Bible

 

Postanak 15

Studie

   

1 Posle ovih stvari dođe Avramu reč Gospodnja u utvari govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

2 A Avram reče Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez dece, a pa kome će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin?

3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj naslednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: Neće taj biti naslednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti naslednik.

5 Pa ga izvede napolje i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Tako će ti biti seme tvoje.

6 I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu.

7 I reče mu: Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura haldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.

10 I on uze sve to, i raseče na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne raseče ptice.

11 A ptice sletahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgoniše.

12 A kad sunce beše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

13 I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom.

15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj.

17 A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, pećse dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih delova.

18 Taj dan učini Gospod zavet s Avramom govoreći: Semenu tvom dadoh zemlju ovu od vode misirske do velike vode, vode Efrata,

19 Kenejsku, kenezejsku i kedmonejsku,

20 I hetejsku i ferezejsku i rafajsku,

21 I amorejsku i hananejsku i gergesejsku i jevusejsku.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1815

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1815. I reče mu: ja sam Jehova. Da ovo označava Gospodovog unutrašnjeg čoveka, koji je Jehova, od Kojega je imao opažanje, jasno je iz onoga što je već bilo rečeno, naime, da je Gospodovo Unutrašnje, to jest, sve ono što je primio od Oca, to je bio Jehova u Njemu, jer je bio začet od Jehove. Što čovek primi od oca, jedna je stvar, a što primi od majke je drujga. Od oca čovek prima sve ono što je unutrašnje, samu svoju dušu ili život je od oca; a od majke prima ono što je spoljašnje. Jednom rečju, unutarnji čovek, ili sami duh, je od oca; ali vanjski čovek, ili samo telo, je od majke; što može svako da shvati iz čiknjenice da otac usađuje samu dušu, i ova se oblači u telesni oblik u ovulu (jajniku). Sve što je posle dodato, bilo u ovulu ili u materici, to je od majke, jer se povećava samo na taj način. Iz ove činjenice se može videti da je u pogledu Svog unutarnjeg, Gospod bio Jehova. Ali za to što se spoljašnje, koje je Gospod primio od majke, moralo ujediniti s Božanskim ili Jehovom, i to preko iskušenja i pobeda, kao što je rečeno, to je moralo da izgleda u tim stanjima kao da On razgovara sa Jehovom kao s nekim drugim; dok je u stvari razgovarao sa Samim Sobom, i to onoliko koliko je bio u stanju povezanosti. Gospodovo opažanje, koje je ima u najvećem savršenstvu više neko iko ko je bio rođen, dolazilo je od Njegovog Unutrašnjeg, to jest od samoga Jehove, što je ovde označeno u unutrašnjem smislu sa „Jehova mu reče“.

  
/ 10837