Bible

 

Postanak 28

Studie

   

1 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih.

2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svog.

3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda,

4 I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvom s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.

5 Tako opravi Isak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.

6 A Isav vide gde Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gde blagosiljajući ga zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih,

7 I gde Jakov posluša oca svog i mater svoju, i otide u Padan-Aram;

8 I vide Isav da kćeri hananejske nisu po volji Isaku ocu njegovom.

9 Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kćer Ismaila sina Avramovog, sestru Naveotovu.

10 A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran.

11 I dođe na jedno mesto, i onde zanoći, jer sunce beše zašlo; i uze kamen na onom mestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mestu.

12 I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i silažahu;

13 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i semenu tvom;

14 I semena će tvog biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvom.

15 I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim šta ti rekoh.

16 A kad se Jakov probudi od sna, reče: Zacelo je Gospod na ovom mestu; a ja ne znah.

17 I uplaši se, i reče: Kako je strašno mesto ovo! Ovde je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.

18 I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što beše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.

19 I prozva ono mesto Vetilj, a pre beše ime onom gradu Luz.

20 I učini Jakov zavet, govoreći: Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hleba da jedem i odela da se oblačim,

21 I ako se vratim na miru u dom oca svog, Gospod će mi biti Bog;

22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biće dom Božji; i šta mi god daš, od svega ću deseto dati Tebi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3732

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3732. Stih 20. I učini Jakov zavjet. Da ovo označava stanje Proviđenja, očito je iz značenja zavetovati se, što je u unutrašnjem smilsu hteti da Gospod proviđa, a stoga u najvišem smislu, u kome se govori o Gospodu, stanje Proviđenja. Da u unutrašnjem smislu zavetovati se označava hteti da Gospod proviđa, je stoga što u zavetu postoji želja i osećanje da se desi ono što se hoće; stoga, da Gospod providi (da Gospod priskrbi). Tu se nalazi i obećanje, i u isto vreme obaveza na strani čoveka, da on po njoj postupi ako se desi ono što je predmet njegove želje; kao ovde u slučaju Jakova , da mu Jehova bude Bog, i da kamen koji je postavio bude kuća Božija, i da daje desetak od svega što on dobija, ako ga Jehova sačuva na putu kojim ide, i ako mu da (providi) hleba da jede i odeće da se obuče, i ako se vrati u miru u dom oca svojega. Ovo pokazuje da su uno vreme (dane) zaveti bili posebni ugovori, naročito u vezi sa priznavanjem Boga koji bi postao njihov Bog pod uslovom da im da ono što žele, i da Mu se uzvrati nekim darom ako On providi (priskrbi, prigotovi). Iz svega ovoga vidi se kakvi su bili očevi Jevrejske nacije, po tome kakav je bio Jakov koji još nije bio priznao Jehovu, koji je još bio neodlučan da li da prizna Njega ili nekog drugog Boga. To je bilo nešto posebno u toj naciji, čak od vremena njihovih otaca, da je svaki želeo svog vlastitog Boga, pa ako se i klanjao Jehovi, to je bilo samo klanjanje nekom Bogu koji se naziva Jehova, i koji se u to vreme razlikovao od bogova drugih nacija, tako da je njihovo bogoštopvanje čak i u ovom pogledu bilo idolopoklonično; jer klanjanje samom imenu, čak i imenu Jehovinom, samo je idolopoklonstvo (br. 1094). Isti je slučaj i s onima koji se nazivaju Hrišćanima i koji kažu da se klanjaju Hristu, ali ne žive po njegovim zapovestima; ovi Mu se klanjaju kao idolopoklonici, jer se klanjaju samo Njegovom imenu, jer to je lažni Hristos kojemu se klanjaju; o kojem lažnom Hristu, vidi Mateja 24:23, 24 (br. 3010.

  
/ 10837