Bible

 

Postanak 2

Studie

   

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;

3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše čoveka da radi zemlju,

6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7 A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.

8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti čoveka, kog stvori.

9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10 A voda tečaše iz Edema natapajući vrt, i odande se deljaše u četiri reke.

11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,

12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.

13 A drugoj je reci ime Geon, ona teče oko cele zemlje huske.

14 A trećoj je reci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Efrat.

15 I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.

16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;

17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.

18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu.

19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20 I Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;

22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.

24 Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.

25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Bračna Ljubav # 353

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 535  
  

353. Ovde ću izneti dva iskustva, od kojih je ovo prvo.

Jednom sam se našao u društvu anđela, slušajući njihov razgovor. Teme o kojima su govorili behu inteligencija i mudrost. Oni rekoše da čovek ne može nego da misli da su one prisutne u njemu, tako da sve na šta pomisli svojim umom ili nameri svojom voljom dolazi iz njega. Međutim, ni delić ovoga ne dolazi od čoveka samog, sem sposobnosti da prima od Boga intelektualne i voljne stvari. Kako je svako od rođenja sklon da voli sebe, da bi se sprečilo da čovek sebe uništi samoljubljem i ponosom zbog sopstvene inteligencije,, od stvaranja je obezbeđeno da se ljubav muškarca prenese na njegovu ženu. Njoj je od rođenja usađeno da voli inteligenciju i mudrost svog muža, te tako da voli njega. Žena stoga neprestano privlači k sebi ponos svog muža na sopstvenu inteligenciju; gaseći je u njemu, a oživljavajući u sebi, ona je pretvara u bračnu ljubav puneći je zadovoljstvima do samog vrha. To je obezbedio Bog kako bi sprečio da ponos zbog sopstvene inteligencije čoveka učini toliko budalastim da poveruje kako ta inteligencija i mudrost dolaze od njega, a ne od Boga, i tako poželi da jede sa drveta znanja dobra i zla, te poveruje da je poput Boga i da je Bog sam; kao što je zmija, koja je predstavljala ljubav prema sopstvenoj inteligenciji, ubedljivo rekla. Pošto je jeo s tog drveta, čovek je izbačen iz vrta, a heruvim je postavljen da čuva put do drveta života. Vrt je duhovna inteligencija; jesti s drveta života u duhovnom smislu znači steći inteligenciju i mudrost od Boga; a jesti s drveta od znanja dobra i zla u tom smislu znači steći inteligenciju i mudrost od sebe.

  
/ 535