Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3154

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3154. Verses 34-48. And he said, I am Abraham’s servant. And Jehovah hath blessed my lord exceedingly, and hath made him great, and hath given him flock and herd, and silver and gold, and menservants and maidservants, and camels and asses. And Sarah, my lord’s wife, bare a son to my lord after she was old; and he hath given unto him all that he hath. And my lord made me swear, saying, Thou shalt not take a woman for my son of the daughters of the Canaanite, in whose land I dwell. But thou shalt go unto my father’s house, and to my family, and take a woman for my son. And I said unto my lord, Peradventure the woman will not follow me. And he said unto me, Jehovah, before whom I have walked, will send His angel with thee, and prosper thy way; and thou shalt take a woman for my son from my family, and from my father’s house. Then shalt thou be clear from my oath, when thou comest to my family; and if they give not to thee, thou shalt be clear from my oath. And I came this day unto the fountain, and said, O Jehovah God of my lord Abraham, if now Thou do prosper my way wherein I do walk; behold I stand by the fountain of waters; and let it come to pass that the maiden which cometh forth to draw, and to whom I shall say, Let me drink, I pray, a little water from thy pitcher; and she shall say to me, Both drink thou, and I will also draw for thy camels, let her be the woman whom Jehovah hath appointed for my lord’s son. I scarcely had done speaking in my heart, when behold Rebekah came forth, and her pitcher on her shoulder; and she went down unto the fountain and drew; and I said into her, Let me drink, I pray. And she made haste, and let down her pitcher from upon her, and said, Drink, and I will give thy camels drink also; and I drank, and she gave drink to the camels also. And I asked her, and said, Whose daughter art thou? And she said, The daughter of Bethuel, the son of Nahor, whom Milcah bare unto him. And I put the jewel upon her nose, and the bracelets upon her hands. And I bent and bowed myself down to Jehovah, and blessed Jehovah God of my lord Abraham, who led me into the way of truth, to take the daughter of my lord’s brother for his son.

[2] “He said, I am Abraham’s servant,” signifies that it was from the Divine good; “and Jehovah hath blessed my lord exceedingly, and hath made him great,” signifies the Divine Human as to good and as to truth; “and hath given him flock and herd,” signifies goods in general; “and silver and gold,” signifies truths in general; “and menservants and maidservants, and camels and asses,” signifies truths specifically. “And Sarah, my lord’s wife, bare a son to my lord,” signifies the Divine rational, from Divine truth; “after she was old,” signifies when the state was; “and he hath given unto him all that he hath,” signifies that to the Divine rational belong all Divine things.

[3] “And my lord made me swear,” signifies here as before, a binding pledge, and a sacred obligation; “saying, Thou shalt not take a woman for my son of the daughters of the Canaanite,” signifies here as before, that the Divine rational was not to be conjoined with any affection not in agreement with truth; “in whose land I dwell,” signifies the discordant things in which Divine good is. “But thou shalt go unto my father’s house,” signifies good which is from the Divine; “and to my family,” signifies truth which is from the Divine; “and take a woman for my son,” signifies that thence should be conjunction.

[4] “And I said unto my lord, Peradventure the woman will not follow me,” signifies here as before the doubting of the natural mind concerning that affection, as to whether it was separable; “and he said unto me,” signifies instruction; “Jehovah, before whom I have walked, will send His angel with thee,” signifies here as before, the Divine providence; “and prosper thy way,” signifies as to truth; “and thou shalt take a woman for my son,” signifies that there should be conjunction; “from my family, and from my father’s house,” signifies from the good and truth which are there from the Divine. “Then shalt thou be clear from my oath,” signifies here as before, the freedom which the natural man has; “when thou comest to my family, and if they give not to thee,” signifies as to the separation; “thou shalt be free from my oath,” signifies that then there shall be no blame to the natural man. The other words, to verse 48, signify the same as before.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.