Bible

 

Postanak 16

Studie

   

1 Ali Sara žena Avramova ne rađaše mu dece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agara.

2 Pa reče Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila dece od nje. I Avram prista na reč Sarinu.

3 I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svom posle deset godina otkako se nastani Avram u zemlji hananskoj.

4 I on otide k Agari, i ona zatrudne; a kad vide da je trudna, ponese se od gospođe svoje.

5 A Sara reče Avramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona videvši da je trudna ponese se od mene. Gospod će suditi meni i tebi.

6 A Avram reče Sari: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom šta ti je volja. I Sara je stade zlostavljati, te ona pobeže od nje.

7 Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.

8 I reče joj: Agaro, robinjo Sarina, otkud ideš, kuda li ideš? A ona reče: Bežim od Sare gospođe svoje.

9 A anđeo joj Gospodnji reče: Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se.

10 Opet joj reče anđeo Gospodnji: Umnožiću veoma seme tvoje, da se neće moći prebrojati od množine.

11 Još joj reče anđeo Gospodnji: Eto si trudna, i rodićeš sina, i nadeni mu ime Ismailo; jer je Gospod video muku tvoju.

12 A biće čovek ubica; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i nastavaće na pogledu svoj braći svojoj.

13 Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza Onog koji me vide?

14 Toga radi zove se studenac onaj studenac Živoga koji me vidi; a on je između Kadisa i Varada.

15 I rodi Agara Avramu sina; i nadede Avram sinu svom, kog mu rodi Agara, ime Ismailo.

16 A beše Avramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Ismaila.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1926

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1926. That in the passage before us “the Angel of Jehovah” denotes the interior thought that came from the Lord’s Internal, is evident, as before said, from the connection. By that which is “interior” is here meant that in the Lord which was united to Jehovah, or to His Internal. The unition was not effected all at once and by a single alternation, but successively from His earliest childhood to the end of His life in the world, and this chiefly by means of temptations and victories. Each temptation and victory effected union, and in proportion as He united Himself with His Internal or Jehovah, in the same proportion His thought became interior, and in the same proportion intellectual truth was united to Divine good. This is the thought that is here meant by the interior thought which was from the Lord’s Internal, and which is properly and peculiarly represented and signified in the present case by “the Angel of Jehovah.”

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.