Bible

 

Postanak 29

Studie

   

1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.

2 I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen beše studencu na vratima.

3 Onde se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i posle opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mesto.

4 I Jakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo.

5 A on im reče: Poznajete li Lavana sina Nahorovog? Oni rekoše: Poznajemo.

6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom.

7 I on reče: Eto još je rano, niti je vreme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8 A oni rekoše: Ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svog, jer ona pasaše ovce.

10 A kad Jakov vide Rahilju kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog.

11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.

12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njenom i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svom.

13 A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovedi Lavanu sve ovo.

14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i telo moje. I osta kod njega ceo mesec dana.

15 Tada reče Lavan Jakovu: Zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?

16 A Lavan imaše dve kćeri: starijoj beše ime Lija, a mlađoj Rahilja.

17 I u Lije behu kvarne oči, a Rahilja beše lepog stasa i lepog lica.

18 I Jakovu omile Rahilja, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.

19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20 I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

21 I reče Jakov Lavanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vreme, da legnem s njom.

22 I sazva Lavan sve ljude iz onog mesta i učini gozbu.

23 A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.

24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.

25 A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija; te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?

26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije.

27 Navrši nedelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.

28 Jakov učini tako, i navrši s njom nedelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.

29 I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.

31 A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

32 I Lija zatrudne, i rodi sina, i nadede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.

33 I opet zatrudne, i rodi sina i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I nadede mu ime Simeun.

34 I opet zatrudne, i rodi sina, i reče: Da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadeše ime Levije.

35 I zatrudne opet, i rodi sina, i reče: Sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadede ime Juda; i presta rađati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3762

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3762. I otide u zemlju istočnu ( u zemlju sinova istoka). Da ovo označava (da je otišao) ka istinama od ljubavi (to jest, uzdizanje iz toga), vidi se iz značenja zemlje sinova istoka. Da se Aram, ili Sirija, nazivala zemljom sinova istoka, jasno je, jer je je Jakov otuda krenuo (vidi br. 3249).

Da se Sirijom u opštem i u posebnom označava poznavanja dobra, bilo je pokazano gore (br. 1232, 1234); ali posebno, Aram – naharim (to jest, Sirija od reka) označava poznavanja istine (br. 3051, 3664). U ovome slučaju, međutim, ne kaže se da je otišao u Aram ili u Siriju, nego u zemlju sinova istoka, kako bi se označilo ono o čemu se govori u celom poglavlju, naime, o uzdizanju ka istinama od ljubavi, koje se istine na drugome mestu nazivaju nebeske istine, jer su one saznanja koja se odnose na ljubav prem ližnjemu i na ljubav prema Gospodu; u najvišem smislu, u kojem se govori o Gospodu, one su istine od Božanske ljubavi. Ove se istine, koje se odnose na ljubav ka bližnjem i ljubav ka Gospodu, moraju naučiti pre nego se čovek može nanovo roditi; a mora da budu i priznate i voljene; te onoliko koliko su priznate, voljene, i upisane u život, toliko je čovek nanovo rođen, i toliko se one u istoj meri usađuju u čovekovo Prirodno, u kojemu su one kao na svojoj zemlji. One se prvo usađuju poukom roditelja i učitelja, zatim iz Gospodove Reči; a kasnije samim čovekovim razmišljanjem, ali još nisu priznate, niti se veruju, niti su upisane, osim ako se život slaže s tim istinama; jer u ovom slučaju čovek stiče osećanje, i kako stiče osećanje od života, tako se ove istine usađuju u njegovo Prirodno kao u svoju zemlju. Istine koje se ne usađuju na ovaj način, jesu kod čoveka, ali su samo u njegovoj memoriji kao stvar znanja ili istorije, koje znanje služi samo tome da se o tome razgovara i da se preko toga stekne ugled koji služi tome da se obogati i da dođe do počasti. . Ali u ovom slučaju, istine se ne usađuju. Da se zemljom sinova istoka označavaju istine od ljubavi, to jest, poznavanja istine koja teži ka dobru, može se videti iz značenja sinova, koji označavaju istine (vidi br. 489, 491, 533, 1147, 2623); i iz značenja istoka, što je ljubav (br. 101, 1250, 3249). Njihova zemlja je tlo na kome su oni. Da su sinovi istoka oni koji su u poznavanjima istine i dobra, pa stoga i u istina od ljubavi, može se videti iz odeljaka u Reči. Kao u prvoj knjizi o Carevima: Jer mudrost Solomonova bješe veća od mudrosti svijeh sinova istoka i od sve mudrosti Egipatske 1. Kraljevima 4:30. Ovde se mudrošću sinova istoka označavaju unutrašnje spoznaje istine i dobra, to jest oni koji su u njima; a mudrošću Egipatskom se označava znanje (scientia) istoga, koje je u nižem stepenu. (Da se Egipćanima označavaju znanja-reči u opštem, može se videti br. 1164, 1165, 1462).

Kod Jeremije: Ovako kaže Jehova, ustani, i idi na Kedar i opustoši sinove istoka. Uzeće im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove, i kamile njihove oteće Jeremija 49:28, 29).

Da se sinovima istoka označavaju oni koji su u spoznajama dobra i istine, jasno je iz toga što je trebalo da im se otmu šatori i stada, a i njihove zavese i sudovi, kao i kamile; jer se šatorima označavaju svete stvari dobra (br. 414, 1102, 2145, 2152, 3312); stadima, dobra ljubavi ka bližnjemu (br. 343, 2566), zavesima, svete istine (br. 2576, 3478), sudovima, istine vere i reči-znanja (br. 3968, 3479), kamilama, reči-znanja u opštem (br. 3048, 3071, 3143, 3079).

Da se sinovima istoka označavaju oni koji su u tim stvarima, to jest, oni koji su u pozavanjima dobra i istine; da su mudraci sa istoka, koji su došli Isus kad se rodio, bili od onih koji su se nazivali sinovima istoka, jasno je iz toga to su oni znali da Gospod treba da se rodi, i što su znali o Njegovom dolasku po zvezdi koja im se pokazala na istoku, o čemu čitamo ovo kod Mateje: A kad se rodi isus u Betlemu Judinu, u vijeme cara Iruda, a to dođu mudraci od istoka u Jerusalim, i kažu: Gdje je car Židovski što se rodio? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku, i došli smo da mu se poklonimo Mateju 2:1, 2).

Da su ovakva proročka znanja postojala od drevnih vremena među sinovima istoka, koji su bili u Siriji, jasno je iz Balamovog proročanstva o Gospodovom dolasku, kod Mojsija: Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne iz bliza; izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja (Brojevi 24:17).

Da je Balam (Valam) bio iz zemlje sinova istoka, to jest, iz Sirije, jasno je iz ovih reči: I Balam otvori svoju priču, i reče: dovede me Balak s planine istočne (Brojevi 23:7). Oni mudraci koji su došli Isusu kad se rodio nazivali su se magovi, ali su se u to vremme nazivali mudracima, što je jasno iz mnogih odlomaka, kao iz Postanja 41:8; Izazak 7:11; Danilo 2:27; 4:6, 7; 1 o Carevima 4:30, i iz Proroka svuda. Da u obrnutom smislu sinovi istoka označavaju poznanja zla i obmane, to jest, one koji su u njima, vidi se kod Isaije: I nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se, Efraim ne će zavidjeti Judi, nego će složno letjeti na pleća Filistejima ka zapadu; zajedno će plijeniti narode (sinove) istočne (Brojevi 11:13, 14).

Kod Jezikilja: Protiv sinova Amonovijeh. Evo, za to ću te predati sinovima istočnijem, i pogradiću sebi dvore u tebi, i načiniće sebi kolibe u tebi Jezekilj 25:3? 25:4). U knjizi o Sudijama: I kad bi Izrailjci posijali, došli mi Midijanai i Ameleci i sinovi istoka , dolažahu na njih Sudije 6:3. Midijani označavaju one koji su u obmani jer nisu u dobru života (br. 3242); Amaleci, one koji su u obmanama kojima napadaju istine (br. 1679): sinovi istoka, one koji su u poznanjima obmane.

  
/ 10837