750. I ne mariše za život svoj do same smrti, označava vernike, koji su podneli iskušenja radi tih istina, i koji život u svetu smatraju beznačajnim ako se on uporedi sa onim, za šta se smatra da je nebeski život. To je očigledno iz značenja izraza "ne mariše za život", kao da život u svetu smatraju beznačajnim za nebeski život (o čemu uskoro); i od značenja izraza "do same smrti", kao izdržavanja iskušenja; za one koji su u borbama sa iskušenjima, zbog kojih koji život u svetu smatraju beznačajnim ako se on uporedi sa onim, za šta se smatra da je nebeski život, i stoga smatraju smrt tela beznačajnim u odnosu na život duše, kao što je to očigledno kod onih, koji su pretrpeli mučeništvo. Razlog je taj, što oni znaju da život na svetu, koji se na zemlji živi tek nekoliko godina, ne predstavlja ništa, kad se uporedi sa životom na nebu, koji je večni život; da, svakako, mora se reći da ne postoji odnos između vremena čovekovog života na svetu i života na nebu koji će nastaviti u večnosti. Razmislite da li može postojati ikakva razmera između vremenskog perioda od stotinu hiljada godina, i večnosti, i naći ćete da je ne može biti… Ovakve, zajedno s mnogim drugim mislima, utiču s neba u one, koji izdrže duhovna iskušenja, stoga izraz "I ne mariše za život svoj (što je njihov život u svetu), do same smrti."

[2] Ono, što se istinski podrazumeva pod "dušom", malo je poznato u svetu, jer su naučnici izneli nekoliko teorija o sedištu duše u telu, kao i o njenoj suštini, njenom influksu i delovanju u telu, i idejama koje iz nje potiču, kao i o njenoj besmrtnosti. Otuda je došlo do uverenja da je duša nešto, što je sklono razmišljanju, u svojoj suštini eterično, a, kada se odvoji od tela, ono više nema organa za kretanje ni čula, kao što je to bilo u svetu, sve dok se ponovno ne sjedini sa telom, za šta kažu da će se odvijati u vreme Poslednjeg suda. Pošto je tako neprikladna ideja o duši čoveka prihvaćena u naučnom svetu, važno je ilustrovati citatima iz Reči šta duša zaista znači. Uopšteno, duša znači čoveka, a naročito život čoveka; a kao što u svakom čoveku ima tri stepena života, ima isto toliko stepeni duše. Celi ljudski život ima temelj u dvema sposobnostima, koje se nazivaju volja i razumevanje. Ove sposobnosti se ponekad u Reči nazivaju "životi" u množini, a, kako duša znači život, sledi da postoje duša volje i duša razumevanja, i da je duša volje ljubav, koja je od naklonosti, a duša razumevanja je misao koja otuda dolazi. Ali, u Reči, izraz "duša" precizno znači život čovečjeg razumijevanja, koji je misao, a izraz "srce" označava život volje, koji je naklonost. A, kao što disanje pluća odgovara životu razumevanja, koji je misao, dok pulsiranje srca odgovara životu, volje koji je naklonost, tako da, u najnižem prirodnom smislu, život disanja označava izraz "duša;" stoga se za umiruće kaže da prepuštaju dušu ili duh, takođe da nemaju više animacije, niti da se ne doživljava dah iz usta. Da je to značenje "duše" u Reči, može se videti iz odlomaka gdje se pominje.

[3] 1. Da, uopšteno, "duša" označava čoveka, vidljivo je iz sledećih odlomaka. U Mojsiju: I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Hanansku, i dođoše u nju. (Pos. 12:5). A car Sodomski reče Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. (Pos. 14:21). To su sinovi Lijini, koje rodi Jakovu u Padan-Aramu, i jošte Dina kći njegova. Svega duša, sinova njegovijeh i kćeri njegovijeh bješe trideset i tri. (Pos. 46:15). I dva sina Josifova koji mu se rodiše u Misiru; svega dakle duša doma Jakovljeva, što dođoše u Misir, bješe sedamdeset. (Pos. 46:27). A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera, a poslije će biti čist. (Lev. 17:15). A u gradovima ovijeh naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo, ne ostavi u životu nijedne duše žive. (Pon. Zak.. 20:16). Ko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izrailjevih, i trgovao njim i prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; i tako izvadi zlo iz sebe. (Pon. Zak.. 24:7). Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi čovjek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrijebi iz naroda svojega onaj koji jede. (Lev. 12:27). A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega jer pokvari zavjet moj. (Pos. 17:14); i drugde. U ovim odlomcima izraz "duša" se koristi umjesto čoveka. [U prevodu Daničić – Karadžić, kao što se može videti iz nekih od navedenih odlomaka, upravo se i koriste izrazi "ko" ili "čovjek", na mestu izraza "soul" ("duša") u St James prevodu Biblije, o kome Svedenborg ovde opservira. Dobar primer multilingvalnog etimološkog i svedenborgovog simboličko-semantičkog preklapanja – prim. M. V. ]

[4] 2. Da "duša", posebno, označava život tela vidljivo je iz ovih odlomaka. U Luki: I kazaću duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se. A Bog njemu reče: bezumniče! ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a što si pripravio čije će biti? (Luka 12:19, 20). U Mojsiju: A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadjede ime Venijamin. (Pos. 35:18). I reče Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju. (Izl. 4:19). I drugde: Jer ću uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i učiniću da padnu od mača pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva ću tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. I učiniću da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kćeri, i svaki će jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom će im dosađivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu. (Jer. 19:7, 9; 34:21). Ko ostane u tom gradu, poginuće od mača ili od gladi ili od pomora; a ko izađe i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaće živ, i duša će mu biti mjesto plijena. (Jer. 21:9). A ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja ću pustiti zlo na svako tijelo, govori Gospod; ali ću tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svijem mjestima, kuda otideš. (Jer. 45:5). Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu? (Isa. 58:5) Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. (Pos. 37:21). Neka ne žali oko tvoje: život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu. (Pon. Zak. 19:21). Niko ¹ da ne uzima u zalogu žrvnja gornjega ni donjega, jer bi uzeo dušu u zalogu. (Pon. Zak. 24:6). Pa onda reče Samson: neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuća na knezove i na sav narod koji bješe u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umirući više nego onijeh koje pobi za života svojega. (Sud. 16:30). Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruči mu: tako da učine bogovi i tako da dodadu, ako sjutra u ovo doba ne učinim od tebe što je od kojega od tijeh. A on videći to usta i otide duše svoje radi, i dođe u Virsaveju Judinu, i ondje ostavi momka svojega. (1 Car. 19:2, 3). Petar mu reče: Gospode! zašto sad ne mogu ići za tobom? dušu ću svoju položiti za te. Odgovori mu Isus: dušu li ćeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neće pijetao zapjevati dok me se triput ne odrečeš. (Jovan 13:37, 38). U ovim odlomcima "duša" se koristi za život tela. Isto tako, Gospod je rekao o životu Njegovog tela u evanđeljima: Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. (Mat. 20:28; Marko 10:45). Tako i na drugom mestu: Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. (Isa. 43:4). Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. (Jovan 15:13). Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk zgrabi ovce i raspudi ih; Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega. (Jovan 10:11, 12, 15, 17, 18).

[5] 3. Da "duša" označava život duha čoveka, koji se naziva njegov duhovni život, očigledno je iz odlomaka koji slede. U Jevanđeljima: I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Mat. 10:28; Luka 12:4, 5). Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je. (Mat. 10:39; Luka 17:33). Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni. (Jovan 12:25). Tada Isus reče učenicima svojijem: ako ko hoće za mnom ² ići, neka se odreče sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. Jer ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je. Jer kakva ³ je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav će otkup dati čovjek za svoju dušu? (Mat. 16:24-26; Marko 8:35-37; Luka 9:24, 25) Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo. (Luka 9:56). I reče Marija: veliča duša moja Gospoda; (Luka 1:46). (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca. (Luka 2:35). Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje. (Luke 21:19). I drugde: I stidjeće se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno. I nasipi će mu se razvaliti, i koji zagrađuju ribnjake, svi će biti žalosna srca. (Isa. 19:9, 10). Sa strahom za život svoj od mača u pustinji donosimo sebi hljeb. (Pl. Jer. 5:9). Eda li će se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju ⁴ jamu? Opomeni se da sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da bih odvratio gnjev tvoj od njih. (Jer. 18:20). I doći će i pjevaće na visini Sionskoj, i steći će se k dobru Gospodnjem, k žitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i duša će im biti kao vrt zaliven, i neće više tužiti. (Jer. 31:12). Jer ću napojiti umornu dušu, i nasititi svaku klonulu dušu. (Jer. 31:25). I reci: ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakoga rasta da love duše. Lovite duše mojega naroda, a svoje li ćete duše sačuvati? I skvrnite me kod naroda mojega za grst ječma i za zalogaj hljeba ubijajući duše, koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mojemu, koji sluša laž. (Jezek. 13:18, 19). Gle, sve su duše moje, kako duša očina tako i duša sinovlja moja je, koja duša zgriješi ona će poginuti. Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonja očina niti će otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova. (Jezek. 18:4, 20). Šta da rečem? On mi kaza, i učini. Proživjeću sve godine svoje po jadu duše svoje. (Isa. 38:15). I rekoh: odbačen sam ispred očiju tvojih; ali ću još gledati svetu crkvu tvoju. (Jona 2:5). Pomozi mi, Bože, jer dođe voda do duše. Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. (Ps. 69:1, 2). Okovima stegoše noge ⁵ njegove, gvožđe ⁶ tištaše dušu njegovu, (Ps. 105:18). Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene će se skupiti pravednici, kad mi učiniš dobro. (Ps. 142:7). Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh. (Ps. 56:13). On će dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. (Ps. 33:19). Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. (Ps. 27:12; 41:2). Ja se u bolesti njihovoj oblačih u vreću, mučih postom dušu svoju, i molitva se moja vraćaše u prsima mojima. Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga. (Ps. 35:13, 25). Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. (Ps. 16:10). Koji se čovjek boji Gospoda? On će mu pokazati koji put da izabere. Duša će njegova u dobru počivati, i sjeme će njegovo vladati zemljom. (Ps. 25:12, 13). U koga su čiste ruke i srce bezazleno, ko ne izriče imena njegova uzalud i ne kune se lažno. (Ps. 24:4). Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. (Ps. 72:13, 14). Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja Gospoda! (Ps. 103:1, 22). Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja! (Ps. 150:6). I kušaše Boga u srcu svom, ištući jela po volji svojoj, (Ps. 78:18). A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. (Pos. 2:7). U ovim odlomcima se izraz "duša" koristi da označi život čovečjeg duha, koji se naziva i - njegovim duhovnim životom.

[6] 4. Budući da čovek ima dve životne sposobnosti, to jest sposobnost razumevanja i sposobnost volje, a da ove dve sposobnosti čine duhovni život čoveka, može se videti iz nekih odlomaka navedenih u prethodnom tekstu, kao i od ovog koji sledi, naime, da "duša" označava sposobnost koja se naziva životom čovekovog razumevanja. Kao u Mojsiju: Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje. (Pon. Zak.. 6:5; 10:12; 11:13; 26:16). I u Jevanđeljima: A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. (Mat. 22:37; Mark 12:30, 33; Luka 10:27). Izraz "ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom" znači s celolukupnom voljom i svim svojim razumevanjem, takođe sa svom svojom ljubavlju i verom, jer "srce" označava ljubav i volju, a "duša" označava veru i razumevanje. "Srce" označava ovo dvoje, ljubav i volju, jer je čovekova ljubav - od njegove volje; "duša" označava drugo dvoje, naime, veru i razumevanje, jer je vera od razumevanja. Ovo je značenje "srca i duše", jer čovekovo srce odgovara dobru ljubavi koja pripada svojoj volji, a duša [ili dah] pluća odgovara istini vere, koja pripada čovekovom razumevanju. "Sa svim moćima i sa svim umom" označava: iznad svega.

[7] U Jezekilju: Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota; srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje. (Jezek. 7:19). I ovde, takođe, "duša" označava razumevanje istine, za koju se kaže da se "neće nasititi", kad u crkvi nema istine, dok izraz "trbuh" predstavlja volju od dobra, i za koju se kaže "niti će napuniti", kad u crkvi nema dobra. Budući da "srebro" iz korespondencije označava istinu, a, u suprotnom smislu, obmanu, dok "zlato" označava dobro, a, u suprotnom smislu, zlo, kaže se: "srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega"; izraz "srebro i zlato" znači ono što nije istinito i ono što nije dobro, a isto tako ono što je lažno i zlo, dok izraz "dan gnjeva" znači dan suda.

[8] U Isaiji: Jer će vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće, i biće kao bjegunac kad iznemogne. (Isa. 10:17, 18). "Vidjelo Izrailjevo, " i "svetac njegov, " koji će biti za vatru i plamen, znači Gospoda u odnosu na Poslednji Sud; izraz "vatra i plamen" označava uništenje onih, koji su u neistinama zla; izraz "krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiće" označava istinu i dobro od istine crkve, koja će biti uništena jer su istina i dobro pretvoreni u neistine i zla od neistina; "od duše do tijela" označava od sopstvenog razumevanja do sopstvene volje, gde "duša" znači razumevanje istine, a "tijelo" volju dobra.

[9] Na istom mestu: Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeći licemjerno i govoreći na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme. (Isa. 32:6). Ovde, opet, duša označava čoveka u odnosu na razumevanje dobra i istine, gde izraz "dušu gladnomu" označava razumevanje dobra, a izraz "napoj žednomu" razumevanje istine. Da će čovek, koji je u neistinama zla, pokušati da liši istine čoveka, koji je u istini od dobra, označeno je pomoću izraza "Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeći licemjerno i govoreći na Boga laž, da isprazni dušu"

[10] U istom: Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; tako će biti mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku. (Isa. 29:8). Ovo je rečeno o onima, koji su u neistinama od zla, a za te neistine još uvijek misle da su istine od dobra; lažnosti od zla, koje se bore protiv dobra crkve označene su pomoću izraza "mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku;" izraz "mnoštvo" se temelji na istinama, dok "narodi" označavaju zla, a "Gora Sionska" označava crkvu u odnosu na dobro ljubavi. Verovanje da su zla dobra, kada su to, ustvari, zla od obmana, označena su putem izraza " Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna"; izraz "gladan sni da jede" označava pogrešno mišljenje i uverenje o dobru; izraz "sanjati" označava pogrešno mišljenje i uverenje, dok "biti gladan i kao da jede" označava želju za dobrima koja hrane dušu; izraz "pa kad se probudi" označava otkrivanje šta je dobro; izraz "a duša mu prazna" označava da nema razumevanja dobra. Slično se govori o istini, što se označava izrazom "kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna". Izraz "kad sni žedan da pije" označava mišljenje i uverenje da je nešto istinito; izraz "pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna", označava da to još uvek nije istina, već obmana; izraz "duša" ovde označava da se veruje u obmanu usled nerazumevanja istine; jer se zlo i neistina, jednako kao dobro i istina, kada predstavljaju isključivo proizvod mišljenja, odnose na veru i razumevanje,. Jer čovek može misliti na način koji ga vodi do shvatanja i posledičnog verovanja da je zlo dobro, te da je obmana - istina. Takvi su svi oni, koji su u lažima doktrine, i imaju veru samo u nastavnike i knjige, i uopšte ne razmatraju da li je ono, čime su ih učili, lažno i zlo, dok veruju da je to istinito i dobro, jer se može potvrditi, ne znajući da se lažnost i zlo mogu potvrditi jednako kao i istina i dobro.

[11] U istom: I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne. (Isa. 58:10). Izraz "I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu" označava podučavanje onoga, koji to želi, o tome, šta je dobro i šta je istinito; izraz "gladni" označava onoga koji želi dobro, a izraz "nevoljni" označava onoga, koji želi istinu, dok izraz "nasitiš dušu" znači podučavati dobro i istinu, koji potiču od razumevanja, doktrine i vere. Da onima, koji su u neznanju ali ipak poseduju želju da saznaju, treba omogućiti razumevanje istine i dobra, označava izraz "tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne;" izrazi "tama" i "mrak" predstavljaju neznanje istine i dobra, dok izrazi "svjetlo" i "podne" znače razumevanje dobra i istine.

[12] U Plaču Jeremijinom: Sav narod njegov uzdiše tražeći hljeba, daju dragocjene stvari svoje da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen. Zato ja plačem, oči moje, oči moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj. Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeći hrane da okrijepe dušu svoju. (Lam. 1:11, 16, 19). To je rečeno o crkvi u kojoj više nema istine i dobra doktrine, to jest, o ljudima iz crkve koji ih žele, a nemaju ih; nedostatak dobra i istine u doktrini, kao i želja da se njima nahrani život vere i razumevanja označava se pomoću izraza "Sav narod njegov uzdiše tražeći hljeba, daju dragocjene stvari svoje da okrijepe dušu"; nedostatak je označen njihovim "uzdisanjem"; želja za dobrom je označena izrazom "tražeći hljeba"; želja za istinom se reprezentuje izrazom "daju dragocjene stvari svoje da okrijepe dušu"; dok se hranjenje vere i razumevanja predstavlja izrazom "da okrijepe dušu"; da nema hranjenja vere i razumevanja, jer više nema istine zbog zala života, označeno je izrazom "jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj, " gde "sinovi moji propadoše" znači da više nema istina, a izraz "jer nadvlada neprijatelj "označava zlo od pakla, a time i zlo života. Da više nema nikoga, ko bi podučavao dobro i istinu označava izraz "sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu"; izraz "sveštenici" označava one koji podučavaju dobro, dok izraz "starješine" predstavlja one, koji podučavaju istine, a "grad" - doktrinu, Izraz "pomriješe" označava da više ne postoje. Da oni nemaju duhovnu hranu označava izraz "tražeći hrane da okrijepe dušu svoju."

[13] U Plaču Jeremijinom: Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih. (Pl. Jer. 2:12). To ima slično značenje kao i prethodni odlomak, naime, da je crkva tako pusta zbog nedostatka dobra i istine u doktrini, te da duhovni život u njoj obamire i propada. "Matere" označavaju istine crkve; kažu im, "gdje je žito i vino?", što označava pitanje o tome gde je sada dobro doktrine i njena istina? Izraz "ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih" označava obamiranje i propadanje duhovnog života, zbog njegovog pustošenja usled nedostatka istina. Budući da "duša" znači život vere i razumevanja dobra i istine, a to je duhovni život čoveka, kaže se "obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim"; izraz "ranjenici" označava onoga, koji propada zbog neistina, dok izraz "na ulicama gradskim" označava istinu doktrine.

[14] U Joni: Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja dođe k tebi, u svetu crkvu tvoju. (Jon. 2:8). Ovo obrađuje iskušenja; a da izraz "Kad nestajaše duše moje u meni" označava da je istina obamrla (ili da je prestala) u veri i razumevanju. U Davidu: Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje; (Ps. 31:9). U istom: Duša naša ⁷ pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju. (Ps. 44:25). Ovo takođe opisuje stanje iskušenja. Izraz "oko" označava razumevanje, "duša" predstavlja veru u istinu i razumevanje istine, a "trbuh" ["tijelo" u prevodu Daničić-Karadžić - prim. M. V. ] znači veru u dobro i razumevanje dobra. Ovo je značenje "trbuha", jer trbuh prima hranu, a "hrana" i "hljeb" označavaju dobro koje hrani, a ovde - razumevanje i veru. Nedostatak svega ovoga pomenutog, tokom iskušenja, označava se izrazima: "od jada iznemože", "pade u prah" i "bačeno na zemlju".

[15] U Mojsiju: A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima. (Broj. 11:6). Zato što "mana" označava duhovnu hranu, a to je vera i razumevanje, ili inteligencija čoveka, kada se on duhovno hrani, i zato što sinovi Izraelovi nisu imali prirodnu hranu koju su ipak želeli, pa su rekli: "A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima"; izraz "posahnu duša naša" označava život od vere i razumevanja, kada uopšte nije postojala prirodna hrana; izraz "nema ništa osim mane pred očima našima" označava da nije bilo ničeg drugog osim duhovne hrane, a zbog toga što su je se gnušali, dato im je meso prepelice ili selav, a ovakvo meso označava prirodnu hranu.

[16] U Prvoj knjizi Samuilovoj: Ali Ana odgovori i reče: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom. (1 Sam. 1:15). Izraz "izlijevam dušu svoju pred Gospodom" znači proglašavati misli njenog uma i srca. U Jevanđeljima: Za to vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela? (Mat. 6:25; Luka 12:22, 23). Premda se ovo govori o životu tela, to još uvek označava stvari koje se odnose na život duha, jer sve stvari u bukvalnom smislu iz Reči, pripadaju čovekovom prirodnom, sadrže unutar sebe unutarnji smisao, koji je duhovni; u tom smislu, izrazi "jesti", "piti" i "hrana" označavaju duhovnu hranu, koja je hrana vere, zajedno sa hranom razumevanja, od koje dolazi inteligencija u duhovnim stvarima; zato se kaže, "Za to vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?". "Jesti" znači razumeti dobro iintelektom i, na taj način, duhovnim; "piti" znači intelektualno i duhovno razumevanje istine; a izraz "hrana" znači dobro i istinu, kojima se čovek duhovno hrani. Izrazi "oblačiti tijelo" i "odijelo" označavaju istinu koja oblači dobro, koje je proisteklo od ljubavi i od volje; "odjelo" označava takvu istinu, a "tijelo" je dobro ljubavi koje je dobro volje.

[17] U Davidu: Duša je moja među lavovima, ležim među onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik mač oštar. (Ps. 57:4). I ovde, takođe, "duša" označava duhovni život, koji je život vere, a time i život razumijevanja, jer razumijevanje je oblikovano od istina i sastoji se od njih, isto kao i vera. Kako je to značenje "duše", a ovde se obrađuje pustošenje istine, kaže se, "Duša je moja među lavovima;" "lavovi" ovde označavaju neistine koje uništavaju istine crkve; takođe je rečeno: "[sinovi čovečji su] među onima koji dišu plamenom;" izraz "sinovi čovečji" označava istine doktrine i crkve, a, kada ih je zaposela telesna ljubav i zbog toga su, potom, propali, to je opisano izrazom "dišu plamenom". U Mojsiju: Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem; I reče im govoreći: ako hoćete da pogrebem mrtvaca svojega ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu, (Posl. 23:7, 8). "Duša" ovde označava misli proistekle od istine. (A ove reči su objašnjene u "Nebeskim tajnama", br. 2930.)

[18] U Jeremiji: A ti, opustošena, šta ćeš činiti? Ako se i oblačiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnijem, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju. (Jer. 4:30). Izraz "milosnici" znači one, koji su u ljubavi prema zlu; izraz "tražiti dušu" označava želju da se uništi vera u istinu i razumevanje istine zbog obmana od zla. U Jezekilju: Javan, Tuval i Meseh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje. (Jezek. 27:13). Ovo je rečeno o Tiru, što označava crkvu u odnosu na znanje istine i dobra; "trgovina" označava njihovo sticanje i razmenu; "Javan i Tuval" označavaju spoljašnje reprezentativno bogopoštovanje; a izraz "dušu tvoju" označava znanje [scientia] istine u prirodnom čoveku, dok izraz "sudima mjedenijem" predstavlja znanje dobra u prirodnom čoveku. Znanje [scientia] prirodne istine označava i izraz "duše ljudske" u Otkrovenju 18:13; "duše ljudske" znače odgovarajuće robove ili sluge, koji, takođe, u duhovnom smislu, označavaju istinska znanja prirodnog čoveka, kojima se može služiti duhovni čovek.

[19] 5. Budući da je život vere i život čovjekovog razumevanja od Božanske istine, dakle, Božansku istinu označava i izraz "duša"; kao što se može videti iz odlomaka koji slede. U Jeremiji: I radovaću im se čineći im dobro i zasadiću ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom dušom svojom. (Jer. 32:41). Budući da postoje dve stvari koje proizlaze iz Gospoda, Božanskog dobra i Božanske istine, a kao što one, kada ih primaju anđeli nebeski i ljudi iz crkve, čine u njima nebeski život, pa je jasno šta je označeno putem izraza "zasadiću ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom dušom svojom", to jest, u svom Božanskom dobru i Božjoj istini, jer "srce" označava Božansko dobro Božanske ljubavi, dok izraz "duša" reprezentuje Božansku istinu.

[20] U istom: Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pjevati pjesmu. (Jer. 51:14; Amos 6:8). Za Jahvea se kaže: "zakle se sobom", kada On potvrđuje svojom Božanskom istinom, jer "zakleti" znači potvrditi, a izraz "duša Jahveova" predstavlja Božansku istinu. U Davidu: Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo nenavidi duša njegova. (Ps. 11:5). Ovde, takođe, "Jahvina duša" označava Božansku istinu, jer "zlo" u Reči označava onoga ko čini zlo Božanskoj istini; a zato što je to učinjeno od strane obmana od zla, to je označeno putem izraza "bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo."

[21] U Isaiji: Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. (Isa. 42:1). Ovo se govori o Gospodu, na koga se misli pod izrazom "izbranika mojega"; i kao "duh svoj", koji je metnut na Njega, označava Božansko proističuće, tako da izraz "duši mojoj", koji označava da je On mio Jahveu, označava Božansku istinu; jer je Gospod bio u Božanskom, u odnosu na Njegovo Ljudsko u svetu. U Jeremiji: I reče mi Gospod: da stane Mojsije i Samuilo preda me, ne bi se duša moja obratila k tome narodu; otjeraj ih ispred mene, i neka odlaze. (Jer 15,1). "Mojsije i Samuilo" u reprezentativnom smislu označavaju Reč; i kao što je Reč Božanska istina, a "ljudi" znače ovdje sinove Izraelove, koji nisu imali Božansku istinu, koja nije bila krivotvorena i zaprljana, rečeno je "ne bi se duša moja obratila k tome narodu".

[22] U istom: Zato li neću pohoditi? veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takom narodu? (Jer. 5:9, 29) Here, again, " duša moja " znači božansku istinu; kad pomoću nje Gospod izvrši sud, tada se kaže "duša moja neće li se osvetiti. " Izraz "I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij" ima slično značenje; "Sin Čovječji" znači Gospoda u odnosu na Božansku istinu. U istom: Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi. (Jer. 6:8). "Jerusalim" označava crkvu u odnosu na doktrinu; izraz "popravi se" označava primanje discipline; izraz "da se ne otrgne duša moja od tebe" označava da Božanska Istina ne odstupi od njih; izraz "da te ne obratim u pustinju" označava da crkva ne bude opustošena u odnosu na svu istinu.

[23] In Isaiah: Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: (Isa. 42:5). Izraz "koji daje disanje narodu što je na njoj" označava Božansku istinu od Gospoda onima koji će biti iz Njegove crkve; Izraz "Gospod daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj" označava život prema Božjoj istini; izraz "hodati" označava: živeti.

[24] 6. Budući da "duša", u odnosu na Gospoda, označava Božansku istinu, dakle, označava duhovni život od istine. In Moses: Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi. (Lev. 17:14). Kako se poslednje stvari u životu čoveka, što je život njegovog tela, sastoje od krvi, kaže se da je "duša svakoga tijela", tj. život otuda, "je krv njegova;" ali, budući da u svakom pojedinom delu Reči postoji duhovni smisao, a, u tom smislu, "krv" označava istinu doktrine iz Reči, to znači i izraz "duša svakoga tijela". Da izraz "krv" označava Istinu o doktrinama iz Reči, što je Božanska istina, može se videti i u prethodnom tekstu (br. 328, 329, 476.) Budući da je ovo značenje krvi, sinovima Izraelova zabranjeno je da jedu krv; krv žrtve paljenice i žrtve bila je poškropljena oko žrtvenika, a to se činilo krvnim svetinjama i posvećenjima; Tako je i Savez Boga Izraelova, to jest Gospodnji, s narodom zaključen krvlju; i nadalje, Gospod je ušao u novi savez s današnjom crkvom. Zato se krv Gospodnja naziva "krv Zavjeta", to jest, ujedinjenja s Gospodom; a ona se tako zove, jer Božanska istina, koja proizilazi od Gospoda, predstavlja sredstvo ujedinjenja. Iz toga je jasno zašto se krv zove "duša".

[25] Zbog tog značenja krvi, još od najranijih vremena bilo je zabranjeno jesti krv, kao što se može videti u Mojsiju: Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. (Pos. 9:3, 4). I ovde se takođe kaže da je "krv duša tijela"; a bilo ju je zabranjeno jesti, jer jedenje krvi označava profanaciju istine. U istom: A ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakve god krvi, okrenuću lice svoje na suprot onomu čovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiću ga iz naroda njegova. Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća. (Lev. 17:10, 11). Jer "duša", poput "krvi", označava istinu iz Reči, što je Božanska istina koja proizlazi iz Gospoda, a budući da se svo bogopoštovanje Gospoda izvodi putem Božanske istine, kaže se: "Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar"; izraz "ja sam vam je odredio za oltar" označava obožavanje božanske istine. A, kao što se svako izbavljenje od zla i neistina, što je ispaštanje, ostvaruje Božanskom istinom, i životom prema njoj, kaže se: "jer je krv što dušu očišća."

[26] U istom: Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju. (Pos. 9:5). Ovde "krv" i "duša" znače duhovni život čoveka, što je život prema Božjoj istini, što se može videti iz toga, da onaj, ko ugasi taj život, iščezava u večnu smrt, jer se taj život ustvari ne gasi, već se gasi život onoga, ko je u infernalnom zlu i obmanama. (A ovo se može videti objašnjeno u "Nebeskim tajnama".)

[27] 7. Da izraz "duša živa" označava život uopšteno, može se videti iz odlomka gde se zveri, ptice, gmizavci i ribe nazivaju "duše žive". Kao u sledećem odlomku: Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; (Pos. 1:20, 21). Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. (Pos. 1:24). Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; (Pos. 2:19). I sve životinje što se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive i biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postati zdrava, i sve će biti živo gdje ova rijeka dođe. (Jezek. 47:9) I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. (Otkr. 16:3). U duhovnom smislu sve životinje označavaju stvari koje pripadaju prirodnom čoveku i njegovom životu; a kao što život prirodnog čoveka, koji je život u poslednjim stvarima, označava život u celom kompleksu, stoga se on predstavlja izrazom "duše žive".

[28] Iz ovoga se sada može videti šta "duša" označava u Reči, a to je, naime, život čoveka, kako prirodnog tako i duhovnog, a time i život njegovog tela i duha. To takođe jasno pokazuje koliko je izopačena ideja duše čoveka, koja je predmet razmatranja, najpre učenih, a potom i običnih ljudi. Naime, u pitanju je ideja da je duša neka vrsta nedjeljivog entiteta, koji ima sedište u nekom određenom delu tela, bilo u mozgu ili u srcu, ili drugde; i da, kad biva oslobođena od čoveka smrću, ona ostaje bez tela i bez ikakvih senzorskih i motoričkih delova koji pripadaju telu, ali da će joj se sve to dodati na dan Poslednjeg suda; takođe da je u međuvremenu duša nešto što se proređuje u eteru, ili se postojano nalazi na nekom drugom mestu, čekajući svoj dodatni deo, koji je telo. Takva je sada svetska ideja duše čoveka; iako u Reči "duša" nema takvo značenje, već, umesto toga, znači život čoveka, koji nema postojanje odvojeno od tela, već samo u telu; jer je telo spoljašnji oblik onog života koji se zove dušom, što omogučava izvršavanje njene volje i njeno zadovoljstvo u oba sveta, prirodnom u kome žive ljudi, i duhovnom, u kojem žive duhovi i anđeli. A budući da Božansko što proističe od Gospoda konstituiše život svih, stoga je život označen "dušom", u nebeskom smislu. Budući da Božansko proističuće, gde god ono dolazi, stvara sliku Gospodnju, pa ono, na isti taj način. oblikuje anđele i duhove, te oni poprimaju ljudski oblik, sve u skladu sa prijemom Božjeg influksa; odatle sledi da duša, koja živi posle smrti, mora značiti duh čoveka, koji je čovek sa dušom i telom, i to: dušom, koja vlada nad telom, putem koga utiče na svoju volju u svetu u kome obitava..

Poznámky pod čarou: