Bible

 

Postanak 26

Studie

   

1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja beše za vremena Avramovog; i Isak otide k Avimelehu caru filistejskom u Gerar.

2 I javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sedi u zemlji koju ću ti kazati.

3 Sedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i semenu tvom dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvom.

4 I umnožiću seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu, i daću semenu tvom sve ove zemlje; i u semenu tvom blagosloviće se svi narodi na zemlji,

5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

6 I osta Isak u Geraru.

7 A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.

8 I kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom.

9 I dozva Avimeleh Isaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Isak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem s nje.

10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh.

11 I zapovedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Ko se dotakne ovog čoveka ili žene njegove, poginuće.

12 I Isak stade sejati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod.

13 I obogati se čovek, i napredovaše sve većma, te posta silan.

14 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviđahu,

15 Pa sve studence koje behu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrama oca njegovog zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom.

16 I Avimeleh reče Isaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas.

17 I Isak otide odande, i razape šatore u dolini gerarskoj, i nastani se onde.

18 I stade Isak otkopavati studence, koji behu iskopani za vremena Avrama oca njegovog, i koje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im beše nadeo otac njegov.

19 I kopajući sluge Isakove u onom dolu nađoše studenac žive vode.

20 Ali se svađaše pastiri gerarski s pastirima Isakovim govoreći: Naša je voda. I nadede ime onom studencu Esek, jer se svadiše s njim.

21 Posle iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svađaše, zato ga nazva Sitna.

22 Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehovot, govoreći: Sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji.

23 I otide odande gore u Virsaveju.

24 I istu noćjavi mu se Gospod, i reče: Ja sam Bog Avrama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviću te i umnožiću seme tvoje Avrama radi sluge svog.

25 I načini onde žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i onde razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše onde studenac.

26 I dođe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom prijateljem svojim i s Fiholom vojvodom svojim.

27 A Isak im reče: Što ste došli k meni, kad mrzite na me i oteraste me od sebe?

28 A oni rekoše: Videsmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva između nas, između nas i tebe; hajde da uhvatimo veru s tobom;

29 Da nam ne činiš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro činismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Gospoda.

30 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše.

31 A sutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugom, i otpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom.

32 Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: Nađosmo vodu.

33 I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do današnjeg dana.

34 A kad bi Isavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Veoha Hetejina, i Vasematu kćer Elona Hetejina.

35 I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3459

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3459. I zakleše se jedan drugom (čovjeksvome bratu), označava potvrđivanje kod onih koji su u dobru istine. Ovo je jasno iz značenja zakleti se, ili zakletve, koja je potvrđivanje (vidi br. 2842, 3037, 3375); i iz značenja jedan drugome (čoveka svombratu), što je dobro istine, ili, što je isto, označava one koji su u tome dobru. Da čovek (vir, muškarac) označava istinu, vidi br. 265, 749, 1007, 3134, 3309; a da brat označava dobro, vidi br. 2360. Šta je dobro istine, vidi br. 3295, 3332. Oni koji su u ovome dobru predstavljeni su ovde Abimelehom i koji Filistejima, čiji je kralj bio Abimeleh, a to su oni koji čine od vere suštinsku stvar Crkve, i pretpostavljaju je ljubavi ka bližnjemu. Oni koji su ovakvoga karaktera, to su oni koji su u dobru istine, jer oni izvode iz Reči samo stvari vere, to jest stvari koje pripadaju istine, a ne one koje pripadaju životu. Stoga se oni potvrđuju u stvarima doktrine vere, a ne u doktrinama ljubavi ka bližnjemu: i kada su u dobru, to je dobro poreklom od doktrina istine. Pa ipak, s ovima koji su u ovome dobru, s njima se Gospod povezuje, ali ne onoliko kaliko s onima koji su u dobru ljubavi ka bližnjemu, jer su ljubav i milosrđe duhovne veze, a vera nije, osim kroz ljubav i samilost. Pošto je ovakav sličaj, to se ne kaže da su se zakleli s Isakom, nego čovek s bratom svojim; jer se savez odnosi na dobro, koja je ljubav i samilost, dok se zakletva odnosi na istinu, koja pripada veri (vidi br. 3375). Obitavanje zajedno se odnosi na one koji su u dobru istine koja je od vere (vidi br. 3456). Od onih koji su takvi, u drugom životu, bilo mi je dato da saznam da da su oni odvojeni od onih koji su dobru ljubavi ka bližnjemu, jer su ovi drugi uže povezani s Gospodom od onih prvih; oni prvi su, tako da kažemo, tvrdi, i ne dopuštaju da se lako saviju, i ne komuniciraju; stoga i nisu u nebu, nego na ulazu u nebo.

  
/ 10837