Bible

 

Postanak 3

Studie

   

1 Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?

2 A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;

3 Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.

4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;

5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.

6 I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.

7 Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.

8 I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.

9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?

10 A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.

11 A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?

12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.

13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.

14 Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.

15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.

16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.

17 Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;

18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;

19 Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.

20 I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.

21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.

22 I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.

23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;

24 I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4577

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4577. I nakon tebe sjemenu tvojemu daću ovu zemlju. Da ovo označava Božansku istinu usvojenu, vidi se iz značenja sjemena, što je istina vere (vidi br. 1025, 1447, 1610, 1940), i, u najvišem smislu, Božanska istina (br. 3038); i iz značenja dati zemlju, što je prisvojiti (usvojiti) dobro (o čemu upravo gore, br. 4576); tako se sa dati zemlju sjemenu tvojemu označava, u najvišem smislu, pripojiti (usvojiti) Božansko dobro Božanskoj istini. Ali da je Božanska istina koja se usvaja, to je zato što pre nego li je Gospod bio proslavljen, On je bio, u pogledu Njegovog Ljudskog, Božanska istina, a otuda Gospod kaže za Sebe da je On Istina. (Jovan 14:6), i otuda se On naziva sjeme ženino (Postanje 3:15). Ali kada je Gospod bio proslavljen u pogledu Svog Ljudskog, On je postao Božansko dobro; i tada je od Njega kao Božanskog dobra proisticala i proističe Božanska istina, koja je Duh istine koju je Gospod trebao da pošalje, kako se kaže kod Jovana 14:16, 17; 15:2627; 16:13-15 (vidi br. 3704). Otuda je očito da se rečima tvome sjemenu poslije tebe označava, u najvišem smislu, Božanska istina koju je On usvojio; i da Božanska istina proističe iz Božanskog dobra, koje je On, i da je usvajaju oni koji su u dobru a otuda i u istini.

  
/ 10837