Bible

 

Postanak 17

Studie

   

1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.

2 I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.

3 A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:

4 Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.

5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraam, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;

6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe.

7 A postavljam zavet svoj između sebe i tebe i semena tvog nakon tebe od kolena do kolena, da je zavet večan, da sam Bog tebi i semenu tvom nakon tebe;

8 I daću tebi i semenu tvom nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju hanansku u državu večnu, i biću im Bog.

9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena.

10 A ovo je zavet moj između mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje.

11 A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas.

12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavet moj na telu vašem zavet večan.

14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tela njegovog, da se istrebi iz naroda svog, jer pokvari zavet moj.

15 I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Saara.

16 I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje.

17 Tada pade Avram ničice i nasmeja se govoreći u srcu svom: Eda će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi?

18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred Tobom!

19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadećeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega.

20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod.

21 A zavet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.

23 I Avram uze Ismaila sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god beše kupio za svoje novce, sve muškinje od domaćih svojih; i obreza okrajak tela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog.

24 A beše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tela svog.

25 A Ismailu sinu njegovom beše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tela njegovog.

26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo,

27 I svi domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1986

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1986. Jehovah was manifested to the Lord in His Human, verse 1. The union is foretold, verses 2-3, namely of the Divine with the Human, and of the Human with the Divine, verses 4-5. From Him comes everything good and true, verse 6. So the conjunction of the Divine with the human race was to be effected through Him, verse 7. The heavenly kingdom was to be His, which He would give to those who have faith in Him, verses 8-9. But man must first of all remove [his own] loves 1 and their foul desires, and so be purified. This is what was represented by and what is meant by circumcision, verses 10-11. Thus conjunction would be effected, both with those inside the Church and with those outside it, verse 12. Purification must definitely come first, otherwise there is no conjunction, only condemnation; and yet conjunction cannot come about except in man's impurity, verses 13-14. The union of the Human Essence with the Divine Essence, that is, of truth with good, is foretold, verses 15-17. Also the conjunction with those people who are governed by the truths of faith is referred to; that is to say, as it existed with those who belonged to the celestial Church, so it would exist with those who belonged to the spiritual Church, verses 18-19. The latter as well were to be endowed with goods of faith, verse 20. A concluding statement that these things would be achieved through the union of the Human Essence with the Divine Essence in the Lord, verse 21. The end of what is foretold, verse 22. This was the way it would take place and did take place, verses 23-27.

Poznámky pod čarou:

1. i.e. self-love and love of the world; see 2040-2041.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.