Bible

 

Postanak 17

Studie

   

1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.

2 I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.

3 A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:

4 Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.

5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraam, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;

6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe.

7 A postavljam zavet svoj između sebe i tebe i semena tvog nakon tebe od kolena do kolena, da je zavet večan, da sam Bog tebi i semenu tvom nakon tebe;

8 I daću tebi i semenu tvom nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju hanansku u državu večnu, i biću im Bog.

9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena.

10 A ovo je zavet moj između mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje.

11 A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas.

12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavet moj na telu vašem zavet večan.

14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tela njegovog, da se istrebi iz naroda svog, jer pokvari zavet moj.

15 I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Saara.

16 I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje.

17 Tada pade Avram ničice i nasmeja se govoreći u srcu svom: Eda će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi?

18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred Tobom!

19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadećeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega.

20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod.

21 A zavet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.

23 I Avram uze Ismaila sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god beše kupio za svoje novce, sve muškinje od domaćih svojih; i obreza okrajak tela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog.

24 A beše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tela svog.

25 A Ismailu sinu njegovom beše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tela njegovog.

26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo,

27 I svi domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2005

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2005. Da „otac“ označava da će to biti od Samoga Gospoda, jasno je iz značenja „oca“, jer sve što je bilo od oca, to je od Gospoda, pošto su On i Otac isto. Unutrašnje svakoga čoveka je od njegovog oca, a njegovo spoljašnje je od majke; ili, što je isto, duša je od oca a telo, u koje je obučena duša, je od majke; jer duša je od tela, i telo je od duše; stoga su oni nerazdvojni. (prim. prev. Ovde se ne misli samo na fikičko telo, nego prvenstveno na ono koje je „spoljašnji čovek“, a koje telo ostaje i posle smrti, jer duša je nerazdvojne od toga tela). Gospodovo unutrašnje bilo je od Oca, pa je prema tome bilo Sami Otac, pa je zato Gospod rekao, da je Otac u Njemu, kao i „ja sam u Ocu i Otac u Meni“; kao i „Ko vidi Mene, vidi Oca; ja i Otac smo jedno“, što se može videti iz gornjih odlomaka. Pa i u Reči Staroga Zaveta, Gospod se naziva „Ocem“, kao kod Isaije: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni (Isaija 9:6. Svakome je jasno da je „dijete“, i „sin nam se dade“ Gospod, koji je nazvan „otac vječni“. Opet kod Isaije: Ti si zaista Otac naš, iako ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, o Jehova, otac naš, ime ti je od kako je vijeka izbavitelj naš (Isaija 63:16. I ovde se Gospod naziva „Jehovom Ocem našim“, i „Izbaviteljem“.

Kod Malahije: Za nemamo jedopg Oca?Zar nas nije stvorio Bog? Malahija 2:10. „Stvoriti“ označava ponovo roditi (kao što je pokazano u Prvom Delu, br. 16, 88, 472). Osim toga, svuda u Reči Staroga Zaveta pod „Jehovom“ se misli na Gospoda, pa su ga i svi obredi pretstavljali; a u unutrašnjem smislu sve se u Reči odnosi na Njega.

  
/ 10837