Bible

 

Postanak 29

Studie

   

1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.

2 I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen beše studencu na vratima.

3 Onde se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i posle opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mesto.

4 I Jakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo.

5 A on im reče: Poznajete li Lavana sina Nahorovog? Oni rekoše: Poznajemo.

6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom.

7 I on reče: Eto još je rano, niti je vreme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8 A oni rekoše: Ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svog, jer ona pasaše ovce.

10 A kad Jakov vide Rahilju kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog.

11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.

12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njenom i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svom.

13 A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovedi Lavanu sve ovo.

14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i telo moje. I osta kod njega ceo mesec dana.

15 Tada reče Lavan Jakovu: Zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?

16 A Lavan imaše dve kćeri: starijoj beše ime Lija, a mlađoj Rahilja.

17 I u Lije behu kvarne oči, a Rahilja beše lepog stasa i lepog lica.

18 I Jakovu omile Rahilja, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.

19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20 I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

21 I reče Jakov Lavanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vreme, da legnem s njom.

22 I sazva Lavan sve ljude iz onog mesta i učini gozbu.

23 A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.

24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.

25 A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija; te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?

26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije.

27 Navrši nedelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.

28 Jakov učini tako, i navrši s njom nedelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.

29 I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.

31 A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

32 I Lija zatrudne, i rodi sina, i nadede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.

33 I opet zatrudne, i rodi sina i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I nadede mu ime Simeun.

34 I opet zatrudne, i rodi sina, i reče: Da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadeše ime Levije.

35 I zatrudne opet, i rodi sina, i reče: Sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadede ime Juda; i presta rađati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3834

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3834. Uze Liju kćer svoju, i uvde je k njemu, i on leže s njom. Da ovo označava da je do sada postojalo samo povezivanje s osećanjem za spoljašnju istinu, jasno je iz reprezentacije Lije, koja je spoljašnja istina (vidi br. 3793, 3819).

Da uvesti je k njemu označava povezivanje takvo kakvo je kod bračnog (odnosa), to je vrlo jasno.

Slučaj je ovakav: Čovek koji je u osećanju za unutrašnju istinu (koji voli unutrašnju istinu), to jest, koji želi da zna unutrašnje tajne Gospodovog carstva, on ove tajne još uvek ne usvaja, iako ih poznaje, a ponekad i priznaje i veruje, jer još uvek voli svetske i telesne stvari, koji mu dopuštaju da ih prima i kao da veruje ove tajne; ali sve dok postoje ova osećanja (za svetske i telesne stvari), čovek se ne može povezati s unutrašnjim istinanama. Do ovog povezivanja može doći samo ako čovek voli istinu od dobra (jer je dobar), i ako voli dobro; onoliko koliko je čovek u ovim osećanjima, toliko se unutrašnje istine povezuju s njim, jer su istine posude (prijemnici) koji primaju dobro. Gospod proviđa da se nebeske i duhovne istine povezuju samo s pravim osećanjima. Zbog ovoga opšte osećanje za istinu od dobra prethodi, pa su i istine koje se tu usađuju samo opšte istine. Stanja istine su sasvim onakva kakva su i stanja dobra (istina je onakva kakvo je i dobro s kojim se povezuju), to jest, stanja vere sa stanjima ljubavi ka bližnjemu. Na primer: Moguće je da rđav čovek zna da Gospod vlada sveukupnim nebom, i da je nebo uzajamna ljubav i ljubav ka Gospodu; tako isto da da su oni koji su tamo povezani s Gospoddom kroz ljubav, i da imaju mudrost, i sreću; mogu da budu i ubeđeni da je tako; ali se i pored toga istina vere ne može s njima povezati. Samo se po životu (od života) može znati da li su se ove (istine) povezale, baš kao što se drvo poznaje po svome plodu. Slučaj je kao sa grožđem u kome nema semena, koje, kad se zakopa u zemlju kako ma kako da je plodna, grožđe raspada se u blatu; ili kao što je slučaj s lažnom vatrom (ignis fatuum) noću , koja nestaje čim sunce izađe.

  
/ 10837