Bible

 

Postanak 29

Studie

   

1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.

2 I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen beše studencu na vratima.

3 Onde se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i posle opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mesto.

4 I Jakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo.

5 A on im reče: Poznajete li Lavana sina Nahorovog? Oni rekoše: Poznajemo.

6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom.

7 I on reče: Eto još je rano, niti je vreme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8 A oni rekoše: Ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svog, jer ona pasaše ovce.

10 A kad Jakov vide Rahilju kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog.

11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.

12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njenom i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svom.

13 A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovedi Lavanu sve ovo.

14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i telo moje. I osta kod njega ceo mesec dana.

15 Tada reče Lavan Jakovu: Zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?

16 A Lavan imaše dve kćeri: starijoj beše ime Lija, a mlađoj Rahilja.

17 I u Lije behu kvarne oči, a Rahilja beše lepog stasa i lepog lica.

18 I Jakovu omile Rahilja, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.

19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20 I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

21 I reče Jakov Lavanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vreme, da legnem s njom.

22 I sazva Lavan sve ljude iz onog mesta i učini gozbu.

23 A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.

24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.

25 A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija; te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?

26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije.

27 Navrši nedelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.

28 Jakov učini tako, i navrši s njom nedelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.

29 I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.

31 A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

32 I Lija zatrudne, i rodi sina, i nadede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.

33 I opet zatrudne, i rodi sina i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I nadede mu ime Simeun.

34 I opet zatrudne, i rodi sina, i reče: Da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadeše ime Levije.

35 I zatrudne opet, i rodi sina, i reče: Sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadede ime Juda; i presta rađati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3832

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3832. 'And made a feast' means the introduction. This is clear from the meaning of 'a feast' as making one's own and being joined to, dealt with in 3596. Here it is the introduction, for this precedes the joining together, and is a pledge and witness to it. The feasts which were held in early times by people among whom meaningful signs and representatives existed meant nothing else than the introduction into the mutual love which is the essence of charity. Wedding feasts meant the introduction into conjugial love, and sacred feasts the introduction into spiritual and celestial love, the reason being that 'feasting' or eating and drinking meant making one's own and becoming joined to, as shown in 3596.

[2] This being the meaning of 'feasts' the Lord also spoke in the same vein,

Many will come from the east and from the west and will recline with Abraham, Isaac, and Jacob in the kingdom of heaven. Matthew 8:11.

And elsewhere He said to the disciples,

That you may eat and drink at My table in My kingdom. Luke 22:30.

And when He instituted the Holy Supper He said,

I tell you that I shall not drink from now on of this fruit of the vine until that day when I drink it new with you in My Father's kingdom. Matthew 26:29.

Anyone may see that 'reclining', 'eating', and 'drinking' in the Lord's kingdom do not mean reclining, eating, and drinking, but the kind of thing that exists in that kingdom; that is to say, these experiences are used to mean making the good of love and the truth of faith one's own, and so to mean that which is called spiritual food and celestial food. The quotations given above also show plainly that there is an internal sense within words spoken by the Lord, and that without an understanding of that sense one cannot know what is meant by reclining with Abraham, Isaac, and Jacob, by eating and drinking at the Lord's table in His kingdom, and by drinking of the fruit of the vine with them in the Father's kingdom. Nor indeed can one know what is meant by eating bread and drinking wine in the Holy Supper.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.