (stihovi 12 do 18). Da bi i nebeski i duhovni mogli biti predstavljeni brakovim u staro vreme, bilo je dozvoljeno da se pored žene drži i inoča; ovu bi inoču žena dala mužu, pa se onda ona nazivala njegovom ženom, ili bi se reklo da mu ju je dala žena, kao što je bio slučaj Agare Egipćanke koju je Sara dala Avramu (Postanje 16:3); i Bile inoče, koju je Rahela dala Jakovu (Postanje 30:4); i inoče Zilfe koju je Jakovu dala Lija (Postanje 30:9); gde se one nazivaju ženama, a na drugim mestima inočama, kao Agara Egipćanka u ovome stihu; kao i Bila (Postanje 35:22); i Cetura sama (1 Dnevnika 1:32). Razlog da su ovi drevni (judi) imali inoče pored žene, kao što je bio slučaj ne samo s Avramom i Jakovom, nego i s njihovim potomstvo, kao na primer, sGideonom (Sudije 8:1); sa Saulom (3:7), s Davidom (2 Sam. (5:13; pogl. (15:16); i sa Salamonom (1o Carevima 11:3), bilo jepo dopuštenju, radi reprezentacije, naime, nebeske Crkve ženom, a duhovne Crkve inočom. Razlog za dopuštenje je bio, da su oni bile takvi da nisu imali bračnu ljubav, pa stoga njima brak nije bio brak, nego samo telesno sparivanje (kopulacija) radi rađanja dece, a dopušenje im se moglo dati a da se ne povredi bračna ljkubav i bračni savez, ali se nije moglo dati onima koji su u dobru i u istini, i koji su unutrašnji ljudi ili su sposobni da to postanu; jer čim je čovek u dobru i istini, i u unutrašnjim stvarima, to dopuštenje prestaje. Stoga Hrišćanima nije dopušteno kao što je bilo dopušeno Jevejima, da uzimaju inoču pored žene, jer je ovo preljuba. Da je Gospodovo Božasko Ljudsko usvojilo duhovne, može da se vidi iz onoga što je rečeno i pokazamo o ovome predmetu gore (br. 2661, 2716, 2833, 2834).

  
/ 10837