659. I ne trpe da se [njihova tela] stave u grobnice, označava odbijanje i prokletstvo takvih. Ovo je vidljivo iz značenja "i neće dati da se njihova tjelesa metnu u grobove, " kao potpadanja pod večno prokletstvo; to stoga, jer "biti sahranjen" označava se u Reči koja emanira u životu i uskrsnuću. Kada čovek umre i pokopa se, on se probudi tj. Ponovo vaskrsava u večni život. Jer nakon smrti čovek i dalje živi jednako kao i u svetu, ali ostavlja po strani zemaljsko ili materijalno telo, koje mu služi za upotrebu u prirodnom svetu, i nastavlja svoj život u duhovnom telu. Pokop je, dakle, samo odbacivanje stare kože [kao kod reptila u prirodnom svetu - prim. M. V. ] koju je nosio u prirodnom svetu. Sahrana označava buđenje u večni život ili uskrsnuće, jer anđeli ne znaju šta je smrt čoveka ili šta je njegov pokop, budući da u njima nema smrti i zato nema pokopa, ali sve duhovno shvataju; kada se, stoga, smrt čoveka pominje u Reči, umesto smrti, oni vide da je čovek prešao iz jednog sveta u drugi; a gde se pominje pokop, oni doživljavaju nečije uskrsnuće u život. Iz toga sledi da "ne biti pokopan" označava uskrsnuće ne u život, nego u prokletstvo, što znači duhovnu smrt. Svaki čovek, nakon što ode iz ovog sveta, probudi se i ponovo ustaje, ali, neko stupa u život, a neko pak - u prokletstvo, a, kako "pokopati" znači uskrsnuće u život, sledi da "ne biti pokopan" označava prokletstvo, ali ovde ono važi za one, koji odbacuju dobra ljubavi i istine doktrine, koje su označene sa "dva svjedoka"; stoga "i neće dati da se njihova tjelesa metnu u grobove" (ili ne biti pokopan) ne znači prokletstvo, osim u idejama onih, koji osuđuju takve stvari i istine. Stoga, šta "grobovi" označavaju u Reči, kao i "biti pokopani" i "ne biti pokopani", može se videti iz narednih odlomaka.

[2] Da "grobnice", zbog mrtvih tela i kostiju u njima, označavaju nečiste stvari, a time i stvari paklene, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Kao u Isaiji: Narodu, koji me jednako gnjevi u oči, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama; Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima; (Isa. 65:3, 4). " Narodu, koji me [Jehovu – prim. M. V. ] jednako gnjevi u oči" označava greh protiv istina i dobara Reči, i napuštanje bogopoštovanja zapoveđenih odatle, "gledanje u oči (u lice Jehovino)", znači stvari koje su otkrivene u Reči; "koji prinosi žrtve u vrtovima" označava bogopoštovanje koje proističe od neistina doktrine, "opeke" označavaju neistine doktrine, a "kadi na opekama" znači klanjanje zbog njih; "Koji sjede kod grobova" označava da su u prljavim ljubavima; "noćuju u pećinama" znači ostati i živeti u neistinama, "pećine", znače mesta gde nema istina, "jedu meso svinjeće" označava činjenje ličnih infernalnih zala.

[3] U Mojsiju: I ko se god dotakne u polju posječenoga mačem ili umrloga ili kosti čovječije ili groba, nečist da je sedam dana. Potom neka uzme čist čovjek isopa i zamoči u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili čovjeka posječena ili umrla ili groba. (Broj. 19:16, 18). "Dotaći" označava u Reči - komunikaciju; stoga, da se neistine i zla ne bi saopštavale, i na taj način prisvajale, bilo je zabranjeno dirati nečiste stvari, ovde - "posječenoga mačem", "mrtvo tijelo", "kosti čovečije" ili "grob"; jer "posječenoga mačem" označava onog, koji je uništen neistinama, i stoga je osuđen na pakao; a "mrtvo tijelo" označava onog, koji je uništen zlom; "kosti čovečije" označava paklenu neistinu, a "grob" paklena zla.

[4] U Jezeklju: Sine čovječji, nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu. Pašće posred pobijenijeh mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača. Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živijeh. Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu. (Jezek. 32:18, 20, 22-24). "Mnoštvom Misirskim" označava znanja [scientifica] prirodnog čovjeka, koja su mrtva zato što ne potiču od istina duhovnog čoveka i ne uzimaju odgovarajuću formu kroz posledice, zaključke i potvrde, ; "Asirac" označava zaključke iz takvih znanja; stoga "nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu," označava žalost zbog prokletstva onih koji su u tim znanjima, gde izraz "jama" označava pakao gde vladaju takva mrtva znanja, to jest znanja odvojena od istina, jer su upotrebljena kako bi potvrdila neistine doktrine i zla života; izraz "pobijenijeh mačem, " ovde, kao i gore, označava one koji su osuđeni na pakao zbog neistina; izraz "Ondje je Asirac i sav zbor njegov" označava razmišljanja iz tih neistina; "grobnice" oko Asirca i na rubovima jame, gde je Elam, a "svi su pobijeni, pali od mača, koji sidoše neobrezani" označava pakao, gde se te neistine nalaze, to jest one, koji su u takvim neistinama.

[5] Poznato je da se neistine i zla svake vrste podudaraju s nečistim i odvratnim stvarima u prirodnom svetu, i čak sa još strašnijim neistinama i zlima u stvarima koje se odnose na mrtva tela i na smrdljivi izmet, kao i blaže neistine i zla - u stvarima koje se odnose na močvare; stoga se stanovi u paklu onih, koji su u takvim neistinama i zlima, pojavljuju kao jame i grobnice; i, verovali ili ne, takvi zli džini i duhovi takođe imaju svoje prebivalište u grobnicama, nužnicima i močvama koje su u našem svetu, iako to ne znaju; to je zato što oni sa takvim mestima korespondiraju, a ono što korespondira se i spaja. Iz ovoga se može izvući isti zaključak, da onima, koji su bili ubice i trovači, i onima, koji su videli uživanje u nasilju nad ženama, nema ničeg ugodnijeg od mirisa leša; a onima, koji su bili izjedani ljubavlju prema vladanju nad drugima, i onima koji su uživali u preljubama a bili bez oduševljenja u brakovima, nema ništa ugodnije od mirisa izmeta; a onima, koji su se potvrdili u neistinama, i sami ugasili naklonost ka istini, nema ništa ugodnije od mirisa močvare i urinoznih mjesta. Zato se paklovi, u kojima takvi žive, pojavljuju u skladu sa odgovarajućim uživanjima, neki poput jama, a neki poput grobova.

[6] Iz ovoga se vidi zašto je bilo ovako: Da su oni, koji su bili opsednuti demonima, bili u grobnicama i izašli iz njih (Mat. 8:28 u nizu. ; Marko 5:2, 3, 5; Luka 8:27); naime, zato što su oni, koji su bili opsednuti dok su živeli u svetu, bili u neistinama od zla ili u znanjima iz Reči, koja su ubili koristeči ih da potvrde zla i unište istinske istine crkve, a posebno istine koje se odnose na Gospoda, Reč i život posle smrti; ova mrtva znanja nazivaju se u Reči "tradicija". Zato su oni, koji su bili opsednuti takvim "znanjima", onda, kad su postali demoni: I đavoli moljahu ga govoreći: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. I reče im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. (Mat. 8:31-33). Oni "izišavši otidoše u svinje " [jer dok su živjeli u svijetu, bili su u prljavoj pohlepi], ¹ i to je ono čemu "svinje" korespondiraju, i otuda i znače; zato " navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi " jer ovde "more" označava pakao.

[7] U Davidu: Izjednačih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao čovjek bez sile, Kao među mrtve bačen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjećaš, i koji su od ruke tvoje daleko. Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. Eda li će se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju? (Ps. 88:4-6, 11) Ovde se bavimo iskušenjima, u najvišem smislu Gospodnjih iskušenja; ovde se opisuje kakve su prirode bila ta iskušenja, naime, činilo se kao da je On lično sišao u pakao među proklete, tako svirepa i enormna su bila iskušenja koja je Gospod izdržao; stoga "Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu" označava da se Mu činilo da je sišao u pakao, gde "jama" znači pakao; "postadoh kao čovjek bez sile" označava da Mu se tada činilo da je bez moći, jer iskušenja poniru čovjeka u neistine i zla, u kojima nema moći; "Kao među mrtve bačen" označava da je među onima, koji nemaju ničega od istine i dobra, i koji su, stoga, odbačeni; "kao ubijeni, koji leže u grobu" označava one, koji su u neistinama od zla, dok "ubijeni" označavaju one, koji se uništavaju obmanama, a "grob" - pakao, jer su oni, koji su u paklu, duhovno mrtvi; "kojih se više ne sjećaš, i koji su od ruke tvoje daleko," označava one, koji su lišeni istine i dobra; "Metnuo si me u jamu najdonju" označava mesta u paklu, gde se takvi nalaze; "u tamu, u bezdanu" označava da su u obmanama; "jamu najdonju" označava da su u zlu.

[8] Sada je pridodana i molitva, iz žalosti, da bi on mogao biti izbavljen od iskušenja, a, radi ovoga, između ostalog, se kaže: "Eda li će se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?" što znači da u paklu, gde su, i odakle su - zla i neistine, ne mogu se proglasiti Božansko dobro i Božanska istina, "milost" znači Božansko dobro iz Božanske ljubavi, a "istina" - Božansku istinu iz Božanske mudrosti, "grob" znači pakao gde su i odakle su zla, a "truljenje" - pakao, gde su, i odakle potiču neistine. Iz ovoga je očigledno da "grob" znači pakao, jer su oni, koji su u paklu, duhovno mrtvi.

[9] U Isaiji: Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. (Isa. 53:9). Ovo je takođe rečeno o Gospodu, kojim se celo ovo poglavlje bavi, ali ovde je dat akcenat na Njegove pobede nad paklom. "Odrediše mu grob sa zločincima" znači zle koji će biti bačeni u pakao; ovde "grob" jasno označava pakao, koji se naziva grobom zbog duhovno umrlih koji su u njemu; "ali na smrti bi s bogatijem" označava one ljude iz crkve, koji su u neistinama od zla, a koji se nazivaju "bogatim", zbog znanja o istini i dobru koje imaju iz Reči; lažnosti od zla označavaju "smrti", jer su oni, koji su u njima duhovno mrtvi.

[10] Oni koji zlo razmišljaju o Bogu i bližnjemu, ali dobro govore, te oni, koji bezumno misle o istinama vere i dobrima ljubavi, ali govore o tome razumno, iznutra su grobnice koje su samo površinski izbeljene spolja, prema ovim rečima Gospodnjim: Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, (Mat. 23:27, 29; Luka 11:47, 48).

[11] A u Davidu: Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvoličenje. (Ps. 5:9). Izraz "U ustima" označava ono što je spolja, "sredšte" iznutra; da postoji pakao unutra označava se putem izraza "grlo im je grob otvoren;" a da spolja postoji licemerje, uz prividnu normalnost označava izraz "na jeziku im je dvoličenje. " Ovi i drugi delovi u Reči očituju ono što označava "grob".

[12] Dakle, oni, koji su u neistinama od zla, predstavljaju predmet našeg izučavanja, i pod njihovim "grobom", se označava pakao, odakle izviru i gde obitavaju takve neistine. Ali, kad se bavimo onima, koji su u istinama od dobra, "grob" znači uklanjanje i odbacivanje obmana od zla, a "pokop" znači buđenje i uskrsnuće u život, kao i regeneraciju. Jer, u čoveku, koji je u istinama od dobra, obmana od zla je uklonjena i bačena u pakao, a sam čovek, u odnosu na njegovo unutarnje, koje pripada njegovom duhu, ponovno izrasta i ulazi u život istine koja dolazi od dobra, a što je - duhovni život. Ovo je smisao u skladu sa kojim treba shvatiti "pokop" u sledećim odlomcima.

[13] U Jovanu: Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda. (Jovan 5:28, 29). To ne znači da će oni, koji su u grobnicama ili grobovima, čuti glas Gospodnji i izaći, jer svi, nakon smrti, jednako kao i na ovom svetu, žive kao ljudi, s razlikom samo u tome, da nakon smrti žive u duhovnom telu, a ne u materijalnom telu; stoga "svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, I izići će" označava da će izići iz materijalnog tela; i to se prvi put događa sa svima neposredno posle smrti, a posle toga, kada se desi Posljednji Sud, jer tada je spoljašnje uklonjeno i unutarnje se otvara u svima u kojima se to ranije nije događalo; onda oni, koji imaju nebesko unutarnje, ustaju u život, ali, oni u kojima je unutarnje pakleno, uzdižu se do smrti, a to je ono što se označava sa "I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda."

[14] Ovo označava izraz "svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, I izići će", a još je očitije u Jezekilju: Zato prorokuj, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. I poznaćete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod. (Jezek. 37:12-14). Ovo razmatra suve kosti koje je video prorok u dolini; žile su se činile kao zategnute, oko njih je meso, a koža ih pokriva; i kad je Duh Božji došao u njih, ponovno su oživeli i stali na svoje noge. Da se pod ovim kostima podrazumevala cela kuća Izraela jasno se proglašava ovim rečima: Tada mi reče: sine čovječji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: posahnuše kosti naše i prođe nadanje naše, propadosmo. (Jezek. 37:11). Ova kuća je bila upoređena sa "suhim kostima", jer su ljudi bili u neistinama i zlu, i lišeni života, zbog neusklađenosti s nebeskim, simbolično u odnosu na žile, meso i kožu, jer "kosti" označavaju istine u krajnjem redosledu, na kome se temelje duhovne istine, a "suhe kosti" označavaju neistine od zla; ovo čini očiglednim da "ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših" označava podizanje iz neistina od zla, dakle iz mrtvih, i prenošenje istina od dobra, a time i života, čiji život je "Duh Božji", iz koga su ponovno oživeli; to je ono što se podrazumeva, dakle, i pod "i izvedem vas iz grobova vaših". Crkvu, koja će se formirati od njih, označava "dom Izrailjev" na kojoj će biti smeštena.

[15] Na to se odnose stihovi u Mateju: I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; I izašavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. (Mat. 27:52, 53). Izraz "I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli, " ima slično značenje kao što je opisano gore u Jezekilju, gde je rečeno da je "Jehova trebalo da otvori grobnice i načini da ljudi izađu iz grobova", to jest opisani su regeneracija i uskrsnuće vernika u život; nisu materijalna tela, koja su ležala u grobnicama, ponovno ustala, već je samo tako izgledalo, da bi moglo da, na taj način, reprezentuje regeneraciju i uskrsnuće u novi život od Gospoda. Nadalje, te iste reči označavaju one, za koji se u Reči kaže "da budu bačeni u jamu", i koje je Gospod oslobodio, kad je završio dovršio celokupno delo otkupljenja. Mnogi od vernika nisu mogli biti spašeni sve dok Gospod nije došao na svet i potčinio pakao sebi; u međuvremenu su bili zatočeni na mestima pod nazivom "jame" sve dok Gospod nije došao, ali ih je Gospod i oslobodio odmah nakon Svog dolaska. Ove jame bile su predstavljene i otvorenim "grobnicama", a oni, koji su bili u njima, predstavljeni su kao ljudi koji su "spavali", ali, nakon Gospodnjeg uskrsnuća, kako je rečeno, "pokazaše se mnogima u svetom gradu"; "Sveto mjesto" behu Sion i Jerusalim, ali oni zapravo označavaju nebo, gde se Gospod uzdigao, jer su stvarni Sion i Jerusalim pre profani, nego sveti. To očituje ono što su to čudo i ta pojava predstavljali i označavali.

[16] Kako "zemlja Hananska" označava i crkvu i nebo, a "pokop" označava uskrsnuće u život, sledi: Avram je kupio od Efrona polje na kojem je bila pećina Makpela, koja je bila pred Mamrijom (Post. 23); I tamo su sahranjeni Avram, Isaak i Jakov sa ženama (Pos. 23; 25:9, 10; 35:29; 49; 50). Podaci vezani za tu pećinu, odnosno da je to bio u "pećini na njivi Makpeli prema Mamriji", kao i mnogi drugi podaci, bili su značajni za vaskrsenje u život (što se vidi u Nebeskim tajnama). Zbog toga je Josifu takođe zapoveđeno: Da te kosti moraju biti prenete u zemlju Hanansku (Pos. 50:24-26); A to je učinjeno (Izl. 13:19; Is. Nav. 24:32); i, iz razloga što je "zemlja Hananska", kako je rečeno, označavala nebeski Hanan, koji je nebo. Zbog predstavljanja vaskrsenja na nebo pokopavanjem: David i kraljevi posle njega su sahranjeni na Sionu (1 Car 2:10; 11:43; 14:17, 18; 15:8, 24; 22:50; 2 Car 8:24; 12:21; 14:20; 15:7, 38; 16:20). To je bilo zato što je "Sion" označavao nebesku crkvu i nebo, gde je Gospod.

[17] Da "sahrana" označava vaskrsenje takođe se vidi iz toga što se često kaže da su mrtvi "bili okupili sa ocima" i "svojim rodom"; "svojim ocima" u Knjizi: [Jehova kaže Avraamu]: A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. (Pos. 15:15). A u Drugoj knjizi o carevima: Zato, evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim, i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš očima svojim vidjeti zla koje ću pustiti na to mjesto. I kazaše to caru. (2 Car. 22:20). Takođe "svom rodu": I onemoćav umrije Avram u dobroj starosti, sit života, i bi pribran k rodu svojemu. (Pos. 25:8); I onemoćav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi. (Pos. 35:29); A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima sovjim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu. (Pos. 49:33). "Svojim ocima" i "svojim rodom" znače svom vlastitom tj. sebi bliskim u drugom životu, jer svako nakon smrti dolazi sebi bliskima s kojima živi zauvek. To ne može značiti da su se umrli ljudi stvarno okupili sa svojim očevima i svojim rodom u grobnici, iako je takođe rečeno o Avraamu da je, kad je umro, "pribrao se k ocima svojim" i da je "pribran k rodu svojemu". A ipak, pokopan je u posve novoj grobnici, gde niko od njegovih očeva ili njegovog roda nije bio pred njim, osim Sare, njegove žene.

[18] U Jovu: I vidjećeš da je mir u šatoru tvom, kućićeš kuću svoju i nećeš se prevariti. Vidjećeš kako će ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod će tvoj biti kao trava na zemlji. Star ćeš otići u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. (Jov 5:24-26). "Šator" označava u Reči svetost bogopoštovanja i dobro ljubavi, jer je božansko bogopoštovanje u većini antičkih vremena izvođeno u šatorima; a, zato što je njihovo bogopoštovanje bilo od dobra nebeske ljubavi, "šator" takođe označava i dobro; a, budući da postoji istinski mir u nebeskom dobru, stoga se kaže, "I vidjećeš da je mir u šatoru tvom. " Istine iz tog dobra i njihovo uvećanje označava "i porod će tvoj biti kao trava na zemlji, " jer "sinovi" i "djeca", a isto tako i "biljke zemlje" označavaju istine od dobra; da se, kada se mudrost upija, odlazi na nebo označava "Star ćeš otići u grob, " "staro doba" označava mudrost, a "dolazak u grob" ili "biti pokopan" označava uskrsnuće; i, kako je ovo značenje pomenutih izraza, još je dodano i "kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme."

[19] Iz ovih nekoliko odlomaka može se videti da "grobnice", zbog mrtvih tela i beživotnih kostiju u njima, označavaju nešto pakleno, a da "ukop" označava odbacivanje takvih stvari, i posledično uskrsnuće; jer, kad čovek skine sa sebe ili odbaci svoje materijalno telo, on se oblači u novo, duhovno telo, s kojim se ponovno uzdiže. Iz tog razloga smrt pojedinačnog čoveka označava, u duhovnom smislu, nastavak njegovog života, ali, u zlom smislu - označava prokletstvo, što je duhovna smrt. Kako, u odnosu na čoveka, "pokop" označava uskrsnuće i regeneraciju, stoga, u odnosu na Gospoda - označava slavu Njegovog Ljudskog; jer je Gospod Svoje celokupno Ljudsko proslavio, to jest, načinio Ga je Božanskim, pa je, trećeg dana, ponovno uskrsnuo s Ljudskim proslavljenim, to jest, stvorenim Božanskim. Da ovo nije bilo učinjeno, niko više ne bi mogao ponovno uskrsnuti u život; jer čovek ima uskrsnuće u život isključivo od Gospoda, od Njega - koji je ujedinio Božansko sa svojim Ljudskim, i iz ovog jedinstva ili strogo govoreći, proslavljanja, čovek ima spasenje; ovo je uključeno u: Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeđaše za trpezom. (Mat. 26:7, 12; Marko 14:8; Jovan 12:7); jer "pomazanje" označava slavljenje; zbog toga što od njega čovek ima spasenje, o ovoj ženi je rečeno: Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin što učini ona. (Mat. 26:13). Ovo je, takođe, predstavljeno sa: Potom umrije Jelisije, i pogreboše ga. A druge godine udariše čete Moavske na zemlju. I dogodi se kad pogrebavahu nekoga čovjeka, ugledaše četu i baciše čovjeka u grob Jelisijev; i kad čovjek pade i dotače se kostiju Jelisijevih, oživje i usta na noge svoje. (2 Car. 13:20, 21). Jer "Elisija" predstavlja Gospoda u odnosu na Božansku istinu, i to predstavlja život neba u kome se čovek podiže.

[20] Budući da "pokopavanje" i "ukop" označavaju i obnavljanje u život i regeneraciju, sledi da izrazi "ne treba biti pokopan" i "da se izvuče iz grobnica" ne označavaju uskrsnuće prema nebu, niti regeneraciju, već uskrsnuće u pakao, a time i prokletstvo, kao u sledećim odlomcima. U Isaiji: A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem probodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv. Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka. (Isa. 14:19, 20). Ovo je rečeno o kralju Vavilonskom, kojim je označeno propadanje Božanske istine; zato "A ti se izbaci iz groba svojega" označava prokletstvo u pakao; "kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem probodenijeh," označava krivotvorenje istine i njeno oskvrnuće; "kao gadna grana" znači krivotvorenu istinu, a "kao haljina pobijenijeh, mačem probodenijeh, " znači istinu krivotvorenu i potpuno uništenu od strane groznih neistina; "koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv," označava pakao gde su neistine zla, "kao pogažen strv" označava paklenog duha, u kome je sve duhovno mrtvo zbog potpunog uništenja dobra; "Nećeš se združiti s njima pogrebom" označava odvojenost od onih koji ponovno vaskrsavaju u život, jer izraz "biti sahranjen ili biti pokopan" označava to uskrsnuće, a, s druge strane, dok izraz "A ti se izbaci iz groba" označava prokletstvo; "jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio," označava da su crkva i oni, koji su u istinama od dobra, uništeni neistinama zla; "neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka" označava večnu disocijaciju i odvajanje.

[21] U Jeremiji Jer ovako govori Gospod za sinove i kćeri što se rode na tom mjestu i za matere njihove koje ih rode, i za oce njihove koji ih rode u toj zemlji: Ljutom će smrću pomrijeti, neće biti oplakani niti će se pogrepsti, biće gnoj po zemlji, i od mača i od gladi izginuće, i mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. (Jer. 16:3, 4). Ovo se govori o crkvi devastiranoj u odnosu na sve dobro i istinu; "sinovi i kćeri, i majke i očevi" ne znače u duhovnom smislu bukvalne sinove i kćeri, majke i očeve, već istine i dobra crkve, spoljašnje i unutrašnje, gde "sinovi i kćeri" označavaju spoljašnje istine i dobra, dok "majke i očevi" znače unutarnje istine i dobra; oni se zovu "majke i očevi" jer oni začinju i rađaju spoljašnje; "Ljutom će smrću pomrijeti, neće biti oplakani niti će se pogrepsti," označava osudu na pakao zbog strašnih neistina; "biće gnoj po zemlji" označava infernalnu prljavštinu, koja je zlo koje skrnavi dobro i istinu crkve; "i od mača i od gladi izginuće" znači biti uništen od neistina i zala; "i mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim" označava upotrebu i još dodatnu upotrebu neurednost ljubavi prema neistini i zlu.

[22] U istom: Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike će dati pod mač, govori Gospod. I u onaj će dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda, neće biti oplakani, niti će se pokupiti i pogrepsti, biće gnoj po zemlji. (Jer. 25:31, 33). Ovo opisuje devastaciju crkve na njenom kraju, kada se odvija Poslednji Sud. "Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima," označava strah svih koji su u crkvi kada su posećeni i otkrivaju se njihova zla, "zemlja" označava crkvu, "narodi" one, koji su u zlu, a u apstraktnom smislu zlo samo, a "raspru ima Gospod s narodima" - znači posetu i razotkrivanje, koje je protiv njih. "Sudi se sa svakim tijelom" označava univerzalni sud koji se odvija na kraju crkve; "bezbožnike će dati pod mač" označava da će nevernici propasti zbog njihove neistine; "I u onaj će dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda" označava one, koji propadaju zbog obmana svake vrste, "pobijeni od Gospoda", što znači one, koji propadaju usled obmana a "od kraja do kraja zemlje", znači od prvih do posljednjih stvari crkve, odnosno neistinitosti svake vrste; "neće biti oplakani, niti će se pokupiti i pogrepsti" označava da više neće biti nikakvih obnavljanja i spasenja, već osuda, "oplakivanje" označava tugu, zbog takvog stanja čoveka a "bez oplakivanja" označava odsustvo tuge, jer je čovek takav, da obnova nije više moguća; "biće gnoj po zemlji" označava puke neistine i zlo bez primanja života s neba; Jer, ako čovek ne prihvati život kroz istine vere i dobra milosrđa, on je posve mrtav, jer tada ostaje samo u neistinama zla i zlima obmana, a takvi su "gnoj po zemlji."

[23] U istom: Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: od mača i gladi izginuće ti proroci. A narod ovaj kojemu oni prorokuju biće povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i mača, i neće biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kćeri njihove; tako ću izliti na njih zloću njihovu. (Jer. 14:15, 16). Ovde, takođe, "neće biti nikoga da ih pogrebe" znači ne ustati ponovno u život, već u prokletstvo (ostalo se može videti u prethodnom tekstu objašnjeno, br. 652). U istom: U to vrijeme, govori Gospod, izvadiće se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti svešteničke i kosti proročke, i kosti stanovnika Jerusalimskih; I razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše; neće se pokupiti ni pogrepsti, nego će biti gnoj po zemlji. (Jer. 8:1, 2). "Izvadiće se iz grobova kosti" znači odvojiti od naroda, to jest od zajedništva s onima koji su na nebu, baciti se među proklete, kako se događa kad zlo uđe u društva dobrih, a potom se zli odbacuju u pakao; za one koji su pokopani se kaže "spojiti se sa svojim narodom" kao u prethodnim stranicama o Avramu, Isaku i Jakovu; zato, "Izvadiće se iz grobova kosti" znači biti odatle. Svi koji su iz crkve, kao i sve stvari iz crkve, označavaju se sa "kraljevi, knezovi, sveštenici, proroci i stanovnici Jerusalima", gde "kraljevi" označavaju samu istinu o crkvi u celokupnosti, "knezovi" glavne istine, "sveštenici" dobra doktrine, "proroci" istine doktrine, a "stanovnici Jersalima" sve stvari od Crkve koje zavise od svega toga.

[24] Ovde "izvadiće se iz grobova kosti" označava neistine i zla, koje nemaju ničeg zajedničkog s istinama i dobrima; "razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj", označava da se predaju dijaboličnim ljubavima, a time i zlu i neistinama koji su iz pakla; jer "sunce" označava ljubav u oba smisla, "mjesec" veru u oba smisla, koja proizlazi iz te ljubavi, a "vojska neba" neistine i zla svake vrste; zato ovde "izvadiće se iz grobova kosti" znači da se potpuno predaju takvim stvarima, te, prema tome, da oni ne mogu biti ni u čemu drugom, do u - ljubavi prema neurednim željama obmana od zla; " koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše," označava spoljašnju i unutarnju naklonost i sklonost takvim stvarima, i bogopoštovanje koje odatle potiče; " neće se pokupiti ni pogrepsti" označava da se nikada neće vratiti nebeskim društvima, već će ostati s onima koji su u paklu; "nego će biti gnoj po zemlji" označava ono što je mrtvo i nečisto, ono što je izbačeno i pada dole. Na osnovu ovoga, može nastupiti ono, što se označava sledećim: I obazrevši se Josija vidje grobove koji bijahu ondje na gori, i posla te izvadiše kosti iz grobova, i sažeže ih na oltaru i oskvrni ga, po riječi Gospodnjoj, koju reče čovjek Božji, koji naprijed kaza te stvari. (2 Car. 23:16); I Jezavelju će izjesti psi u polju Jezraelskom i neće biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobježe. (2 Carevima 9:10); Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije ² cara Judina: neće naricati za njim: jaoh brate moj! ili: jaoh sestro! neće naricati za njim: jaoh gospodaru! ili: jaoh slavo njegova! Pogrebom magarećim pogrepšće se, izvući će se i baciće se iza vrata Jerusalimskih. (Jer. 22:18, 19).

[25] "Pogrebavaće se u Tofetu, " i "dolina sina Enomova" ima značenje u Jeremiji: Zato evo, idu dani, veli Gospod, kad se više neće zvati Tofet ni dolina sina Enomova, nego dolina krvna, i pogrebavaće se u Tofetu, jer neće biti mjesta. I mrtva će tjelesa naroda ovoga biti hrana pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, i neće biti nikoga da ih plaši. (Jer. 7:32, 33); a u istom: I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama: tako ću razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lončarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu će se pogrebavati, jer ne će biti mjesta za pogrebavanje. Tako ću učiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem i učiniću taj grad da bude kao Tofet; (Jer. 19:11, 12). "Tofet" i "dolina sina Enomova" označavaju paklove, "Tofet" - pakao otpozadi, koji se naziva "đavolom", a "Dolina sina Emonova" - pakao spreda, koji se zove "Sotona", jer, u gradu Jerusalimu i izvan njega, jesu mesta koja predstavljaju korespondencije mestima u duhovnom svetu. To stoga, jer su, u tom svetu, mesta prebivališta locirana u skladu sa Božanskim redom. Tako, su u sredini oni, koji su u najvećem svetlu ili mudrosti, na obodima su oni, koji su u najmanjem svetlu, na istoku i zapadu - oni, koji su u ljubavi, na jugu i na severu - oni, koji su u inteligenciji. Takav je raspored u celom nebu, a takav je u i svakom društvu tamo, isti takav je i u svakom gradu, a isto tako i u svakoj kući, a to je zato, jer su umanjene forme na nebu, sve do jedne, slične najvećoj formi; a, kako je "Jerusalim" označio nebo i crkvu u odnosu na doktrinu, pa tako i mesta koja su bila reprezentativna u odnosu na njihove četvrti i njihove udaljenosti od hrama i od Siona, "Tofet" i "Dolina sina Emonova", budući da su najprljavija i gadno idolopoklonička mesta, predstavljaju i označavaju pakao. Odatle se pojavljuje ono što označavaju izrazi "pokop u Tofetu" i "u Dolini sina Emonova".

Poznámky pod čarou: